Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Svetski ekonomski razvoj opredeljuje se dejstvima dve suprotstavljene tendencije: potčinjavanje svetske privrede interesima svetske oligarhije i transnacionalnog kapitala, s jedne, i konkurenciji nacionalnih ekonomskih sistema, s druge strane. Izgradnja ekonomskog modela svake zemlje odvija se u vrlo oštroj borbi za kontrolu nad institucijama državne vlasti između predstavnika transnacionalnog i nacionalnog kapitala, svetske oligarhije i autentične nacionalne elite. Između njih postoje razni (najčešće oštro suprotstavljeni) interesi, različiti sistemi vrednosti, razni instrumenti delovanja itd. Očekivalo se da će zemlje sveta da izbegne sudbinu velikog broja malih i ekonomski nedovoljno razvijenih zemalja u kojima su protivurečnosti između interesa transnacionalnog i nacionalnog kapitala rešavani uvlačenjem poslednjeg u službu međunarodnih korporacija i stvaranjem domaće kompradorske elite koja biva uključena u periferni sloj svetske oligarhije.
Prvi istraživači koji su se kompletnije bavili ekonomskim pitanjima i ekonomskim razvojem u svetu bili su merkantilisti. Adam Smit je vremenski period od 1450. do 1750. godine nazvao merkantilnim sistemom. Merkantilizam je ‘’poslednji sveobuhvatni sistem svetskog regulisanja privrede od strane države”3).U svetu je u vreme nastanka merkantilizma dolazilo do razvoja proizvodnih snaga, velikih pomorskih otkrića, formiranja svetskog tržišta i razvoja međunarodne trgovine i trgovinskog kapitala.
Merkantilisti su prvi ekonomski mislioci koji su obradili ekonomske pojave i ekonomsku stvarnost predkapitalističkog perioda. Oni nastoje da utvrde uzročnost i povezanost ekonomskih pojava, pri tome se zadržavajući na površini pojave, na prometu, ne analizirajući proces proizvodnje.
Merkantilizam je nastao u vreme prvobitne akumulacije kapitala. Buržoazija je koristeći spoljnu trgovinu razvijala kapitalističke odnose, smatrajući da su interesi trgovačkog kapitala ujedno i interesi društva kao celine. Trgovački kapital je trebalo da pomogne državnu administraciju u rukama nove apsolutističke monarhije, a bio je sredstvo za potkopavanje feudalnog poretka. Novčana sredstva su jačala monarha i državni aparat. Moć feudalne vlastele je opadala. Dolazi do stvaranja jakih država koje su osnov za jaku kapitalističku privredu. Razvijaju se nove grane privrede, stimuliše se zanatstvo, trgovina i manufaktura, sa ciljem da se oporezuju i njihovi proizvodi izvoze što dovodi do priliva novca. Buržoazija je toliko ekonomski ojačala da je mogla preuzeti vlast. Merkantilizam joj je bio potreban za stvaranje jake, centralizovane države. Feudalna aristokratija nije bila dorasla novoj ulozi.
Predmet proučavanja merkantilista je promet i prometna vrednost. Upotrebna vrednost nema veću ulogu. Cilj kapitalističke proizvodnje je profit i višak vrednosti do koga se dolazi prometom tj. nejednakom razmenom. Bogatstvo jedne zemlje se nalazi u novcu, novac je sam po sebi bogatstvo. Mnoge zemlje koje nisu imale plemenite metale dolazile su do njih spoljnom trgovinom. Za razliku od kanonista koji su se držali etičkih principa bogatstva, koji zabranjuje luksuz, merkantilisti traže sredstva da se ono uveća. Izvoz znači priliv novca a uvoz odliv.
Kada govorimo o svetskoj oligarhiji mi pod tim pojmom, jednostavno rečeno, podrazumevamo veoma složenu i raznorodnu sveukupnost krupnih transnacionalnih (i njima potčinjenih) korpo-racija i banaka, naučnih, konsultantskih i pravnih institucija koje ih opslužuju, međunarodnih finansijskih organizacija koje rade u njihovom interesu, te raznih formalnih i neformalnih organizacija koje utiču na formiranje javnog mnenja. Bez obzira na svu njenu amorfnost svetska oligarhija u praksi deluje veoma koordinirano zbog jednostavne činjenice da je povezuje isti ekonomski interes – slobodno kretanje transnacionalnog kapitala i potčinjavanje svojim interesima privreda što većeg broja zemalja u cilju stvaranja maksimalnog profita. Zbog toga bi bilo pogrešno objašnjavati delovanje svetske oligarhije raznim teorijama zavere ili aktivnostima nekih satanskih sila nego objektivnim ekonomskim interesom krupnog kapitala.
U cilju realizacije sopstvenih interesa svetska oligarhija nastoji da oslabi nacionalne sisteme bezbednosti i institucije državne vlasti i nacionalnog suvereniteta (zamenjujući ih međunarodnim pravom i institucijama), te uništi nacionalne ekonomske strukture (potčinjavajući ih interesima transnacionalnog kapitala). To se ostvaruje na različite načine: uvlačenjem zemlje u veliku dužničku zavisnost, podsticanjem političke nestabilnosti i haotičnog stanja u društvu (stalni pritisci i ucenjivanja), podrivanjem autoriteta države i njenih temeljnih institucija (vlade, parlamenta, sudstva, armije...), potiskivanjem nacionalne svesti destruktivnim delovanjem anacionalnih stranih ideologija, relativizacijom ustaljenog sistema vrednosti i osporavanjem ključnih nacionalnih institucija (crkve, akademije nauka …) kao i pozitivnog nasleđa nacionalne istorije, korumpiranjem i demoralisanjem domaće elite, formiranjem velikog broja nevladinih organizacija (od kojih se najveći broj, dobrim delom, obučava, finansira i podržava iz inostranstva i ima anacionalnu usmerenost), oblikovanjem javnog mnenja kroz sredstva masovnog informisanja koja se stavljaju pod kontrolu faktora van zemlje
Danas je svet, na prelomu dva milenijuma, ponovo u znaku globalizacije (mondijalizma) – kao ključnog planetarnog procesa i ekonomskog razvoja koji je u svojoj suštini veoma protivurečan.
Sa jedne strane, imamo neobično dug period dinamičkog rasta svetske privrede i fantastičan razvoj modernih tehnologija, a sa druge strane živimo u sve nepravednijem svetu i društvu koje je već odavno u velikoj krizi duhovnosti. Dok ogromna većina stanovnika Severne Amerike, Japana i Zapadne Evrope žive u blagostanju polovina čovečanstva živi u siromaštvu, više od trećine u bedi.
•Oko 800 hiljada ljudi pati od neuhranjenosti;
•gotovo milijarda je nepismena;
•milijarda i po nema pitku vodu,
•a preko dve milijarde ljudi još nema struju.