Kapital preduzeca

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Da bi preduzeće moglo obavljati svoju svakidašnju privrednu aktivnost ono mora imati odgovarajuća finansijska sredstva, odnosno novčani kapital. Taj kapital može biti dobijen iz vlastitih ili tuđih izvora, a od njegove visine ovisi i nabava svih predmeta rada i sredstava za rad. Visina raspoloživog kapitala odražava finansijski i ekonomski položaj preduzeća na određeni dan. Taj finansijski polozaj preduzeća omogućava izračunavanje niza različitih pokazatelja, a naročito su važni likvidnost i finansijska stabilnost, uspjeh i ekonomičnost, rentabilnost, te stepen izgradnje budućih potencijala.

Očuvanje i uvećanje proizvodnje te likvidnost poslovanja su osnovni i početni transparentni oblici tekućeg razvoja preduzeća i njegovog položaja na tržištu. Ostvarivanje dobiti kao oblika uspjeha, njezino osiguranje i optimalizovanje daljnji je transparentni oblik sigurnijeg razvoja preduzeća, te uz ekonomičnost odražava korištenje potencijala. Izgradnja i stvaranje novih potencijala konačni je transparentni oblik razvoja preduzeća.

Mogućnosti finansiranja nisu neograničene, naprotiv, one su najčešće ograničavajući faktor daljnjeg razvoja preduzeća. Mogućnosti finansiranja preduzeća najbolje se vide u raspoloživosti finansijskih sredstava koja se mogu uložiti u njegov rad i razvoj. Cilj je samo pronaći najpovoljnije izvore finansiranja koji će se, prevenstveno, zasnivati na racionalnosti poslovanja preduzeća, a to znači na jednoj opštoj optimalizaciji poslovanja.''

Kapital

Kapital ( lat. capitalis – glavni; caput – glava ) predstavljaju sve vrijednosti, sredstva i imovina, bez obzira u kojem obliku postoje ( novčanom, materijalnom i sl. ) a koja imaju svojstvo da njihova upotreba vlasnicima donosi vrijednost veću od one koju su oni uložili u obavljanje bilo koje ekonomske aktivnosti.

Ovako definisana kategorija kapitala poprima u stvarnosti različite oblike svoga postojanja : suma gotovog novca, preduzeće – fabrika, trgovačka radnja, sredstva na računima banaka, krediti, štedni ulozi, obveznice, akcije – dionice, vlasništvo na zemlji, zgradama, određeno znanje itd. Ali pri tome je bitno da bilo koji od pomenutih i drugih mogućih oblika postojanja kapitala dobija svoj pravi i puni smisao samo u slučajevima kada dolazi do njihove upotrebe čiji ostvarivanje veće vrijednosti od vrijednosti koja je postojala prije početka određene ekonomske upotrebe. U skladu sa ovako definisanim kriterijem određena vrijednost, sredstva i imovina mogu u određenim trenucima da budu, funkionišu kao kapital, a u drugim izgube svojstva te kategorije. Isto tako, iz činjenice da se kapital pojavljuje u obliku novca stvara se zabluda da je novac sam po sebi kapital, ali treba naglasiti da se novac i novac kao kapital bitno razlikuju. Kapital u obliku novca nikad ne može dugo da egzistira u novčanom obliku jer se kao takav ne uvećava. Zato teži da se što prije pretvori u jedan od svoja dva osnovna pojavna oblika : realni ili ealna imovina ( sredstva za proizvodnju, mašine, oprema, postrojenja, zgrade, reprodukcioni materijal, zalihe poluproizvoda, gotove robe i dr. ) i finansijski oblik ( novčani krediti, štedni ulozi, obveznice, akcije – dionice, komercijalni zapisi i sl. ). Ulaganje kapitala dakle može biti : ( 1 ) u oblik kupovine određenih finansijskih instrumenata koji donose određenu vrstu prihoda ili ( 2 ) u obliku kupovine sredstava za proizvodnju radi obavljanja određene djelatnosti posredstvom koje se kapital uvećava.

Za potpuno razumijevanje ove značajne kategorije robnog načina proizvodnje treba naglasiti da osim oblika u kojem se može pojavljivati, odnosno nikakvog značaja vrsta djelatnosti kojom se vlasnik bavi – proizvodna ili neproizvodna – zatim pitanja oblika vlasništva – da li se radi o individualnom ili nekoj formi udruženog kapitala, kao ni pitanje da li se upotebljava vlastiti ili pozajmljeni kapital. Jedini kriterij je profitna motivacija – težnja vlasnika da se uloženi kapital uveća.

Uz sve ovo potrebno je imati u vidu da se prilikom razmatranja svih aspekata kategorije kapitala mora imati u vidu da se prilikom njegovog formiranja i ekonomskog funkcionisanja formiraju određeni društveni, prije svega proizvodni odnos, koji počiva na određenoj historijskoj kombinaciji ekonomskih, političkih sociokulturnih institucija. To su dva aspekta proizvodnog odnosa ( odnosi prilikom ekonomskog funkcionisanja kapitala ):
•vlasnički odnosi ( u društvima sa privatnim vlasništom podjela na sredstava za proizvodnju i vlasnike radne snage – neposredne proizvođače ) i
•odnose raspodjele ( u kojima se novostvorena vrijednost dijeli na učesnike, prije svega, s obzirom na vlasništvo i društvenu moć ).

Historijske pretpostavke za nastanak kapitala i odnose koji se podrazumijevaju stvorene su na određenom stepenu razvoja robne proizvodnje i robne razmjene postepenim potiskivanjem i prevazilaženjem proste robne vrijednosti, odnosno nastankom razvijene kapitalističke proizvodnje. Jedna od bitnih ekonomskih karakteristika ovog prelaza je pretvaranje ljudske radne snage u robu koje je izvršeno u periodu tzv. Prvobitne akumulacije kapitala nasilnim odvajanjem sredstava za proizvodnju od neposrednih proizvođača i koncentracija tih sredstava u rukama vlasnika kapitala. Od tog historijskog momenta to postaje vladajući oblik proizvodnje koja vrši u kapitalističkim preduzećima kao masovna proizvodnja namijenjena tržištu.

Za označavanje različitih karakteristika ovog tipa robne proizvodnje koristi se niz kategorija kao što su : kapitalistička društveno – ekonomska formacija za historijski period koji je bitno obilježen formiranjem, postojanjem i funkcionisanjem kapitala, izraz kapitalista za vlasnike kapitala, izraz kapital – odnos za označavanje kompleksnih odnosa na relaciji vlasnika kapitala i vlasnika radne snage kao i niz drugih kategorija ( osnovni kapital, rentabilnost kapitala, kapital intenzivne tehnologije, kapitalni koeficijent itd ).

Znači, posjedovanje i upotreba kapitala je pretpostavka prisvajanja kapitala – dijela novostvorene vrijednosti – u uslovima ovog načina proizvodnje. Međutim, profit kao dohodak vlasnika kapitala dobija različite pojavne oblike, odnosno nazive u zavisnosti od funkcije koju kapital vrši u ukupnoj društvenoj podjeli rada i reprodukciji. Primarni – izvorni prisvajači profita su vlasnici kapitala koji se bave proizvodnjom i prometom, a njihovi dohoci se nazivaju industrijskim profitom, trgovačkim profitom i zemljišnom rentom. Ostali vlasnici kapitala, koji neposredno ne sudjeluju u procesu proizvodnje, prisvajaju tzv. izvedene dohotke koji se ostvaruju u procesu raspodjele profita : kamata, preduzimačka dobit i dividenda. Po tom osnovu razlikuju se aktivni kapitalisti ( industrijalci, trgovci, kapitalisti u poljoprivredi ) i pasivni kapitalisti ( bankari, vlasnici akcionarskog – dioničkog kapital ).

Kapital preduzeća

Kapital je ukupna vrijednost imovine preduzeća uključujući njegove vlastite i tuđe izvore kojim preduzeće finansira svoje svakidašnje potrebe. Kapital se može podjeliti na konkretni ( cirkulirajući ) kapital i apstraktni kapital.