Financijska kriza u SAD

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Iako su financijske krize stari ekonomski fenomen, one uvijek iznova iznenade ekonomiste, sudionike financijskih tržišta, monetarne i fiskalne vlasti. Iznenade i same političare, bez obzira koliko moćni bili. Izgleda da nema te moći niti sile koja može spriječiti financijske krize.
Sadašnja financijska kriza nije samo financijska, nego je prvi pokazatelj duboke ekonomske krize, a po mnogim elementima može se reći, i krize jednog gospodarsko političkog sustava: liberalnog kapitalizma.
Od 1970. do 2007. godine u svijetu je bilo 127 bankarskih kriza, 208 tečajnih kriza, 63 dužničke krize, 42 dvostruke krize.
Komunizam je pao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a kapitalizam koji se s njim nadmetao i koji ga je kao sustav pobijedio, počeo se urušavati.
U međusobnoj borbi su održavali jedan drugog. Izgleda da se kapitalizam bez protivnika, bez takmaca više od deset godina, uspavao i povjerovao u svoju savršenost i tako se našao u slijepoj ulici. Sada treba napraviti nekoliko koraka natrag, do raskrižja gdje će se sresti s elementima socijalizma (državne intervencije) i morati će donijeti odluku kojim putem i kako dalje krenuti. S manje ili više države u gospodarstvu? Tržište za nikog nije upitno. Samo je pitanje je li ono svemoguće ili treba tu i tamo pomoć države da savršenije funkcionira?
Imajući u vidu promjene koje se dogodile proteklih 60-tak godina na globalnoj sceni može se postaviti pitanje je li svjetski politički sustav koji je uspostavljen 1945. godine potrošen? Politički i svjetski ekonomski sustav definiran je 1944. i 1945. godine na temelju tadašnjih političkih i ekonomskih moći i odnosa. U međuvremenu, dolar je izgubio ekskluzivnost jedine svjetske rezervne valute i dobio ravnopravnog takmaca u euru.
Japan i Njemačka su izrasle u drugu, odnosno treću gospodarsku svjetsku snagu. Kina, Indija i dijelom Brazil postaju sve značajniji ekonomski i politički globalni čimbenik. Rusija, nakon pada Sovjetskog saveza i desetogodišnje stagnacije, zahvaljujući prirodnim bogatstvima postaje sve više ekonomski, vojno, a time i politički utjecajnija.
Procesi koji se odvijaju posljednjih tridesetak godina (nakon šezdesetih) jednom riječju zovemo proces globalizacije.
Globalizacija zahtijeva globalne institucije i globalnu politiku nasuprot međunarodnih institucija i međunarodne politike dogovorene nakon drugog svjetskog rata.
Ova i mnoga druga pitanja jednostavno se nameću, zbog dubine krize koja je prvo zahvatila Ameriku i onda se velikom brzinom proširila po cijeloj zemaljskoj kugli.

KRIZE SU SVOJSTVENE KAPITALIZMU

Financijske krize su prvi pokazatelj poslovnih, odnosno ekonomskih ciklusa. Poslovni ciklusi su svojstveni kapitalizmu. Financijske krize postoje otkad postoji i suvremeni (papirni) oblik novca.
Financijske krize su zajedničko ime za nekoliko vrsta kriza: dužničku krizu, tečajnu krizu, bankarsku krizu, burzovnu krizu,.itd.
Ako se pojavi u snažnijem intenzitetu, ona se neminovno širi u ostale dijelove financijskog i gospodarskog sustava proizvodeći gospodarsku i socijalnu krizu.
Suvremene financijske krize datiraju još iz sedamnaestog stoljeća (Tulipomanija 1636).
Do sada najpoznatija kriza je ona s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina prošlog stoljeća. Od 1970. godine do 2007. godine u svijetu je bilo 127 bankarskih kriza, 208 tečajnih kriza, 63 dužničke krize, 42 dvostruke krize (bankarska + tečajna), i 10 trostrukih kriza (bankarska + tečajna + dužnička). Financijske krize nastaju kada počne brže rasti količina novca i novčanih surogata i izvedenica novca (financijska sredstva) od realne imovine.
Govoreći vrlo pojednostavljeno količina financijskih sredstava treba biti jednaka vrijednosti realnih sredstava (roba, usluga i imovine). Kako se povećava vrijednost roba i usluga i vrijednost imovine, tako treba povećavati i financijsku imovinu. U dugom roku njihov rast mora biti isti jer u suprotnom dolazi do neravnoteže između financijskog i realnog tržišta a time i do krize. Novčana ponuda treba pokrivati vrijednost roba i usluga. Ako količina novca raste brže od proizvodnje roba i usluga doći će do inflacije i do obezvređivanja novca. Slično je i kod imovine, ako količina novčanih surogata i izvedenica brže raste od vrijednosti imovine na koju se oni odnose, samo je pitanje trenutka kada će doći do njihova obezvređenja.
Svjetska ekonomija prolazi kroz najtežu financijsku krizu u posljednjih 80 godina. Kriza je najprije zahvatila znatan segment američkoga financijskog sustava – kreditiranje nekretnina, a postupno se širila na bankarski sustav, osiguranje, fondove, burze.

Iz američkih financija kriza se proširila na europske financije, bankarstvo, burze. Kriza se počela reflektirati i na realni sektor. Stopa rasta svjetskog BDP-a ozbiljno se usporava, padaju cijene nekretnina, neki industrijski sektori počinju trpjeti velike gubitke.
Dosta znakova upozorava da se globalno gospodarstvo kreće prema ozbiljnoj recesiji.U pokušaju da spriječe širenje krize vlade i središnje banke glavnih zemalja poduzele su energične mjere upumpavajući svježi kapital u bankarski sektor.
Osim toga, nekoliko velikih bankarskih imena u SAD-u i Velikoj Britaniji više ne postoje.
Uz to, američka Vlada praktično preuzima neke banke, a isti scenarij slijede i neke EU zemlje.

U javnosti je vrlo rašireno stajalište da su financijsku krizu izazvali loši (subprime) hipotekarni krediti u Sjedinjenim Državama. Na tržištu nekretnina u SAD-u formirao se veliki balon (bubble), koji se počeo ispumpavati i to je pokrenulo krizni scenarij.
Ali to nije primarni uzrok krize.

Svjedoci smo prije svega sistemske, rekli bismo konstrukcijske krize svjetskoga financijskog sustava.
Utoliko je ona teža i drugačija od dosadašnjih. Temelji aktualnoga financijskog sustava postavljeni su u Bretton Woodsu, sredinom prošlog stoljeća.
Kao stožer sustava utemeljen je američki dolar, na koji su fiksirane glavne valute, a on je vezan uza zlato.
Tako konstruirano sidro funkcioniralo je sve do ukidanja konvertibilnosti dolara na početku sedamdesetih godina. Suspenzijom konvertibilnosti prekinuta je, makar i simbolična, veza između realne i financijske ekonomije.
Odatle ekonomija simbola, odnosno financijski sektor počinje nekontrolirano bujati. Transformira se tradicionalno konzervativno bankarstvo, rađaju se nove institucije, kreiraju se novi financijski proizvodi, tzv. financijske inovacije, opcije, derivati, futures i drugi.

Zahvaljujući svemu tome, financijski sektor razvija se neovisno i neusporedivo brže od realne ekonomije.

Poticaj bujanju financija svakako je davala i prevladavajuća tržišna doktrina da je financijsko tržište samoregulirajući mehanizam i da ne može otići u ekstreme.
Rast financijskog sektora i njegovu globalizaciju omogućavala je dinamična deregulacija, razvoj ‘tvrdih’ tehnologija – informatike i telekomunikacija, kao i razvoj ‘mekih’ tehnologija – sve brojnijih financijskih inovacija.
Financijsko tržište postalo je globalno, razvili su se gigantski financijski subjekti, banke i ostali koji su postali ‘preveliki da bi propali’ (to big to fail).
Usporedno s rastom financijskog tržišta razvijali su se i sustavi nadzora i regulacije, ali oni su u većoj mjeri ostali nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni financijski proizvodi, posebno u sektoru investicijskog bankarstva, funkcionirali su izvan sustava nadzora.

Dominantan novčani medij za razvoj financijskog sektora bio je američki dolar. Zahvaljujući poziciji svjetske rezervne valute, dolar je omogućavao SAD-u da prima a ne daje, da kreditira a ne odriče se.
Koristeći dominantnu poziciju dolara SAD je financirao svoju ekspanziju, uključujući i ratove.
Američki budžetski deficit je nakon Reaganove, ali i Bushove administracije dosegnuo gigantske razmjere.
Uz to, američki FED je vodio politiku niske kamatne stope. Manipuliranjem primarnom kamatom održavala se prividna ravnoteža i izbjegavale su su krize, koje su se razvijale devedesetih godina.
Američka prime rate snižena je sa 6,5 na 3,5 posto u roku od svega nekoliko mjeseci nakon 2000. godine, a poslije napada na tornjeve u New Yorku na samo jedan posto godišnje. Naredna 33 mjeseca FED je održavao negativnu realnu kamatnu stopu.
Na tim temeljima ekspandiralo je kreditiranje. Novac je bio jeftin i dostupan.

Tržište derivata

600 bilijuna dolara iznosi vrijednost važećih ugovora na tržištu derivata, koje je glavni segment globalnoga financijskog balona. To je 11 puta više od vrijednosti svjetske proizvodnje.
Prije desetak godina vrijednost toga financijskog segmenta iznosila je 'samo' 75 bilijuna dolara.

Posljedice ekspanzije kumulirale su se na tržištu nekretnina. Na tom segmentu balon se najbrže razvijao, ali počeo je i pucati.
Mehanizam nastanka financijskog balona bio je vrlo jednostavan: banke su masovno odobravale kredite bez solidne procjene rizika i bez odgovarajućih kolaterala. Najčešće je bila dovoljna procjena da će cijene nekretnina dalje rasti.
Kredite za kuće dobivale su i osobe bez zaposlenja, kao i one koje stvarno nisu bile u mogućnosti otplaćivati rate. U ekspanziji kreditiranja i ljudska je pohlepa igrala veliku ulogu. Banke su zarađivale goleme profite, a njihove uprave visoke bonuse.
Stanovništvo je jednostavno dolazilo do kredita, a poslovna javnost bila je zadovoljna rastom cijena bankarskih dionica i uloga u fondove.
Financijsko tržište njihalo se u zanosnom ritmu, slično lakom pijanstvu, za koje vrijedi stara izreka: Čovjek se sve bolje osjeća, a organizam propada.

Vesela glazba svirala je sve do prvih vidljivijih znakova krize: 6. kolovoza 2007.
Bankrotirala je American Home Morgage kao prva žrtva američkog tržišta nekretnina;
9. kolovoza BNP Paris je suspendirao svoja tri investicijska fonda vrijedna dvije milijarde eura radi toga jer je njihovo tržište 'nestalo'; Europska središnja banka upumpala je prvih 95 milijardi eura u bankarski sustav, a slično su postupili FED i Japanska središnja banka. Negativni slijed nastavljen je: 10. kolovoza, 13. kolovoza, 16. kolovoza…
I dalje redom sve do Bear Stearnsa, Lehman Brothersa, AIG-a i drugih posrnuća.
A odatle do širenja krize na Europu i cijeli svijet nije bilo daleko.

Osnovni financijski instrument pomoću kojega je financijsko tržište nekontrolirano raslo bili su financijski derivati.
Korištenjem tih inovativnih proizvoda američke banke su 'prepakirale' loše hipotekarne kredite, osigurale prvoklasne kreditne rejtinge i preprodale ih investitorima u Europi.
Tržište derivata glavni je segment globalnoga financijskog balona.
Prema procjenama BIS-a, vrijednost važećih ugovora iz te oblasti na kraju 2007. iznosi 600 bilijuna dolara, što je 11 puta više od vrijednosti svjetske proizvodnje.
Prije desetak godina vrijednost toga financijskog segmenta iznosila je 'samo' 75 bilijuna dolara. Najbrže rastući financijski derivat, poznat kao CDS (Credit Default Swaps), koji je omogućio osiguravanje nekretninskih kreditnih proizvoda, narastao je na 55 bilijuna dolara, što je više od vrijednosti ukupnog američkoga stambenog fonda.

Sadašnja je kriza mnogo kompleksnija, ne samo zbog dubine i rasprostranjenosti nego i zbog složenosti međunarodnih ekonomskih odnosa, posebice pozicije Kine i Indije kao nastupajućih svjetskih ekonomskih kolosa.

Aktualnu krizu prati još jedna specifičnost, a to je odlučnost vlada i središnjih banaka ugroženih zemalja da ovladaju negativnim procesima.
Premda su reakcije vlada u ranim fazama krize bile prilično mlake, one u posljednje vrijeme pokazuju veliku odlučnost.
Osigurava se likvidnost bankarskog sektora, preuzimaju se neke banke, zaoštrava se regulativa.
Na te su mjere burze početno pozitivno reagirale, ali i dalje vlada velika neizvjesnost. Očigledno je da je dubina i dinamika krize mnogo ozbiljnija nego što se procjenjivalo.
Zato će trebati mnogo energičnijih i bolnijih rezova da se stavi pod kontrolu, a posebno da se umanje negativni efekti na realni sektor.