Prvi eksploziv, crni barut, pronađen je krajem XIII vijeka. Predpostavlja se da potiće od "grčke vatre", koja se sastojala od mješavine sumpora, soli, asfalta i negašenog vapna. Ova smjesa u stvari nije bila eksplozivna jer joj je nedostajala salitra, neophodan sastojak za sagorjevanje smjese bez prisustva zraka. Tek po saznanju o salitri i njezinim osobinama te njenom dodavanju smjesi ova postaje eksplozivna.

Crni barut je dugo bio jedini eksploziv koji je upotrijebljen u vojne svrhe kao pogonsko punjenje u vatrenom naoružanju. Prvi pokušaj da se crni barut upotrijebi za razbijanje čvrstih stijena i dobivanja mineralnih sirovina učinjen je 1627. godine. Ali do masovnije, sigurnije i praktične uporabe crnog baruta za miniranje u rudarstvu dolazi tek pošto je 1831. godine Englez Bikford pronašao sporogoreći (Bikfordov) štapin, koji se i danas upotrebljava. Pronalaskom nitroglicerina 1846. godine od strane Talijana Sobrera počinje nagli razvoj drugih vrsta eksploziva. Ali nitroglicerin zbog velike osjetljivosti na udar i potres nije našao širu primjenu u rudarstvu. Alfred Nobel je 1864 godine počeo probe za praktičnu uporabu nitroglicerina u rudarstvu. Mješanjem 75% nitroglicerina i 25 posto porozne (infuzorijske) zemlje dobiva se testasta masa, nazivana „GURDINAMIT“.

Ovaj eksploziv je poznatiji kao DINAMIT s neaktivnom bazom zbog toga što infuzorijska zemlja kao interna tvari ne sudjeluje u elsploziji već služi samo kao nositelj i flagmatizator nitroglicerina. U radu na daljnjem usavršavanju nitroglicerinskih elsploziva Nobel otkriva da se 78 posto nitrisane celuloze (nitroceluloza) može rastvoriti u 93% - 92% nitroglicerina, pri čemu se dobiva plastični eksploziv odlične kvalitete i jakog djelovanja neosjetljiv na vodu, takozvani "razorni želatin". Pošto je nitroceluloza koja se miješa sa nitroglicerinom i sama jak eksploziv ovaj eksploziv nazvan je dinamitom sa aktivnom bazom. Dodatkom drugih tvari ovim eksplozivima dobiva se niz drugih eksploziva koji i danas imaju vrlo široku primjenu u rudarstvu, šumarstvu, građevinarstvu i trug granama gospodarstva.

UVOD
1.1 Povijest eksploziva i eksplozivnih tvari 2
1.2 Definicija, podjela i karakteristke eksplozivnih tvari i eksploziva 3
1.3 Klasifikacija eksplozivih procesa 5
1.4 Eksplozivno dejstvo 7
1.4.1 Djelovanje eksplozije mine u neograničenoj čvrstoj sredini 7
1.4.2 Djelovanje eksplozije mine u ograničenoj čvrstoj sredini 8
1.4.3 Djelovanje eksplozije mine u mekoj i plastičnoj sredini 10
1.5 Uskladištenje i uništavanje eksploziva i eksplozivnih sredstava 10
1.5.1 Površinski - nadzemni magacini 11
1.5.2 Uvjeti građenja površinskih skladišta eksploziva 12
1.5.3 Poluukopana skladišta 14
1.5.4 Prijenosna skladista eksploziva i eksplozivnih sredstava 15
1.5.5 Određivanje sigurnosnih udaljenosti 16
1.5.6 Jamski magacini eksploziva i eksplozivnih sredstava 17
1.6 Transport eksploziva i eksplozivnih sredstava 18
1.7 Uništavanje eksploziva i eksplozivnih sredstava 19
ZAKLJUČAK 20
LITERATURA 21