100% Kvalitetni diplomski radovi. 65000 Gotovih radova spremnih za download. Gotovi seminarski i diplomski radovi, izrada novih unikatnih seminarskih.
UVOD
Kada kažemo da je kultura univerzalna osnova ljudskog života, to ne znači da pretpostavljamo uniformnost kultura. Kulturu posmatramo kao osobenu čovekovu sredinu koju ljudi stvaraju prema svom izboru i mašti, proizvodeći raznolikost kulturnih tvorevina i ispunjavajući ih kao ljudski rod, određene fundamentalne i univerzalne ciljeve.
Usled složenosti i višeznačnosti pojma kultura, te usled različitih pristupa u njenom proučavanju i nemogućnosti da se kultura celovito obuhvati i prouči samo sa stanovišta jedne nauke, danas nemamo jednu opšteprihvaćenu teoriju i definiciju kulture.
U nauci postoji visok stepen saglasnosti da je pojam kulture, kao osnovne kategorije, veoma značajan u naučnom i praktičnom smislu, ali o obimu i sadržaju ovoga pojma, postoje velika razmimoilaženja. Usled složenosti i višeznačnosti, pojam kulture je veoma teško definisati a do naučno releventnih rezultata u njenom proučavanju može se doći samo sa stanovišta interdisciplinarnosti.
Etimološki razvoj pojma išao je od pasivnog u aktivni smisao, od obrade zemlje do obrade duha, od ergološkog do socijalnog značenje. Termin kultura ima latinski koren bilo da se osnov vidi u izrazu cultus – u smislu gajenja, obrade polja, bilo u colere – kao negovanje, gajenje, obrađivanje, ili najzad cultura – u smislu obrade polja. Vremenom je termin cultura evoluirao i odbio metafizički smisao: od kulture zemlje prenosi se na kulturu duha, od obrade polja na obrađivanje, kultivisanje duha.
Jednu od najstarijih definicija kultura dao je Tejlor a koja glasi: kultura ili civilizacija je takva složena celina koja obuhvata znanje, verovanje, umetnost, pravo, moral, običaje i sve druge sposobnosti i navike koje je čovek stekao kao član društva.
Dakle, može se rezimirati da postoji veliki broj definicija kulture. Kultura je najviši oblik samoodređenja čoveka, unutrašnja, vrednosno – značenjska komponenta društvenog totaliteta, čije je bitno obeležje stvaralaštvo pomoću kojeg čovek, postupkom kultivisanja menja prirodu, društvo i svoje celovito biće, s cilje unapređivanja kvaliteta života.
U tom smislu, kultura je proces i rezultat unapređivanja kvaliteta ljudskog života koji se postiže stvaralačkim delovanjem ljudi u procesu uspostavljanja produktivne i dinamičke harmonije između čoveka, društva i prirode; stvarajući i osmišljavajući svoj svet pomoću kulture, čovek rešava svoje egzistencijalne probleme i stalno razvija novi kvalitet života, zadovoljava svoje fundamentalne potrebe, razvija bogatiji sistem motivacije i sebe kao potpuniju ličnost. Iz prethodnog izlaganja jasno proizilazi da je kultura svojevrstan ljudski, društveni fenomen i da pripada samo ljudskom svetu. Prema tome, nijednu društvenu pojavu nije moguće objasniti bez relacije prema kulturi, odnosno elementima kulture koji su u njoj sadržani. S druge strane, društvo kao konkretno istorijski organizovan totalite društvenih odnosa i delovanja predstavlja i pojmovno i iskustveni okvir u kome se odvijaju kulturni procesi i nastaju kulturne pojave i elementi.
S A D R Ž A J
UVOD
1 Politička kultura 4
1.1 Pojam i značaj političke kulture 4
1.2 Evolucija pojma političke kulture 76
1.3 Nastanak i formiranje političke kulture 9
1.4 Tipologija političke kulture 10
ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 13