Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Jean-Jacques Rousseau (fr. Jean-Jacques Rousseau; Ženeva, Švicarska, 28. jun 1712. - Ermenonville, Francuska, 2. srpanj 1778), bio je švicarsko-francuski filozof, pisac, politički teoretičar i samouki kompozitor iz doba prosvjetiteljstva. Jean Jacques Rousseau je bio najuticajniji filozof prosvjetiteljstva. On je smatrao da je suvremena kultura negacija prirode i zato je govorio da ljudi treba da se vrate prirodi - slobodi i jednakosti. Za Rusoa nejednakost je nastala sa privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Jean Jacquesa Rusoa, kao prosvjetitelja, odgoj je temelj društva.

Rusoov neizmjeran utjecaj je u tome što je bio prvi pravi filozof romantizma. Kod njega se prvi put spominju mnoge teme koje su dominirale intelektualnim životom narednih stotinu godina, kao što su: uzdizanje osjećanja i nevinosti i umanjivanje značaja intelekta; izgubljeno jedinstvo ljudskog roda i prirode; dinamična koncepcija ljudske povijesti i njenih različitih razina; vjera u teologiju i mogućnosti obnavljanja iščezle slobode.

Jean Jacques Rousseau je bio sin jedne francuske izbjegličke obitelji koja je živjela u Ženevi, a, iako je odgajen kao kalvinisti, godine 1728. postao je katolik pod utjecajem gospođe De Varen (de Warens), njegove dobrotvorke i, kasnije, ljubavnice, koja je i sama bila preobraćen iz protestantskog pijetizma. Imala je velikog udjela u formiranju njegove religioznosti, spajajući deistička vjerovanja, koja isključuju učenja kakva su pakao i Istočni grijeh, s nekim vidom kvijetističkog sentimentalizma. Tijekom godina provedenih s njom (1731. - 1740.), Ruso je dovršio svoje nepotpuno obrazovanje čitanjem raznolikog štiva, uključujući djela Renea Descartesa, G. V. Lajbnica, John Locke, Bleza Paskala i drugih. Godine 1741. otišao je u Pariz, gdje je upoznao Terezu Levaser, služavku, s kojom je imao petero djece i smjestio ih u bolnicu za napuštenu djecu. . .

Metodičke osnove proučavanja teme

U svojoj knjizi Emil ili o vaspitanju (1762), Žan Žak Ruso podiže zgradu snova koja je jednim dijelom «kontrast pravom životu njegovom», ... koja «odražava unutrašnju borbu njegovu koja se vodila u srcu njegovom između onoga što je bilo plemenito u njegovim težnjama i nisko u njegovom životu». U stvari, u njoj se otkriva idejni napad na feudalno vaspitanje i sholastičku školu i ujedno daje i slika idealnog vaspitanja u kome Emil predstavlja «simbol oslobođene djece». Pored Emila, glavnog njegovog pedagoškog djela, on stiče slavu i svojim dvjema Raspravama , a zatim postaje «otac i idol revolucionara» zahvaljujući svome djelu Društveni ugovor (Contrat social, 1762). U prvoj raspravi dokazuje tezu: «čovjek je od prirode dobar, samo ga institucije čine zlim». To je bio frontalni napad na tadašnju kulturu. Prema njemu čovjeka treba vaspitavati samo prema njegovoj vlastitoj prirodi, a da se ne izloži štetnim uticajima kulture i društva...

Sadržaj :

UVOD 3
1.1 Metodičke osnove proučavanja teme 4
1.2 Rusoova filozofija u olimpizmu 6
1.3 Značaj proučavanja Rusoovih shvatanja 11
1.4 Ciljevi pravilnog odgoja 12
1.4.1 Društvena efikasnost kao cilj 16
1.5 Rusoov pojam odgoja građanina 18
1.6 Naprednost Rusoovih ideja o odgoju 18
ZAKLJUČAK 22
LITERATURA 23