Keynesijanska i monetarna politika

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Promatrajući istorijski, sukob keynesijanaca i monetarista bio je kontraverzan, a ova kontraverza je čak danas i izraženija nego ikad ranije. Na jednoj strani, ortodoksni keynesijanci - „novac u privredi nije važan“, monetaristi na drugoj strani, „samo novac je važan“ – daju kontraverzi poseban ton.
Međutim, kako postoje razlike između monetarističkih i keynesijanskih razmišljanja postoje i razmišljanja prema kojima ne postoji razlika između ovih tokova.
Tako je Baumal istakao da je razlika između monetarizma i keynesijanizma takva kao kad Amerkanac kaže YES, a Francuz QUI, a da je istina po svoj prilici negdje u sredini.

POJAM MONETARIZMA

U rudimentalnoj formi, monetarizam se identificira kao kvantitativna teorija novca, ali to nije tako, jer se ove dvije stvari nikako ne mogu poistovijetiti kao ekonomske doktrine i ekonomske politike.
Kvantitativna teorija novca ima svoje dvije osnovne forme. Jedna je Fisherova jednadžba, dok je druga Kembridžska varijanta. Prva polazi od funkcije novca kao prometnog sredstva, dok druga polazi od teze da je novac blago.

FISHEROVA JEDNADŽBA glasi:
MSV =py
MS = monetarna ponuda
V = const.
py = tražnja (cijena x dohodak)

Ako je V = const., tj. stabilna, onda svaka promjena unutar MS dovodi do promjena u cijenama p. Ako je porast obima proizvodnje nemoguć, zaključujemo da tada ekonomija funkcionira na nivou pune zaposlenosti. Odnos između monetarne ponude (MS) i py (tražnje) ilustrira slijedeći odnos:

Ako je MSV > py tada je p > 0
MSV < py p < 0
MSV = py p = 0

KEMBRIDŽSKA VARIJANTA pretpostavlja da vlasnik u svom portfelju ima barem dva oblika imovine: novac i neki drugi oblik imovine, robu ili vrijednosni papir.
Pretpostavlja se da Centralna banka osigurava nominalnu monetarnu ponudu, a da vlasnici imovine žele realnu imovinu – tj. imovinu izraženu realnim veličinama. Nivo cijena je funkcija MS i MD (monetarno traženje), a MD čine dohodak (y) i kembridžski koeficijent (k), koji označava sklonost ka držanju gotovine:

MS / p = ky

Po prethodnoj analizi sada imamo:
Ako je MS / p  ky > 0  ∆ p > 0
MS / p  ky < 0  ∆ p < 0
MS / p  ky = 0  ∆ p = 0

U obje navedene varijante kvantitativne teorije novca, efekat porasta MS na cijene (p) je sličan, dok je tok utjecaja različit, te on upravo predstavlja jedan od nesporazuma između monetarista i keynesijanaca.

NOMINALNA I REALNA KAMATNA STOPA

J. Fisher je prvi naznačio razliku između realne i nominalne kamate, koja je vrlo značajna za donošenje investicionih odluka, te za donošenje odluka o štednji i potrošnji. Niža kamatna stopa potiče investiranje, dok dekuražira štednju, dok viša kamatna stopa dekuražira investicije i potiče štednju.
U stanju ravnoteže nacionalne privrede, nominalna kamata mora toliko porasti da uhvati korak sa očekivanim rastom cijena. Tada realna kamata ostaje neizmjenjena, a ovakva konstatacija je poznata pod imenom FISHEROV EFEKAT, koji je povezan sa GIBSONOVIM PARADOKSOM daje FRIEDMANOV EFEKAT ANTICIPACIJE CIJENA.