01-09-2010, 08:05 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Ljudska jedinka se rađa ne samo kao najbespomćnije biće meću svim živim bićima, nego i bez ikakvih znakova onih osobina koje smatramo da odlikuju čovjeka kao posebnu vrstu živih bića. Ali, istovremeno ono se rađa s mogućnostimada se razvije neuporedivo više nego svaka druga vrsta živih bića.Jedinka to postaje tek učenjem, putem djelovanja socijalnih faktora. Tek postupno živeći u ljudskoj zajednici i učeći u njoj, ljudska jedinka stiče navike, znanja, osobine i načine ponašanja koji joj omogućuju da živi i djeluje u društvu i da postane osoba i osobnost. Odnosi unutar grupe, pored svega navedenog, su također bitni za formiranje ličnosti i slike o sebi. Sve to jedinka postiže procesom socijalizacije.
Socijalizacija se bavi ponašanjem pojedinca (dijete) u socijalnoj situaciji (predškolska ustanova). Između pojedinca i socijalnih situacija, moguća su u načelu tri odnosa:
• neposredna interakcija između pojedinaca, kao i između grupa;
• uticaj socijalnih situacija na ponašanje pojedinca i njegove psihičke osobine;
• utjecaj psihičkih osobina pojedinca na socijalnu situaciju i društvena zbivanja.
U procesu socijalizacije djeteta javljaju se određeni problemi, kao na primjer:
• proučavanje procesa socijalnog učenja putem kojih dijete prihvaća određene oblike socijalnog ponašanja i formira se kao ličnost;
• proučavanje djelovanja pojedinih društvenih faktora na promjene u ponašanju djeteta (obitelj, vršnjaci, škola ...);
• proučavanje posljedica djelovanja socijalnih faktora na psihičke funkcije djeteta, na njegovu ličnost u cjelini;
• proučavanje izvora motiva koji pokreću socijalno ponašanje;
• proučavanje formiranja, mijenjanja i djelovanja socijalnih stavova....
Dve godine u predškolskoj ustanovi
Preporučljivo je da najmanje dvije godine prije polaska u školu dijete boravi u predškolskoj ustanovi. Time se socijalizira i navikava uspostavljati ne samo kontakt, već i bliže odnose s nepoznatim ili nedovoljno poznatim vršnjacima. Pored toga, odvaja se i od roditelja ili drugih bliskih i značajnih osoba, što doprinosi njegovom socio-emotivnom sazrijevanju.
Ne bojati djecu školom
Jako je važno kod djeteta razvijati svijest o značaju i važnosti njegovog polaska u školu, čime se za jedan korak približava svijetu odraslih. Ni u kom slučaju ne treba ih zastrašivati. "Vidjet ćeš ti kad pođeš u školu gdje nema mame i tate, nećeš moći ovako da se ponašaš!" najčešća je rečenica roditelja koji u nekim situacijama ne znaju koje odgojne postupke da primjene, pa pribjegavaju nepoželjnim. Time se razvija negativna slika o školi i strah od nje. Onda nije ni čudo što su djeca, zastrašivana školom, obično lošiji đaci. Treba staviti značaj na djetetov polazak u školu, razviti kod njega osjećaj ponosa i osobne vrijednosti zbog toga. Ne treba gajiti ni neke suviše ružičaste predstave...
Sadržaj :
1 UVOD 3
1.1 Dve godine u predškolskoj ustanovi 4
1.1.1 Ne bojati djecu školom 4
1.1.2 U šoping za školu 4
1.1.3 Poticati radoznalost 4
1.1.4 Ne postoje glupa pitanja 4
1.1.5 Umesto odgovora dati pitanje 5
1.1.6 Važno je znati 6
1.1.7 Kako svladati dječji strah da će biti ostavljeno 6
1.1.8 Ne ostavljajte dijete samo 6
1.1.9 Ne iskradajte se iz kuće 6
1.1.10 Recite gdje i zašto idete 7
1.1.11 Odvajanje - postupno 7
1.1.12 Kratak rastanak 7
1.1.13 Odaberite pravu osobu 7
1.2 Strepnja kod djece predškolskog uzrasta 8
1.2.1 Emocije i dob 8
1.3 Karakteristike dječjih emocija 9
1.3.1 Dečije emocije su kratkotrajne 9
1.3.2 Dečije emocije su snažne 9
1.3.3 Emocije djeteta su nestabilne 9
1.3.4 Zajedno sa uzrastom emocije se sve više diferenciraju 10
1.3.5 Dijete ispoljava svoja osećanja 10
1.3.6 Strah i strepnja djece predškolskog uzrasta u prometu 10
1.3.7 Osobni primjer i dosljedno ponašanje odraslih 11
1.3.8 Moja sigurnost važnija je od svih nagrada ili kazni 12
2 ZAKLJUČAK 13
3 LITERATURA 14
Ljudska jedinka se rađa ne samo kao najbespomćnije biće meću svim živim bićima, nego i bez ikakvih znakova onih osobina koje smatramo da odlikuju čovjeka kao posebnu vrstu živih bića. Ali, istovremeno ono se rađa s mogućnostimada se razvije neuporedivo više nego svaka druga vrsta živih bića.Jedinka to postaje tek učenjem, putem djelovanja socijalnih faktora. Tek postupno živeći u ljudskoj zajednici i učeći u njoj, ljudska jedinka stiče navike, znanja, osobine i načine ponašanja koji joj omogućuju da živi i djeluje u društvu i da postane osoba i osobnost. Odnosi unutar grupe, pored svega navedenog, su također bitni za formiranje ličnosti i slike o sebi. Sve to jedinka postiže procesom socijalizacije.
Socijalizacija se bavi ponašanjem pojedinca (dijete) u socijalnoj situaciji (predškolska ustanova). Između pojedinca i socijalnih situacija, moguća su u načelu tri odnosa:
• neposredna interakcija između pojedinaca, kao i između grupa;
• uticaj socijalnih situacija na ponašanje pojedinca i njegove psihičke osobine;
• utjecaj psihičkih osobina pojedinca na socijalnu situaciju i društvena zbivanja.
U procesu socijalizacije djeteta javljaju se određeni problemi, kao na primjer:
• proučavanje procesa socijalnog učenja putem kojih dijete prihvaća određene oblike socijalnog ponašanja i formira se kao ličnost;
• proučavanje djelovanja pojedinih društvenih faktora na promjene u ponašanju djeteta (obitelj, vršnjaci, škola ...);
• proučavanje posljedica djelovanja socijalnih faktora na psihičke funkcije djeteta, na njegovu ličnost u cjelini;
• proučavanje izvora motiva koji pokreću socijalno ponašanje;
• proučavanje formiranja, mijenjanja i djelovanja socijalnih stavova....
Dve godine u predškolskoj ustanovi
Preporučljivo je da najmanje dvije godine prije polaska u školu dijete boravi u predškolskoj ustanovi. Time se socijalizira i navikava uspostavljati ne samo kontakt, već i bliže odnose s nepoznatim ili nedovoljno poznatim vršnjacima. Pored toga, odvaja se i od roditelja ili drugih bliskih i značajnih osoba, što doprinosi njegovom socio-emotivnom sazrijevanju.
Ne bojati djecu školom
Jako je važno kod djeteta razvijati svijest o značaju i važnosti njegovog polaska u školu, čime se za jedan korak približava svijetu odraslih. Ni u kom slučaju ne treba ih zastrašivati. "Vidjet ćeš ti kad pođeš u školu gdje nema mame i tate, nećeš moći ovako da se ponašaš!" najčešća je rečenica roditelja koji u nekim situacijama ne znaju koje odgojne postupke da primjene, pa pribjegavaju nepoželjnim. Time se razvija negativna slika o školi i strah od nje. Onda nije ni čudo što su djeca, zastrašivana školom, obično lošiji đaci. Treba staviti značaj na djetetov polazak u školu, razviti kod njega osjećaj ponosa i osobne vrijednosti zbog toga. Ne treba gajiti ni neke suviše ružičaste predstave...
Sadržaj :
1 UVOD 3
1.1 Dve godine u predškolskoj ustanovi 4
1.1.1 Ne bojati djecu školom 4
1.1.2 U šoping za školu 4
1.1.3 Poticati radoznalost 4
1.1.4 Ne postoje glupa pitanja 4
1.1.5 Umesto odgovora dati pitanje 5
1.1.6 Važno je znati 6
1.1.7 Kako svladati dječji strah da će biti ostavljeno 6
1.1.8 Ne ostavljajte dijete samo 6
1.1.9 Ne iskradajte se iz kuće 6
1.1.10 Recite gdje i zašto idete 7
1.1.11 Odvajanje - postupno 7
1.1.12 Kratak rastanak 7
1.1.13 Odaberite pravu osobu 7
1.2 Strepnja kod djece predškolskog uzrasta 8
1.2.1 Emocije i dob 8
1.3 Karakteristike dječjih emocija 9
1.3.1 Dečije emocije su kratkotrajne 9
1.3.2 Dečije emocije su snažne 9
1.3.3 Emocije djeteta su nestabilne 9
1.3.4 Zajedno sa uzrastom emocije se sve više diferenciraju 10
1.3.5 Dijete ispoljava svoja osećanja 10
1.3.6 Strah i strepnja djece predškolskog uzrasta u prometu 10
1.3.7 Osobni primjer i dosljedno ponašanje odraslih 11
1.3.8 Moja sigurnost važnija je od svih nagrada ili kazni 12
2 ZAKLJUČAK 13
3 LITERATURA 14