Obilježja obiteljske medijacije - hr

Obiteljska je medijacija kratkotrajni proces koji počiva na procesu rješavanja problema pregovaranjem i olakšavanju komunikacije između članova obitelji u kojem im treća osoba pomaže u identificiranju potreba, briga i strahova te osmišljavanju izvedivih i prihvatljivih rješenja sukoba kako bi se postigao zajednički sporazum. U svim područjima socijalnog rada, u različitim organizacijskim okruženjima i s različitim korisnicima socijalni se radnici (i drugi stručnjaci pomažućih zanimanja) svakodnevno suočavaju sa sukobima, koji se javljaju i kao uzroci i kao posljedice različitih socijalnih problema - na društvenoj, obiteljskoj i individualnoj razini.

Kao što navodi Mayer (1995., prema Kruk, 1997.), obiteljska je medijacija izrasla iz prakse socijalnog rada stoga što 1) je cilj osnažiti ljude u sukobu kako bi riješili svoje probleme te 2) što su kompatibilne ne samo teorija i vještine socijalnog rada i medijacije već su im zajedničke i temeljne vrijednosti kojih se stručnjaci trebaju držati i kojima treba težiti: u prvom redu pravo korisnika na samoodređenje i njegovo osnaživanje. Iz generičkog socijalnog rada najznačajniji utjecaj na medijaciju ima upravo model procesa rješavanja problema na kojem počiva temeljni facilitativni model obiteljske medijacije kojeg obilježava postupnost procesa i faza medijacije.

1 SAŽETAK 2
2 UVOD 2
3 POJMOVNA POJAŠNJENJA 3
4 OSNOVNE POSTAVKE I VRSTE MEDIJACIJE 5
5 OBITELJSKA MEDIJACIJA 8
5.1 SADRŽAJ I PROCES OBITELJSKE MEDIJACIJE 10
5.2 TEORIJSKA POLAZIŠTA I PRAKTIČNI MODELI OBITELJSKE MEDIJACIJE 14
6 OBITELJSKA MEDIJACIJA U HRVATSKOJ 17
7 Literatura 20
8 Summary 23