08-06-2010, 03:54 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
... Nakon ovako koncipiranog uvoda, dr Bosiljka Djordjević nam podrobnije objašnjava fenomen darovitosti i navodi niz istraživanja koja su se bavila ovim fenomenom. Istovremeno napominje da ne možemo govoriti o darovitosti a da ne spomenemo Termana koji je prvi, davne 1921 godine, započeo temeljno i sistematsko proučavanje darovite dece, i tome posvetio 50 godina rada. Termanov rad je inspirisao mnoge druge istraživače, poput Holingvorta, Hopsona, Hildreta, Vitija i dr. Koji su se takodje bavili fenomenom darovitosti. Takodje, autorka pominje i neka istraživanja u našoj zemlji, kao što su istraživanja Korena i saradnika i Ivezića i grupe psihologa na čelu sa prof. Ivićem.
Nakon detaljno argumentovane i citatima potkrepljene analize svih ovih studija, autorka iznosi svoje zaključke i govori o tome da kada je reč o fenomenu darovitosti još uvek postoje brojne definicije, medju kojima su hronološki starije uglavnom usmerene na presudnu ulogu visokih intelektualnih sposobnosti, dok savremenija gledišta podrazumevaju i važnost još nekih sposobnosti (sposobnost komunikacije sa okruženjem, sposobnost kreativnog razmišljanja ...).
Tako stižemo do suštinskog pitanja ove studije – daroviti učenici i (ne)uspeh. Analitičkom metodom koju primenjuje na postojeća istraživanja autorka pokušava da objasni problem neadekvatnog uspeha kod učenika koji su identifikovani kao daroviti. Kao prvo, autorka polazi od pitanja i odgovora:“Šta se smatra neuspehom kada se govori o darovitim učenicima? Opšta definicija neuspeha odnosi se na pojedince koji su iznad prosečnih intelektualnih i akademskih sposobnosti na testovima inteligencije (i akademskih sposobnosti), ali koji ne uspevaju da razviju i postignu rezultate na nivoima koji se očekuju ili koji su predvidjeni“ (str.34). Drugo pitanje koje nam se nameće jeste: „U čemu se sastoji neuspeh darovitih i kako se on manifestuje?“ (str. 36) Da bi se odgovorilo na postavljena pitanja autorka misli da bi trebalo imati u vidu dve grupe neuspešnih. Prvu grupu autorka imenuje kao „skriveni“ daroviti (ili neotkriveni daroviti), a drugu, kao identifikovani daroviti koji su doživeli i pokazali neuspeh u školskom radu i umeću komuniciranja kako sa svojim vršnjacima, tako i sa roditeljima, nastavnicima i dr.
Imajući u vidu složenost problema neuspešnosti darovitih, autorka uvidja važnost utvrdjivanja neuspeha darovitih učenika i prezentira niz istraživanja vezanih za pitanje utvrdjivanja neuspeha darovitih, kao i odlike po kojim se daroviti neuspešni učenici razlikuju od darovitih uspešnih. Medju novijim istraživanjima koje autorka navodi, kao posebno zanimljiva izdvaja se studija Džordža iz 1992 godine u kojoj on definiše profil neuspešnog darovitog učenika. Evo nekoliko karakteristika koje je definisao Džordž, a na osnovu kojih možemo prepoznati neuspešno darovitog učenika: ....
... Nakon ovako koncipiranog uvoda, dr Bosiljka Djordjević nam podrobnije objašnjava fenomen darovitosti i navodi niz istraživanja koja su se bavila ovim fenomenom. Istovremeno napominje da ne možemo govoriti o darovitosti a da ne spomenemo Termana koji je prvi, davne 1921 godine, započeo temeljno i sistematsko proučavanje darovite dece, i tome posvetio 50 godina rada. Termanov rad je inspirisao mnoge druge istraživače, poput Holingvorta, Hopsona, Hildreta, Vitija i dr. Koji su se takodje bavili fenomenom darovitosti. Takodje, autorka pominje i neka istraživanja u našoj zemlji, kao što su istraživanja Korena i saradnika i Ivezića i grupe psihologa na čelu sa prof. Ivićem.
Nakon detaljno argumentovane i citatima potkrepljene analize svih ovih studija, autorka iznosi svoje zaključke i govori o tome da kada je reč o fenomenu darovitosti još uvek postoje brojne definicije, medju kojima su hronološki starije uglavnom usmerene na presudnu ulogu visokih intelektualnih sposobnosti, dok savremenija gledišta podrazumevaju i važnost još nekih sposobnosti (sposobnost komunikacije sa okruženjem, sposobnost kreativnog razmišljanja ...).
Tako stižemo do suštinskog pitanja ove studije – daroviti učenici i (ne)uspeh. Analitičkom metodom koju primenjuje na postojeća istraživanja autorka pokušava da objasni problem neadekvatnog uspeha kod učenika koji su identifikovani kao daroviti. Kao prvo, autorka polazi od pitanja i odgovora:“Šta se smatra neuspehom kada se govori o darovitim učenicima? Opšta definicija neuspeha odnosi se na pojedince koji su iznad prosečnih intelektualnih i akademskih sposobnosti na testovima inteligencije (i akademskih sposobnosti), ali koji ne uspevaju da razviju i postignu rezultate na nivoima koji se očekuju ili koji su predvidjeni“ (str.34). Drugo pitanje koje nam se nameće jeste: „U čemu se sastoji neuspeh darovitih i kako se on manifestuje?“ (str. 36) Da bi se odgovorilo na postavljena pitanja autorka misli da bi trebalo imati u vidu dve grupe neuspešnih. Prvu grupu autorka imenuje kao „skriveni“ daroviti (ili neotkriveni daroviti), a drugu, kao identifikovani daroviti koji su doživeli i pokazali neuspeh u školskom radu i umeću komuniciranja kako sa svojim vršnjacima, tako i sa roditeljima, nastavnicima i dr.
Imajući u vidu složenost problema neuspešnosti darovitih, autorka uvidja važnost utvrdjivanja neuspeha darovitih učenika i prezentira niz istraživanja vezanih za pitanje utvrdjivanja neuspeha darovitih, kao i odlike po kojim se daroviti neuspešni učenici razlikuju od darovitih uspešnih. Medju novijim istraživanjima koje autorka navodi, kao posebno zanimljiva izdvaja se studija Džordža iz 1992 godine u kojoj on definiše profil neuspešnog darovitog učenika. Evo nekoliko karakteristika koje je definisao Džordž, a na osnovu kojih možemo prepoznati neuspešno darovitog učenika: ....