ANALIZA
MODELA PDV-a
U BIH
PREDMET: Monetarne i Javne finansije PRIPREMILI:
PROFESOR:
ASISTENT:
Decembar, 2006.
SADRŽAJ
1.Uvod......................................................................................2
1.1Uvođenje poreza na dodatu vrijednost u Bosni i Hercegovini..................3
1.1.3.Ustav BiH........................................................................................... 3
1.1.4.Ustavi entiteta..................................................................................... 4
3.Uvođenje poreza na dodatu vrijednost u uslovima fiskalnog federalizma..6
3.1.Razlozi za zakon o PDV-u na nivou države BiH.................................... 7
3.2.Determinante uvođenja PDV-a u BiH.......................................................8
3.3.Pripadnost prihoda od poreza na dodatu vrijednost.......................................................... 9
3.4.Aktualni koncept PDV-a u BIH.............................................................. 9
4.Prednosti i nedostatci PDV-a u odnosu na porez na promet...................... 14
4.1.Efekti uvođenja PDV-a na cijene i građane............................................ 16
4.2.Model obračuna PDV-a po pripadnosti prihoda i prema mjestu finalne potrošnje.........................................................................................................17
4.3.Pitanja povezana sa definiranjem porezne osnovice i poreznih stopa.....19
4.4.Procjena budućih prihoda od PDV-a ..................................................... 20
Već niz godina porez na dodanu vrijedonst (engl. VAT-Value Added Tax, franc. TVA-Taxe sur la Valeur Ajoutee, njem. MWS-Mehrwertsteuer) je najrasprostranjeniji sistem oporezivanja prometa dobara i usluga u svijetu koji se, trenutno i nimalo slučajno , primjenjuje u preko 120 zemalja, koje obuhvataju preko 70% svjetske populacije.
PDV je neto svefazni porez u prometu dobara i usluga:
Svefazni, stoga što se obračunava u svakoj fazi prometa dobara i usluga koje podliježu oporezivanju (tj. Pri svakoj oporezivoj isporuci dobara i usluga koju izvrši subjekt koji je registrovan kao obveznik PDV-a, kao i pri svakom uvozu dobara.);
Neto, stoga što se , unatoč činjenici da se u svakoj fazi prometa obračunava na punu prodajnu vrijednost, taj porez svodi na oporezivanje samo neto dodane vrijednosti u svakoj pojedinoj fazi reprodukcije i prometa, dovodeći u konačnici do toga da ukupan porez na maloprodajnu
vrijednost dobara i usluga plaća krajnji potrošač.
1. Uvođenje poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) u Bosni i Hercegovini
1.1. Ustavni osnovi za donošenje Zakona o PDV-u na nivou države BiH
1.1.1. Osnov
Cilj ovog dijela je olakšavanje izgradnje modela uvođenja i uređivanja PDV-a u BiH. Dodan je dio o nadležnostima političko-teritorijalnih jedinica u ukupnoj državnoj strukturi, kako bi se mogao steći jasniji uvid u obaveze koje one moraju da izmire iz javnih prihoda, uključujući i PDV.
1.1.2. Ustav BiH
Za iznalaženje osnova za uvođenje PDV-a na nivou države BiH, mogu se koristiti normativno i ciljno (teleološko) tumačenje Ustava. Sistemsko tumačenje pruža jasniju sliku.
Nadležnosti države BiH i njenih entiteta izričito su određene u Aneksu IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini koji je zaključen u Dejtonu 21.11.1995. (u daljem tekstu: Ustav). Za član III Ustava karakteristični su: taksativno nabrajanje nadležnosti institucija BiH i pretpostavka nadležnosti u korist entiteta.
Pažljivija analiza čl. 111.1. pokazuje da su ovlašćenja Države podijeljena na ona kojima se definišu politike i ona u kojima država treba da djeluje ne samo utvrđivanjem politika, nego i kroz njihovu implementaciju. U prvoj grupi poslova se nalazi uspostavljanje četiri politike: vanjske, spoljnotrgovinske, carinske i monetarne. One su neposredno u funkciji osiguravanja kontinuiteta Države BiH u odnosu na Republiku BiH (čl. 1.1.) i osiguravanja jedinstvenog ekonomskog prostora unutar same Države (Čl. 1.4.). U drugoj grupi poslova Države je za poreski sistem uopće, a posebno za uvodenje PDV-a, najinteresantnija nadležnost za "finansirnaje institucija i plaćanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine". Ova odredba neposredno ne zahtijeva, ali i ne zabranjuje uvođenje PDV-a pravnim aktima Države, zakonom. prvenstveno. Pri procjeni iznesenog stava treba imati u vidu da se on odnosi na postojanje osnova za uređivanje PDV-a, a ne i na eventualno neustavno proširenje ovlašćenja nadležnosti Države u odnosu na entitete.
Entiteti imaju sve "funkcije i moći koje nisu izričito date u ovom Ustavu institucijama Bosne i Hercegovine..." (Čl. 1I1.3.a). Njihovi Ustavi, pokazuju da se poreski sitem u cjelini nalazi u nadležnosti entiteta. Uz saglasnost oba entiteta, Predsjedništvo BiH može odlučiti da olakša koordinaciju entiteta i u ovoj oblasti (čl. 111.4). Pored toga, "Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnosti za takva pitanja o kojima se entiteti slože...". Ovo se posebno odnosi na pitanja u kojima je prenos nadležnosti potreban radi očuvanja međunarodnog subjektiviteta BiH. Međunarodni subjektivitet obuhvata kategorije: suvereniteta, kontinuiteta, teritorijalnog integriteta, te političke nezavisnosti. Sve ovo nije moguće ostvariti bez uključivanja ekonomije, uključujući i poreski sitem, u supstancijalne odrednice citiranih ustavnopolitičkih kategorija.
Normativno tumačenje Ustava, pruža dva osnova za regulisaje PDV-a na nivou države. Prvi i najčvršći jeste postizanje dogovora entiteta o tome da se PDV uredi zakonom i provedbenim propisima Države. Pošto se radi o dodatnim poslovima Države koji se u suštini obavljaju na osnovu prenosa nadležnosti, jasno je da dogovor entiteta o legislativnim ovlašćenjima Države u ovome domen u može biti uslovijen odgovarajućim sadržajem tih akata.
Teleološko tumačenje ne pruža neposredan, nego konstruisan osnov nadležnosti Države da reguliše poreski sistem legislativom u oblasti PDV-a. Ova konstrukcija počiva na kombinaciji ovlašćenja države da vodi dvije sektorske ekonomske politike prema inostranstvu, da osigura putem Centralne banke jedinstvenu monetarnu politiku (Čl. VII Ustava) i da istovremeno osigura stvaranje i funkcionisanje jedinstvenog tržišta unutar BiH.
Drugi osnov mogu biti obaveze i prava Države da osigura finansiranje svojih institucija i plaćanje međunarodnih obaveza uopće, a u situacijama u kojima pomoć entiteta u ovom poslu nije dovoljna (čl.III.2.b).
Da zaključimo! Zbog postojeće ekonomske i političke situacije najcjelishodnijom se čini kombinovana primjena osnova dobijenih sa dva navedena načina tumačenja Ustava.
1.1.3. Ustavi entiteta
Političkoteritorijalna struktura dva entiteta nije identična. R. Srpsku karakteriše prosta organizacija u kojoj dominira princip centralizacije. Federacija BiH je, već prema imenu, složena tvorevina sa jasno izraženom prevagom principa decentralizacije u korist kantona. Uprkos navedenim razlikama, oba entiteta u svojim ustavima zadržavaju oblast finansiranja i fiskalne politike u svojoj isključivoj nadležnosti (tačka 17. Am XXXII na Ustav RS; Am. Vili na Čl. 111.1., te Čl. 111.2 Ustava F BiH). Ovakva situacija zahtijeva veoma pažljivo usklađivanje raspodjele javnih prihoda sa nadležnostima pojedinih političkoteritorijalnih jedinica u oba entiteta.Uvođenje PDV-a aktualiziraće problem odnosa sticanja i raspodjele prihoda između pojedinih nižih elemenata entitetskih struktura. S druge strane, realne ekonomske i političke potrebe i mogućnosti entiteta usloviće i njihov odnos prema legislativi na nivou Države.
2.Reformski razlozi uvođenja PDV-a
Osnovne reforme koje se provode u zemljama u tranziciji su privatizacija i reforme u strukturi poreza i javnih izdataka između različitih nivoa organizacije državne vlasti.
Ustavno uređenje BiH i entiteta je posljedica ratnih događaja i ne uvažava političke i ekonomske potrebe za uvođenjemm savremenog fiskalnog sistema koji bi osigurao usklađen odnos različitih nivoa organizacije državne vlasti (BiH, entiteta), a time i makroekonomsku stabilnost zemlje.
Fiskalna politika ključna je za uspostavljanje makroekonomske stabilnosti BiH, jer postojeća vlast nema bitnijeg uticaja na monetarnu politiku. Imajući u vidu da je BiH zemlja u tranziciji, da ima izraženu potrebu za provođenjem reforme fiskalnog sistema, jer je postojeći neadekvatan i neefikasan i nije kompatibilan sa rješenjima u Evropskoj uniji, neophodno je bilo stvoriti uslove da se reforma provede na nivou BiH i entiteta, odnosno da oba nivoa postignu saglasnost za brzo provođenje reformi.
2.1.Potreba povećanja javnih prihoda
Reforma fiskalnog sistema trebala bi da polazi sa stajališta da se porez plaća prema: ekonomskoj snazi poreskog obveznika, ravnomjernoj raspodjeli poreznog tereta i pravednosti u oporezivanju.
Također, savremeni fiskalni sistem mora dati prihvatljivija rješenja o broju i vrsti poreza, broju i visini poreznih stopa i osnovica, poreznih oslobađanja i olakšica, te o njihovom učešću u GDP-u.
Promjene fiskalnog sistema moraju počivati na smišljenim reformama koje će omogućiti promjene privredne strukture zemlje i povećanje njene konkurentne sposobnosti na svjetskom tržištu. Jasno je da je ovo moguće postići, samo ako se znatno smanji fiskalna presija na proces reprodukcije. Osnovni cilj reforme fiskalnog sistema u BiH mora da počiva na stvaranju pretpostavki koje bi osigurale (u kratkom, srednjem i dugom roku) sporiji rast poreznih prihoda od rasta proizvoda "per capita". Od veličine ukupnih poreza zavisi u kojoj će se mjeri izmijeniti privredna struktura zemlje i njena prilagodljivost tržišnim uslovima privređivanja. Također, treba imati u vidu da će se povećanje poreza direktno odraziti na povećanje cijena većeg dijela proizvoda, odnosno na ukupno kretanje cijena. Imajući u vidu međuovisnost reprodukcije jasno je da bi eventualno povećanje poreza rezultiralo povećanjem cijena domaćih roba i usluga, a time bi se povećao uvoz kako bi se "ispeglale" nove razlike u cijeni domaćih i uvezenih proizvoda.
Promjene fiskalnog sistema i strukture poreskih obaveza moraju rezultirati učinkovitim promjenama na socijalnom i ekonomskom planu.
Rastuća porezna presija u uslovima stabilnog kursa KM i relativno stabilnih cijena, ugrožavala je razvojnu sposobnost privrede i omogućavala više zahvatanje iz GDP-a. za javne rashode od realno mogućih. Bez značajnih izmjena poreza i uvođenja PDV-a ne bi se u budućnošti mogao očekivati jači impuls stimulacija za razvoj privrede u BiH.
S obzirom da je BiH mala zemlja sa nerazvijenom privrednom strukturom, još uvijek opterećena visokim porezima, neophodno je reformama fiskalnog sistema omogućiti brži razvoj privrede koji će imati za cilj smanjenje javne potrošnje u bruto domaćem proizvodu.
Fiskalni sistem BiH mora stimulativno djelovati na: buduću likvidnost privrede, standard stanovništva, proizvodnju, zaposlenost i izvoz (smanjenje deficita platne bilanse)¬
2.2.Suzbijanje porezne evazije
Sve zemlje u tranziciji uglavnom teže da povećaju efikasnost u prikupljanju poreza i onemogućavanju kriminogenih grupa u izbjegavanju plaćanja poreskih obaveza.
Međutim, i tržišno razvijene zemlje sa potpuno uređenim fiskalim sistemom, susreću se sa pokušajima ekonomskih subjekata da izbjegnu plaćanja poreskih obaveza. Ovakvo ponašanje pojedinaca koji čine poreznu evaziju u razvijenim tržišnim zemljama sa dobro urađenim fiskalnim sistemima, predstavljaju izazov državi i nadležnim tijelima da uspostave zadovoljavajuću organizaciju poreske uprave i protoka informacija, odnosno uspostave sistem koji će u svakom trenutku biti u stanju da omogući hvatanje poreskog obveznika u prekršaju i da ga primjereno kazni.
S obzirom da uloga države nije u sankcionisanju prekršaja, već efikasnom prikupljanju poreza, većina tržišno razvijenih zemalja, istražuje razloge zbog kojih privredni subjekti izbjegavaju plaćanje poreza. Istraživanja su pokazala da fiskalni sistem i njegova prisila u većini slučajeva mogu potaknuti poreskog obveznika da pokuša «prikriti» ili lažno prikazati svoje poslovne transakcije. Poreski obveznik može osjećati postojeći porez previsok u odnosu na ukupne poslovne efekte koje je postigao, što ga može navesti da pokuša izbjeći prijavljivanje ukupnih finansjskih transakcija i poreskih obaveza, pogotovo ako pretpostavlja da neće biti uhvaćen u nedozvoljenim radnjama i da neće biti adekvatno kažnjen.
S ciljem suzbijanja porezne evazije sve savremene zemlje uspostavljaju sveobuhvatan sistem kontrole utvrđivanja i naplate poreza. Poreznu kontrolu uglavnom obavljaju upravna tijela, koja se najčešće javljaju kao finansijska i porezna kontrola, a u nekim slučajevima i kao finansijska policija. U pojedinim zemljama pored stalne inspekcijske službe, osnivaju se i posebne nadzorne službe koje nadziru utvrđivanje i naplatu poreza. U cilju uspješnog suzbijanja porezne evazije uspostavljena je i međunarodna saradnja poreznih uprava kojom se vrši kontrola zakonitosti, ispravnosti i pravodobnosti obračuna i uplate javnih prihoda. Međutim, i pored postojanja efikasnih tijela za otkrivanje utaje poreza, većina zemalja pokušava poboljšati učinkovitost nadležnih službi u preventivnom djelovanju i onemogućavanju izbjegavanja plaćanja poreza i to uglavnom uvođenjem visokostručnih specijalizovanih kadrova u poreske uprave, uvođenjem efikasnih informacionih sistema, blagovremenom otkrivanju i dokazivanju kažnjivog ponašanja, davanjem većih ovlaštenja nadležnim službama, uvođenjem oštrih sankcija, ubrzanju sudskih procesa za ove prekršaje, a u određenim težim poreskim prekršajima i uvođenjem zabrane obavljanja djelatnosti licima koja su napravila prekršaj.
3. Uvođenje poreza na dodanu vrijednost u uslovima fiskalnog federalizma
(mogući modeli fiskalnog federalizma u BIH)
Većina razvijenih zemalja je uspostavila fiskalni sistem u kojem je precizno odredila podjelu fiskalne vlasti između lokalnih i državnih vlasti. Osnovni princip u podjeli fiskalnog suvereniteta definisan je kao pravo nositelja fiskalne vlasti da uvodi određenu fiskalnu obavezu i da osigura prikupljanje fiskalnih prihoda na najracionalniji i najekonomičniji način. Fiskalni federalizam omogućava podjelu fiskalne vlasti u javnom sektoru u državama sa složenim ustavnim uređenjem gdje država želi da različitim političkim, etničkim i vjerskim skupinama omogući veće učešće u procesu donošenja razvojnih odluka.
Također, fiskalni federalizam omogućava transfer političke moći i utjecaja od državne vlasti prema nižim razinama vlasti.
S obzirom na unutrašnje ustrojstvo BiH moguće je razraditi sljedeće modele fiskalnog federalizma:
-državna fiskalna vlast zadržava isključivo pravo uvođenja fiskalne obaveze za sve fiskalne oblike i prema utvrđenim pravilima provodi raspodjelu prihoda; državna fiskalna vlast zadržava za sebe dio fiskalnih oblika, a dio prepušta nižim razinama vlasti;
- državna fiskalna vlast utvrđuje pravila fiskalnog zahvatanja, a nižim razinama vlasti prepušta pravo rapolaganja i ubiranja poreskih prihoda, organizaciju poreskih ureda i vođenje administrativnih poslova u poreskim uredima, i niže razine vlasti (entiteti, distrikt) imaju isključivi suverenitet, dok državna fiskalna vlast ima samo pravo na prihode.
Analizirajući ustavno ustrojstvo BiH, može se zaključiti da postoji puna ekonomska opravdanost koja podržava uvođenje fiskalnog federalizma. Osnovno ekonomsko opravdanje za uvođenje fiskalnog federalizma odnosi se na alokativnu funkciju decentralizirane javne vlasti i stepena osiguravanja javnih usluga. Također, pored ekonomskog postoji i političko opravdanje za uvođenje fiskalnog federalizma, koji se uglavnom uvodi u državama koje imaju uspostavljenu složenu strukturu vlasti, u kojima živi heterogeno stanovništvo i u kojima postoje etničke, kulturne, jezičke i druge razlike u pojedinim njenim regijama.
4. Razlozi za Zakon o PDV-u na nivou države BiH
Analiza ustavne strukture u BiH i podjele nadležnosti između pojednih nivoa državne organizacije je pokazala da postoje osnovi za donošenje Zakona o PDV¬u kako na nivou entiteta i Brčko Distrikta BiH, tako i na nivou države BiH (dalje: Država). U takvoj situaciji odluka mora biti zasnovana prvenstveno na ekonomskim razlozima.. Provedeno istraživanje nesumnjvo upućuje na to da je donošenje zakona od strane Države cjelishodnije rješenje. Od već istaknutih ekonomskih i ekonomskopolitičkih argumenata, koji mogu da se iskoriste kao ustavni osnov za zakonodavnu nadležnost Države navodimo naročito sljedeće:
a) osiguravanje četiri osnovne slobode kretanja ekonomskih faktora i
stvaranje jedinstvenog privrednog prostora u BiH (Čl. 1.4 );
b) kreiranje uslova da Država racionalno vodi spoljnotrgovinsku i
carinsku politika (ČLlI1.1);
c) korišćenje PDV-a kao instrumenta uspostavljanja makroekonomske
stabilnosti na jedinstvenom tržištu koji je komplementaran monetarnoj
politici (II L1 );
d) uključivanje BiH u međunarodne integracije uopće, a u Evropsku
zajednicu posebno, kao ključni elemenat vanjske politike cijele države
(Čl. 111.1); .
e) stvaranje uslova za uspješno finansiranje institucija BiH i izmirenje
međunarodnih obaveza Države (Čl. 111.1) putem sigurnijeg i većeg
punjenja budžeta svih teritorijalnopolitičkih jedinica primjenom PDV-a.
Porez na dodatnu vrijednost (PDV) jest porez u postotku dodatne vrijednosti primijenjen na svaku proizvodnu fazu što možemo vidjeti i iz slijedećeg primjera. (Primjer 2)
Primjer 2 (obračuna PDV-a po stopi od 20% u procesu prerade drveta po fazama kako slijedi)
FAZA Proizvođač Kupovina (bez PDV-a) Prodaja (bez PDV-a) Dodana vrijednost PDV (20% po fazama)
A Sječa i doprema drveta 0 5000 5000 1000
B Pilana 5000 7500 2500 500
C Fabrika stolarije 7500 15000 7500 1500
D Veletrgovina 15000 15500 500 100
E Prodaja na malo 15500 17000 1500 300
UKUPNO 43000 60000 17000 3400
Kod oporezivanja dodatne vrijednosti moguća je primjena tri različita metoda izračunavanja poreza na dodatnu vrijednost. Najčešće se primjenjuje kreditna metoda pri obračunu PDV-a gdje poduzetnik pomoću računa za kupljene i prodane robe i usluge direktno izračunava svoju poreznu obavezu. Na ovaj način, račun predstavlja: a} osnovni dokaz o postojanju poreza na dodatnu vrijednost, b) ispravu za obračun porezne obaveze poreznog obveznika, c) dokument za efikasnu kontrolu ubiranja poreza.
Kreditna metoda ubiranja PDV-a – graficki prikaz (stopa 20%)
Budžet Budžet Budžet Budžet Budžet
1000 Kredit 1500 kredit 3000 kredit 3100 kredit
1000 PDV 1500 PDV 3000 PDV 3100 PDV
A B C D E
Prethodni primjer je prezentiran na osnovu ulaznih faktura za kupljenu robu ili usluge iz obavljenog proizvodnog procesa i izlaznih faktura kojima je prezentiran obračun po sukcesivnim fazama proizvodnje i prometa, kako slijedi:
Kreditna metoda obračuna PDV-a na osnovu ulaznih i izlaznih faktura u sukcesivnom toku povezanih proizvodnih i prometnih sekvenci***********
Faza Ulazna faktura Predporez Kupovina bez PDV DV Prodaja bez PDV PDV u fazi 20% PDV kumulativno Izlazna faktura
1 2 3 3(4-2) 4 5 6 7 8
A - O - 5.000 5.000 1.000 1.000 6.000
B 6.000 1.000 5.000 2.500 7.500 500 1.500 9.000
C 9.000 1.500 7.500 7.500 15.000 1.500 3.000 18.000
D 18.000 3.000 15.000 500 15.500 100 3.100 18.600
E 18.600 3.100 15.500 1.500 17 .000 300 3.400 20.400
K-kupac finalni potrošač 20.400 17 17.000 - - - 3.400
Prethodna tabela jasno ukazuje na koji se način kreditnom metodom ubire PDV kroz niz sukcesivnih "parcijalnih oporezivanja", do konačne sume utvrđenog poreza na dodatnu vrijednost koja se prevaljuje na krajnjeg kupca, tj. realizacije finainog proizvoda. Prezentirani primjer ukazuje da je ubrani porez jednak ako se stopa od 20 odsto primijeni na osnovicu (vrijednost) finainog proizvoda (17.000), odnosno po metodu kako se obračunava porez kod jednofaznog poreza na promet u fazi finalne potrošnje.
Slijedeći bitan princip svakog sistema PDV-a pa i u BIH je da se taj porez obračunava i plaća prema načelu odredišta. Prema tom načelu dobra se oporezuju PDV-om u onoj zemlji u kojoj se i troše, bez obzira na to da li su i proizvedena u toj zemlji ili su uvezena. Načelo odredišta također podrazumijeva da je izvoz dobara uvijek oslobođen plaćanja PDV-a, sa pravom izvoznika na povrat ulaznog poreza, čime se obezbjeđuje da izvezena roba izlazi iz zemlje porijekla «očišćena» od poreza, jer će je u zemlji uvoznici sačekati tamošnji PDV. Na taj način primjena načela odredišta obezbjeđuje da domaći i uvezeni proizvodi u svakoj zemlji imaju potpuno jednak porezni tretman , kao i to da izvezeni proizvodi budu konkuretni na inotržištu pod istim uslovima kao i proizvodi koji su proizvedeni u toj zemlji.
Oporezivanju PDV-om u BIH podliježe:
a) promet dobara na teritoriji BIH kojeg izvrše registrovani porezni obveznici u BIH u okviru obavljanja svoje djelatnosti
b) uvoz dobara na carinsko područje BIH (sa izuzetkom izričito propisanih slučajeva u kojima se primjenjuju porezna oslobađanja, pri uvozu, prema čl. 26., 29. i 30. ZPDV)
c) promet usluga u BIH s tim da se podrazumijevaju i određene usluge u međunarodnom prometu
8. Efekti uvođenja PDV-a na cijene i građane
Na samome početku primjene sistema PDV-a , kod većine proizvoda je došlo do povećanja cijena u različitim postocima.Neki trgovci su htjeli da na samom početku primjene sistema PDV-a ostvare ekstradobit. Na prevazilaženju takve situacije veliku ulogu su odigrali inspekcijski organi u kontroli, kao i mediji u obavještavanju javnosti da ne prihvaćaju neopravdano povećanje cijena.Već na kraju prvog tromjesečja primjene sustava PDV-a , ponuda i potražnjana na tržištu su učinili da cijene dobara i usluga dostignu svoju realnu razinu.
Prema zvaničnim podacima pojedini indeksi su imali slijedeća kretanja:
Federacija BIH Tabela 1
Indeksi III/06.
II/06. III/06.
III/05. III/06.
Prosj./05. I-III/06.
I-III/05. III/06.
XII/05. I-III/06.
XII/05.
Cijene na malo 100,1 106,0 105,9 106,3 104,2 104,1
Troškovi života 99,7 105,1 106,3 105,4 104,3 104,3
Cijene proizvođača
industrijskih
proizvoda 100,7 100,0 104,3 99,4 100,9 100,5
a) Indeks cijena na malo
U Federaciji BIH , ukupan indeks cijena na malo u martu 2006. godineviši je za 0,1% u odnosu na prethodni mjesec. Ukupan indeks cijena na malo u martu 2006. godine je viši za 5,9% u odnosu na prosječan indeks iz 2005. godine, a u odnosu n aisti mjesec prethodne godine za 6,0%. Za tri mjeseca ove u odnosu na isti period prošle godineukupan indeks viši je za 6,3%.
b) Indeks troškova života
Ukupan indeks troškova života u martu 2006. godine, je bio viši za 6,3% u odnosu na prosječan indeks iz 2005. godine, a za 5,1% u odnosu na isti mjesec prethodne godine.
Za prva tri mjeseca ove godine u odnosu na isti period prtekle godineindeks troškova života viši je za 3,4%. Za razliku od Federacije BiH , u Republici Srpskoj , ukupan indeks troškova života u martu 2006 godine je bio niži za 0,3% u odnosu na prethodni mjsec.
c)Indeks cijena proizvođača industrijskih proizvoda
U Federaciji BiH ukupan indeks cijena proizvođača industrijskih poizvoda u martu 2006. godine bio je viši za 0,7% u odnosu na prethodni mjesec.U odnosu na prosječan indeks iz 2005. godine indeks cijena proizvođača industrijskih proizvoda je viši za 4,3%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine je ostao nepromijenjen.
Republika Srpska Tabela 2
Indeksi I-06/XII-05. II-06/I-06 III-06/II-06.
Cijene na malo 105,1 99,3 100,1
Troškovi života 105,8 100,8
Cijene proizvođača
Industrijskih proizvoda 100,3 99,9 100,7
Iste podatke možemo pročitati iz Tabele 2 za Republiku Srpsku.
ZAKLJUČAK
Model sistema PDV-a, je projektovan kao segment unutar odgovarajućeg decentraliziranog fiskalnog mehanizma koji odgovara složenoj državnopolitičkoj zajednici. Jedini prihvatljiv model za ovakve prilike jeste pristup utemeljen na fiskalnom federalizmu, kakav primjenjuju i sve druge složene državne zajednice u EU. Ovo je jedini način da se postigne ukupna društvena, a posebno privredna stabilnost i održivi razvoj BiH.
U tom cilju je potrebno, u odnosu na sadašnje stanje, učiniti bitne pomake naročito kad je u pitanju BiH, F BiH, RS i Brčko Distrikt BiH, u pravcu uspostavljanja okvira, institucija i instrumenata za vođenje efikasnije fiskalne politike iz njihovih nadležnosti.
Kako bi BiH imala mogućnosti da svoje aktivnosti u domenu fiskalne politike provodi unutar optimizirane državne strukture, neophodno je intenzivirati napore na brzom uvođenju predloženog modela PDV-a u cilju redefinisanja položaja BiH, F BiH, RS i Brčko Distrikta BiH u sadašnjoj fiskalnoj strukturi. Implementacijom predloženog modela, na odgovarajući način bi se iskoristio postojeći ustavni, formalnopravni, okvir za uspostavu fiskalnog federalizma sa pozicije izgradnje optimizirane institucionalne strukture koja bi uvažavala kapacitet mogućih fiskalnih rješenja.
Naš cilj mora biti, da u dosta kratkom vremenu, uradimo dobro strukturiran institucionalni sistem sa modernim instrumentarijem za vođenje efikasne i, prije svega, poticajne fiskalne politike. Ovaj kompleks mora da ima izuzetnu sposobnost reakcije budući da se monetarnokreditna politika vodi na automatskoj osnovi. Radi toga, fiskalna politika mora da podnese "dvostruki" teret u ostvarivanju makroekonomske stabilnosti i dinamičkog i održivog razvoja. Ovo je ujedno jedini način da se kao "mala otvorena ekonomija" uključimo u svjetsko tržište, posebno zapadnoevropsko, kako u privlačenju stranog kapitala za ubrzani i održivi razvoj, tako i u izvoznoj ekspanziji kao cilju posebno naglašenog prioriteta.
LITERATURA
1. «Reforme u BiH u funkciji razvoja», Zbornik radova,
2. VII Međunarodni simpozij-Neum 25-27.V 2006.
3. «Prelazak na PDV» , Revicon 2005. , Sarajevo
4. «PDV primjena po djelatnostima» , Revicon
5. «PDV propisi», Revicon 2006. , Sarajevo
6. www. uino. gov .ba – Uprava za indirektno oporezivanje BiH
7. Institut Ekonomski fakultet Sarajevo
Pretraga
Spisak članova
Kalendar
Pomoć
