Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Opšti tehničko-tehnološki napredak ostvaren tokom XX veka ima kao oblik konkretizacije i istovrsni napredak u oblasti razvoja naoružanja. Stvarana su sve ubojitija i sve razornija oružja, čija je primena dovodila do potpune destrukcije velikih nastanjenih područja. Iako se danas obično pod političkim nasiljem misli na terorizam, na sreću do sada teroristički napadi nisu uspeli da izazovu globalne ekološke posledice, iako se naravno one u savremenosti zamislive, tim pre što podaci upozoravaju na više slučajeva kada su sprečeni teroristički napadi na nuklearna postrojenja. Ipak i pored pretnje terorizma, ratovi su ostali onaj vid političkog nasilja koji izaziva najozbiljnije ekološke posledice. Najdrastičnija takva situacija je sa upotrebom atomskih bombi prilikom bombardovanja Hirošime i Nagasakija avgusta 1945. godine. Pravo na zdravu životnu sredinu našlo je svoje mesto u ustavima jednog broja država, uključujući i Republiku Srbiju. Iako je izvesno da je u savremenom svetu preovladalo shvatanje o ekološkim kao globalnim problemima, što se može zaključiti i iz činjenice da je njima posvećen sedmi Milenijumski cilj OUN, kada je o međunarodno-pravnim dokumentima reč, pravo na zdravu životnu sredinu se proklamuje u više njih, ali kao deklarativna norma. Ni do danas nije, međutim, stvoren odgovarajući međunarodni, pogotovo ne globalni (planetarni) mehanizam za zaštitu prava na zdravu životnu sredinu, a neke su države pristupajući regionalnim konvencijama koje se bave ovim pitanjem izrazile svoju rezervu u smislu da ovo pravo smatraju 'težnjom, a ne pravnom obavezom'. Sve ovo jasno ukazuje da su interesi najmoćnijih zemalja i dalje ti koji nadvladavaju njihovu ekološku svest, što ukazuje na to da će čovečanstvo i dalje biti izloženo velikim ekološkim rizicima....
Sociološke, humanističke i emancipatorske osnove odnosa čovek-priroda
Nagomilani problemi u sistemu "društvo-priroda", kao jedno od obeležja savremene civilizacije, zahtevaju drugačije poimanje mesta i uloge čoveka u svetu koji ga okružuje. Shodno tome neophodno je i novo promišljanje kulture. Za razliku od tradicionalnog shvatanja, kultura se u savremenom društvu ne posmatra kao antiteza naturi (prirodi), već kao mera i način realizacije i razvoja suštinskih moći čoveka čiji je cilj uravnoteženje odnosa u sistemu "društvo-priroda". Na taj način kultura nije sredstvo otuđenja od prirode, već spajanja sa njom, kojom čovek na adekvatan način ostvaruje svoju biosfernu funkciju.
Formiranju ekološke kulture doprinosi ekološki pogled na svet u čijoj se osnovi nalaze ekološka znanja oslobađena biološkog determinizma i obogaćena sadržajima o sveukupnosti odnosa čoveka prema prirodnim i socijalnim uslovima sredine življenja. Doprinoseći prevladavanju potrošačkog odnosa prema prirodnim resursima, ekološka kultura postaje sredstvo prevazilaženja ґs¤ili ublažavanja ekološke krize...
Sadržaj :
UVOD 3
1.1 Sociološke, humanističke i emancipatorske osnove odnosa čovek-priroda 4
1.2 Pojam i razvoj ekologije-od biološke discipline do nauke 11
1.3 Ekološko vaspitanje i obrazovanje (pojam, ciljevi, zadaci, principi) 13
1.3.1 Ciljevi ekoloških aktivnosti 17
1.3.2 Druge aktivnosti 24
1.4 Uloga nastavnika u ekološkom vaspitanju i obrazovanju učenika 29
1.5 Ekološka svest – određenje, definisanje i dimenzije 36
ZAKLJUČAK 40
LITERATURA 42