Stjecaj kaznenih djela - hr

„Ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu.“ Citirana odredba Kaznenog zakona izraz je želje zakonodavca da se sva kaznena djela jednog počinitelja rasprave i presude zajedno, u istom postupku, i da se za njih izrekne zajednička, odnosno kako zakon kaže – jedinstvena kazna, da bi se kasnije moglo pristupiti jedinstvenom izvršenju.

Bez te potrebe, kada bi se kazne samo zbrajale, ne bi bilo dovoljno razloga za postojanje ove institucije. Postoji, naime, široka suglasnost da se kazne izrečene za pojedina djela u stjecaju ne mogu samo zbrajati. To je osnovni smisao i cilj krivičnopravnog reguliranja ove materije. Načelo da jedinstvena kazna ne bi trebala biti puki zbroj onih pojedinačnih izraženo je kroz primjenu sustava asperacije i apsorpcije pri odmjeravanju jedinstvene kazne. To načelo, naravno, poznaje i iznimke, od kojih je jedna i sustav kumulacije.

1 UVOD 3
2 Stjecaj kaznenih djela 4
2.1 Jedinstvo radnje 4
2.2 Vrste stjecaja 5
2.3 Isključenje stjecaja 5
2.3.1 Prividni stjecaj 5
2.3.2 Produljeno kazneno djelo 9
3 Odmjeravanje kazne za djela u stjecaju 11
4 ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 15