Religija starog Egipta

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz istorije.

Veliki broj drevnih hramova, piramida i grobove u stijeni upadljivo je obilježje današnjeg Egipta. To su svjedočanstva vrlo razvijenog vjerovanja koja su hiljadama godina vladala u dolini Nila, ali je naše poznavanje tih vjerovanja nepotpuno.

Glavni izvori su: hramovi, piramide, sadržaji grobove, papirusi i natpisi na kamenu i kipovi različitih bogova. Drugi važan izvor se nalazi u komentarima grčkih posmatrača i putopisaca, ali su oni kasnijeg datuma.

Stari Egipćani su više okrenuti, ne ovozemaljskom, već zagrobnom životu i blaženstvu koje ih tamo čeka. U svemu su gledali život oličen u dnevnom rađanju sunca na istoku, i godišnjem plavljenju Nila, što nisu bili samo najznačajniji događaji u njihovom životu već i simboli pobjede života nad smrću, svjetla nad tamom.

Egipćanina tog davnog vremena poznaje Neter-Neter, Praizvor sveukupnog života. Tako su i sve pojave, posebno živa bića i predmeti, inkarnacija specifične funkcije života, proistekle iz tog izvora života. Odatle proističu i sami Neter, Principi, Ideje koje egiptolozi krste imenima posebnih bogova, pa otuda i politeizam kod drevnih Egipćana, dok su oni u suštini samo životvorni aspekti Apsolutnog bića zvanog Neter-Neter. Mada su drevni Egipćani poznavali veliki broj naočigled samostalnih antropomorfnih i zoomorfnih božanstava, oni su u suštini bili monoteist jer su poznavali jedno Apsolutno božanstvo. Svi ostali bogovi su bili manifestacije moći tog Apsolutnog bića, koje su nazivali Neter-Neter, tj.. Prapočetak, Nestvoreni Tvorac koji je bez prošlosti i budućnosti, Onaj koji jeste.

Neter, koje uvjetno zovemo bogovima, su aspekti Neter-Neter. Razlikujemo metafizičke, kozmičke i prirodne Neter, tj. bogove.
•Metafizički: Atum, Ptah, Ra, Amon, Tot, Mut, Konso i Hator-Tefnut-Sakmet. Najznačajniji su Atum, Ptah i Ra. Međusobni odnos ove trijade je uslovio nastajanje kosmologija (doktrina) Heliopolisa, Memphisa, Hermopolisa i Tebe.
•Kosmički: Šu, Tefnut, Geb, Nut, Set, Neftida, Oziris, Izida, Horus.
•Prirodni (htonski): Taurt, Hapi, Sotis, Bijes ...

Predanja o nastanku svjeta

Heliopoliska kosmologija: Najstarije predanje je nastalo u Heliopolisu, centru boga sunca Ra, kojeg su stari Grci zvali Helios. Odatle i naziv za Heliopolis, što znači Grad sunca.
Za Heliopolis vezujemo dva religiozna fenomena: kult Raa i eneadu bogova.

Eneada je sistem od devet bogova (Atum, Šu, Tefnut, Geb, Nut, Oziris, Izida, Set, Neftida.)
Egipćani su vjerovali da je svemir u početku bio ispunjen prvobitnim okeanom, zvanim Nun, iz kojeg je izronio Atum, stvorivši samog sebe. S toga su ga smatrali dvopolnim bogom. On je stvorio prvi božanski par-Šu i Tefnut-(koji predstavljaju zrak i vlagu). Oni su roditelji Geba (zemlja) i njegove sestre i žene Nut (nebo). Oni rađaju dva para bogova: Ozirisa i Izide, Seta i Neftidu.

Memfiska kosmologija: Oko 3000. pne faraon Menes je ujedinio Gornji i Donji Egipat i izgradio novi glavni grad Memfis, poznat kao «Bijeli zid». Bog Ptah je proglašen tvorcem svijeta. Heliopoliska eneada mu je podređena. Pored njega je lavlja božica Sakmet «moćna». Ona čini par s Ptah i nazivaju je «ljubavnicom boga Ptaha». Nefertum je simbol svjetlosti i bog lotosovog cvijeta, koji zajedno s Ptah i Sakmet čini Memfiska trijadu.

Hermopoliska kosmologija: Heliopoliska eneada u Hermopolisu biva zamjenjena oktoadom, grupom od osam bogova: Nun i Naunet, Huh i Hauhet, Kuk i Kauket, Amon i Amaunet. Oni su zajedno stvorili svjet i vladali njime u doba koje se smatralo zlatnim. Oni označavaju elementarne sile: Nun-voda, Huh-beskrajnost, Kuk-mrak, Amon-zrak (ono što je nevidljivo). Ovaj kult stavlja naglasak na rođenje prvobitne vode i praiskonskih bića ali i na rođenje djeteta-sunca čiju pojavu pozdravljaju ta bića. Takođe značajno mjesto u ovoj doktrini zauzima i Tot, bog mudrosti, mjeseca i računanja. Nazivan je gospodarom istine i magije i predstavljan je kao čovjek s glavom ibisa ili kao majmun. Bio je poznat kao pisar, glasnik bogova i pronalazač govora.

Tebanska kosmologija: Glavni bog je Amon. Ova doktrina je spojila u Amonu vidove svih drugih bogova tvoraca. Stvoreno je božansko trojstvo, koga čine: Amon, Mut i Konso. Amonova žena Mut je božica Kraguj, a njihov sin Konso je smatran za boga mjeseca kao i Tot. U egipatskoj religiji se javlja sinkretizam, spajanje više bogova u jedno božanstvo, kao npr.. Amon-Ra.

Ra je bog sunca. Zvali su ga "ocem bogova" i njihovim kraljem. On je bio i duhovni otac faraona, u kome su gledali svog zaštitnika i s njime se poistovećivali. Njegovo ime su koristili kao atribut svom imenu i kraljevskoj tituli. Predstavljan je kao soko ili kao čovjek sa sokolovo glavom, na kojoj je sunčev disk kao simbol života. Smatrao se ocem ljudi, koji su nastali iz suza Raovog oka. To je možda i igra riječi, jer «suze» i «ljudi» na egipatskom zvuče slično.