Uloga krive ponude

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Tema mog seminarskog rada je pojam i značenje zakona ponude. Najprije ćemo se upoznati sa nekim osnovnim ekonomskim pojmovima, principima i procesima kako bi seminarski rad u svom glavnom dijelu bio što bolje objašnjen i shvaćen. Sam pojam ponude znači pružanje odnosno nuđenje nečega (određenih proizvoda, dobara ili usluga) kako bi se stekao određeni profit. Pojam ponude usko je vezan prvenstveno za pojam tražnje ili potražnje kao i sa pojmom tržišta kao mjesta razmjene različitih roba/usluga najčešće posredstvom novca. Ponuda i potražnja je nešto sa čime se svakodnevno susrećemo u raznim trgovačkim i informativnim centrima gdje se u zamjenu za novac nude razni proizvodi i usluge. Nemoguće je govoriti o ponudi a da ne spomenemo potražnju i stoga će potražnja imati veliki udio u ovom seminarskom radu. Kako danas sve u životu ima svoje zakonitosti i odredbe tako i ekonomski sistem ne bi mogao funkcionisati bez istih. Da bi se što bolje i jasnije shvatio pojam ponude potrebno je staviti se u ulogu trgovca ili proizvođača koji dobra ili usluge pruža na tržištu. Pri kupovini nekog proizvoda treba razlikovati želju, potrebu i realnu mogućnost. Logično je da ako je cijena nekog proizvoda niža to če potražnja za tim proizvodom biti veća i obrnuto.

OSNOVNE EKONOMSKE KATEGORIJE, PRINCIPI I PROCESI

Trziste i cijene

Savremena ekonomija zasniva se na podjeli rada, u kojoj svaki pojedinac daje doprinos cjelini. Tako, na primjer, jedna osoba radi na montaži automobila, druga je racunovođa u banci a treća radi kao konobar. Svi ovi poslovi su, iako se to ne čini, međusobno povezani i koordinirani. U ovom slučaju ta veza može ići primjerice ovako: poreska inspekcija na putu od ureda do banke može koristiti automobil, ručati u restoranu, i u banci od racunovođe tražiti na uvid u poslovne knjige. U savremenim ekonomijama koordinacija ostvaruje se posredstvom tržišta, pri čemu pod ovim pojmom u osnovi, podrazumjevamo različite aranžmane u koje pojedinci stupaju u procesu razmjene. Međutim, navedena definicija nije dovoljna za potpunije razumijevanje pojma i funkcioniranja tržišta, posebno u uvjetima u kojima se tržište zasniva na institucijama koje omogućavaju realizaciju ekonomskih transakcija. Često se pojmu “tržište” dodaju atributi kao sto su “slobodno”, “regulisano”, “kontrolisano”, “divlje” i sl., kojima se nastoji ukazati na stepen reguliranosti ponašanja ekonomskih subjekata prilikom transakcija razmjene i/ili karakteristike funkcioniranja tržišta u konkretnim uvjetima. U savremenom poimanju kategorije tržišta njegovi bitni elementi su institucije i jasna pravila, do pravila izlaska sa tržišta.
U okviru toga ključnu ulogu imaju princip vladavine tržišnih i pozitivnih zakona i institucije koje osiguravaju njegovo provođenje. Naime, moderni racionali kapitalizam zahtjeva ne samo tehnička sredstva za proizvodnju, već i “izračunljiv” pravni sistem i učinkovitu administraciju, u smislu formalnih pravila. Tržište može biti formalno organizovano, kao što su berze, ili neformalno, kao što je npr., ponuda i traznja usluga posredstvom malih oglasa ili razmjena usluga putem preporuka. Tržište – formalno ili neformalno – ima centralnu ulogu u određivanju šta proizvoditi, kako i za koga proizvoditi. Rješavanje ovih problema posredstvom tržišta zasniva se njegovim osnovnim funkcijama: 1. prenosu informacija o stanju ponude i potražnje, 2. razvijanju inicijative(motivacija), i 3. distribuciji dohotka. Tako su informacije o načinu proizvodnje, mogućnostima pribavljanja robe i njihovim cijenama daleko najvrijednije informacijee u svakoj ekonomiji.
Transmisioni mehanizam koji ne uključuje pregovore svakog proizvođača (prodavca) i svakog potrošača (kupca) prilikom transakcije predstavlja sistem cijena. U skladu s tim, sistem cijena je javno objavljeni poziv bilo kom kupcu da, ravnopravno sa svim drugim kupcima, obavlja transakcije na tržištu. Sistem cijena je sistem javnih informacija o relativnoj oskudnosti različite robe i usluga. Povećanje cijena jedne robe(usluge) u odnosu na cijene druge robe (usluge) je pokazatelj povećanja relativne oskudnosti te robe. Nasuprot tome, smanjenje cijena jedne robe(usluge) je pokazatelj smanjenja relativne oskudnosti te robe.
Tržište na različite načine motiviše pojedince i grupe. Dobro informisani potrošači su u stanju da sa istim ličnim ili porodičnim budžetom zadovolje više potreba od slabije informisanih potrošača. U tržišnoj ekonomiji u svim slučajevima u kojima stižu informacije, ljudi nastoje da djeluju u skladu s njima. U okviru toga dobit se često spominje kao osnovni motiv. Da bi profit bio pokretačka snaga ekonomske aktivnosti, vlasnici faktora proizvodnje moraju imati zagarantovano pravo da raspolažu ostvarenim profitima što podrazumijeva jasno definisanje i punu zaštitu vlasničkih prava, koja se pojavljuje kao preduslov tržišnih transakcija. U skladu sa navedenim, tržište potoji samo za robe/usluge za koje se mogu uspostaviti, održavati i razmjenjivati vlasnička prava.
Ukoliko, zbog mogućnosti uspostavljanja i održavanja vlasničkih prava, tržište n postoji, nije moguće uspostaviti ni sistem cijena, a alokacija ograničenih resursa moguća je samo posredstvom političke moći ili po osnovi prisile ili nasilja. Bitno je naglasiti da u tržišnoj ekonomiji pojedinci mogu nuditi rad u zamjenu za platu, zemlju za rentu ili kapital u razmjenu za kamatu. Razvoj i funkcioniranje tržišne ekonomije, osim na jasnim i zaštičenim vlasničkim pravima i motivaciji (profit) zasniva se i na konkurenciji. Konkurencija je natjecanje između privrenih subjekata u prodaji robe/usluga potrošačima, u kome nastoje da steknu što veći dio dohotka potrošača.