Modernizacija hrvatskog društva kroz obrazovanje - hr

Obrazovanost kao jedna od osnova građanskog društva, koje se kao masovni fenomen javilo tijekom 19. stoljeća, jedan je od pokazatelja u kojoj mjeri je proučavano društvo obuhvaćeno procesom modernizacije. Pri promatranju prostora jugoistoka Europe ili Balkana u vremenu kada moderna obrazovanost nastaje, a to je uglavnom 19. stoljeće, vrlo je važno, u nekim slučajevima i presudno, poći od startne osnove, od onoga što bi u matematici bilo nula, odnosno od trenutka kada je u oblasti koju istražujemo počeo ispitivani proces. Po ovom načelnom, u biti povijesnom stavu, početne točke u mnoštvu povijesnih procesa i pojava, u ovom slučaju obrazovanju, bile su vremenski različite među narodima i državama na jugoistoku Europe.

U slučaju Hrvatske se početak modernog školstva može označiti 1777. godinom kada je uredbama Marije Terezije uvedeno obavezno školovanje u jednogodišnjim školama i tako postavljena zakonska osnova njegova daljnjeg razvoja. Od važnosti je i odnos elita, najprije onih vladajućih, prema obrazovanju i pitanje njihove zainteresiranosti da se njihovi sunarodnjaci školuju. Primjerice, Mirjana Gross je spomenula da "većina hrvatskih feudalaca željela je prosti puk ostane i dalje nepismen," čime se objašnjava i sporiji razvoj školstva kod Hrvata u prvoj polovici 19. stoljeća. Dok podatak da se u Hrvatskoj za samo 12 godina, između 1874. i 1888. godine, broj škola duplirao (od 673 na 1189), ukazuje da se u tom trenutku u vlasti promijenio odnos prema školstvu. Pri promatranju odnosa države prema obrazovanju važna je i zakonska regulativa općeg prava na obrazovanje, što je jedan od pokazatelja modernosti date sredine.

1 UVOD 3
2 Modernizacija hrvatskog društva i uloga obrazovanja 4
3 Društvo znanja i cjeloživotno obrazovanje u Hrvatskoj 6
4 ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 14