Umjetna oplodnja - bioetika i stav katoličke crkve

Sama riječ "etika" potiče od grčkih riječi ethos-običaj, i ethikos-moralan. Etika je, dakle, znanost o moralu, a pod pojmom moral najčešće podrazumijevamo skup usvojenih običaja, navika, normi ili pravila ponašanja kojima se rukovodimo u svojim postupcima.

Hipokrat je, izvan svake sumnje, osnivač medicinske etike, prvi je u pisanoj formi ostavio dokument o obvezama i dužnostima onih koji se posvećuju liječničkoj praksi. Hipokratova zakletva je preživjela sve civilizacijske promjene i preokrete, smjenu epoha i unatoč svemu ostala jasna, bistra i sadržajna, moralno jaka i konzistentna tako da je do danas sačuvala svoju vrijednost. U njoj se, između ostalog, vide začeci svetog principa "primum non nocere" - najvažnije je ne naškoditi bolesniku.

Imajući u vidu da je od pamtivjeka volja većine ta koja određuje tanku liniju koja odvaja dobro i zlo, u medicini ta je linija ispisana mnogim etičkim kodeksima, koje možemo smatrati pravilima igre u kojoj najčešće, nema pobjednika. No, kao što je povijest pokazala, uvjeti su često tu da bi bila prekršena ili zanemarena. Liječnici su se, međutim, osobnim opredjeljenjem za svoj poziv najvećim dijelom predstavili kao vrhunski zastupnici humanizma i etičnosti, kao etalon ponašanja čovječanstvu. Medicina je, zahvaljujući napretku tehnike, posljednjih desetljeća doživjela silan napredak, što je s društvenim promjenama u cijelome svijetu, bez sumnje, utjecalo na drukčije stavove na planu opće etičke filozofije iu sveukupnoj medicini.

UVOD 3
1.1 Etičke dileme umjetne oplodnje 4
1.2 Stav Katoličke crkve prema umjetnoj oplodnji 7
1.3 Nauk KKC-a o umjetnoj oplodnji 11
1.4 A praksa? Erlanska beba 12
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 15