Troskovi proizvodnje

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Uobičajene su definicije troškova vezanih za faktore proizvodnje. Pod troškovima bi trebalo podrazumijevati utrošene vrijednosti elemenata procesa proizvodnje u cilju izrade novih proizvoda ili ostvarenja drugih proizvodnih učinaka. Međutim, tako definirani troškovi predstavljaju troškove u užem smislu. Šire shvaćeni troškovi se ne ograničavaju samo na proizvodnju nego i na ostale funkcije poslovanja : nabavu, plasman, kontrolu kvalitete, pripremu proizvodnje i financije. Pored tog rangiranja troškova postoji i rangiranje troškova, odnosno njihovog ponašanja, tijekom vremena. Po tom pogledu oni se mogu posmatrati u dugom i u kratkom roku. U narednim stranicama ovog rada objasnit ćemo pojmove dugog i kratkog roka a pažnju ćemo usmjeriti na posmatranje troškova u kratkom roku, odnosno njihove fiksne i varijabilne komponente.

POJMOVNO DEFINIRANJE TROŠKOVA

Preduzeća su prinuđena da posvećuju veliku pažnju troškovima zbog toga što svaka potrošena novčana jedinica smanjuje njihov profit. Proizvodnja bilo koje robe pretpostavlja utrošak određenih resursa npr. rada i kapitala. Troškovi su također bitni i zato što preduzeća donose odluke o proizvodnji i prodaji, na osnovu troškova i cijena dobara. Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih elemenata u procesu proizvodnje.
Proces proizvodnje se odvija kao interakcija tri elementa proizvodnje: radne snage, sredstava za rad i materijala. Kombinacija elemenata proizvodnje podrazumijeva odgovarajući kvalitativni, kvantitativni i vremenski sklad, što dovodi do sljedećih troškova:
a)troškovi materijala
b)troškovi sredstava za rad
c)troškovi radne snage

Troškovi materijala

Materijali su predmeti rada koji se posredstvom radne snage podvrgavaju manipulaciji sa ili bez upotrebe sredstava za rad, čime se mijenjaju njihovi upotrebni kvaliteti i prenose na novi proizvod, čime doprinose stvaranju novih upotrebnih vrijednosti. Pri tome, osnovna karakteristika materijala je u tome da se u kontinuiranom proizvodnom procesu, u taj proces unose postepeno, i u tom se procesu odjednom utroši. Pored materijala, korisiti se sinonim i sirovine, mada pod sirovinama podrazumijevamo predmete rada preuzete iz prirode na kojima nije vršena nikakva fizička i hemijska reakcija, tj. dorada.
Troškovi materijala se kvantitativno određuju u funkciji utrošaka i nabavnih cijena, što se može prikazati obrascem:
Tm = f (M; Cm)
pri čemu je Tm = troškovi materijala, M = utrošci materijala i Cm = nabavna cijena po jedinici utrošenog materijala.

Troškovi sredstava za rad

Budući da se sredstva za rad postavljaju između predmeta rada i radne snage, povećavajući proizvodnu snagu rada, njihova uloga u proizvodnji je u višekratnoj upotrebi. Troškovi sredstava za rad su u funkciji utrošaka i nabavnih cijena :

Ti = f (I; Ci)
pri čemu je Ti = troškovi sredstava za rad; I = utrošci sredstava za rad i Ci = nabavna cijena po jedinici sredstava za rad.

Troškovi radne snage

Svojom kreativnošću i sposobnošću da produkuje više nego što se potroši i uloži u nju, radna snaga je svakako u fokusu menadžmenta, koji nastoji da raznim materijalnim i nematerijalnim stimulativnim mjerama podstakne zaposlene da rade što produktivnije.

DUGI I KRATKI ROK

Kratki rok smo definisali kao period u kome najmanje jedan input ne može biti povećan bez povećanja njegovih troškova po jedinici. Dugi rok smo definisali kao period u kome svi faktori proizvodnje postaju varijabilni. Oni znači ne predtavljaju kalendarsko vrijeme, već vrijeme koje je preduzeću potrebno za adaptaciju novih ekonomskih uslova.

TROŠKOVI U KRATKOM ROKU

Kratki rok predstavlja tako kratko vremensko razdoblje u kome preduzeće, ne može povećati proizvodne kapacitete ili mjenjati postojeću tehnologiju. Kretanje troškova proizvodnje određeno je, ceteris paribus, obimom proizvodnje i djelovanjem zakona varijabilnih proporcija. Ukupni troškovi proizvodnje obuhvataju sve troškove koji se odnose na proizvodnju određenog proizvoda.
UT = CrQr + CkQk
Gdje je UT = ukupni toršak; Cr i Ck = cijena rada (plata) i cijena kapitala; Qr i Qk = količina utrošenog rada i kapitala za dati nivo inputa.
Ukupni troškovi predstavljaju zbroj ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih troškova.
UT = UFT + UVT

UKUPNI FIKSNI TROŠKOVI

Ukupni fiksni troškovi ( UFT ) su onaj dio ukupnih troškova proizvodnje koji ne može biti reduciran niti an jednom nivou ostvarivanja output. Oni su nepromjenljivi u odnosu na nivo proizvodnje. Postoje u fiksnoj veličini čak I onda kada dolazi do smanjenja proizvodnje na nultu jedinicu outputa. Npr. Troškovi zakupa poslovnog prostora, kamata na kredite, zemljarine, premije osiguranja i sl su fiksni troškovi jer moraju biti podmireni nezavisno od nivoa ostvarenog outputa.

UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI

Ukupni varijabilni troškovi (UVT) su oni koji su napravljeni korištenjem varijabilnih inputa u proizvodnom procesu. Variraju sa variranjem nivoa outputa. Obuhavataju izdatke za plate, za sirovine i material, pogonsku energiju i sl. U kratkom roku samo su varijabilni troškovi funkcija obima proizvodnje, dok su fiksni uvijek isti. Pri datim cijenama resursa povećanje ukupnih