04-06-2010, 01:01 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.
Ideja o Europi kao kulturnoj i političkoi jedinstvenoj teoriji pojavila se mnogo prije dvadesetog vijeka. Mnogi pojedinci su je obikovali na različite načine i sa različitim ciljevima, al je ona dugo postojala kao utopija koja nije mogla dase pripremi zbog trenutnog poretka u Europi. U ulozi hegemona, kako političkog tako i ekonomskog, smjenjivale su se velike sile, kao što su Francuska, Engleska, Austro-Ugarska, pa se ideja o ujedinjenoj Europi gubila zbog sukoba ili se nacionalizovala, što je slučaj u ekspanzionističkoj politici Napoleona Bonaparte. Potreba za uspostavljanjem unutrašnjeg mira u Europi dovela je do jačanja zamisli o ujedinjenoj Europi i do pojave organizovanog propagiranja te zamisli, pa čak i do udruživanja pokreta za ujedinjenje Europe iz raznih zemalja. Međutim, tek sa sazrjevanjem političke svijesti, usljed dva svjetska rata koja su donijela velika razaranja i degradaciju dotadašnjih odnosa u svijetu uopšte, dolazi do ozbiljnijeg stava prema stvaranju jednog vida ujedinjenja u Europi. Naravno, integrisanje evropskih država je proces koji je spor i nimalo jednostavan, te on i dalje traje mjenjajući svoj obim i značenje svake godine.
ŠTO JE EUROPSKA UNIJA
Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana.
Današnja Europska unija rezultat je polustoljetne evolucije koja je počela u okvirima Europskih zajednica pedesetih godina 20. stoljeća. Proces europske integracije započeo je kao sektorsko udruživanje država članica u sklopu Europske zajednice za ugljen i čelik (osnovane 1952. Pariškim ugovorom), a nekoliko godina poslije proširio se i na druga područja: nuklearnu energiju u okviru Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i na druga, široko definirana područja gospodarske suradnje u sklopu Europske ekonomske zajednice (EEZ).
EEZ i Euratom osnovane su Rimskim ugovorima 1958. godine. Iako je isprva integracija bila gospodarska u temelju joj je na oduvijek bila politička ideja približavanja europskih država. Gospodarska integracija doista je dovela do širenja suradnje i na druga područja. Današnja je Europska unija, osim za uspostavu i regulaciju unutarnjeg tržišta nadograđenog monetarnom unijom sa zajedničkom valutom eurom, nadležna i za brojne druge politike, uključujući i kulturu, obrazovanje ili zaštitu zdravlja. Uz to, države članice u institucionalnom okviru Europske unije danas surađuju i u područjima koja se smatraju važnim dijelom nacionalnog suvereniteta, kao što su vanjska politika, unutarnji poslovi i pitanja pravosuđa.
Europske su zajednice prerasle u Europsku uniju 1993. godine kada je stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta. Ugovorom uspostavljena EU sastoji se od tri tzv. Stupa, koji se razlikuju po naravi suradnje u njihovom okviru među državama članicama.
Prvi stup čine dotadašnje Europske zajednice, koje zadržavaju pravnu osobnost i koje imaju nadnacionalni karakter kako u pitanjima odlučivanja o zajedničkim politikama, tako i u pitanjima odnosa prava nastalog na europskoj razini s internim pravnim porecima članica. Drugi stup čini suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici. U sklopu trećega stupa, surađuju državne policije i pravosudni organi. Dva nova stupa nisu nadnacionalna, odnosno način suradnje među državama u novim nadležnostima Unije sličan je klasičnoj suradnji na razini međunarodnih odnosa - odlučuje se jednoglasno, a provedba usvojenih odluka ovisi o članicama.
Trojaka se struktura EU zadržala do danas, usprkos kasnijim izmjenama Ugovora iz Maastrichta: Ugovorom iz Amsterdama 1999., i Ugovorom iz Nice 2003. Novu etapu u razvoju europske integracije obilježit će Ustavni ugovor, o usvajanju kojeg je u tijeku međuvladina konferencija. Bude li usvojen, EU će
Ideja o Europi kao kulturnoj i političkoi jedinstvenoj teoriji pojavila se mnogo prije dvadesetog vijeka. Mnogi pojedinci su je obikovali na različite načine i sa različitim ciljevima, al je ona dugo postojala kao utopija koja nije mogla dase pripremi zbog trenutnog poretka u Europi. U ulozi hegemona, kako političkog tako i ekonomskog, smjenjivale su se velike sile, kao što su Francuska, Engleska, Austro-Ugarska, pa se ideja o ujedinjenoj Europi gubila zbog sukoba ili se nacionalizovala, što je slučaj u ekspanzionističkoj politici Napoleona Bonaparte. Potreba za uspostavljanjem unutrašnjeg mira u Europi dovela je do jačanja zamisli o ujedinjenoj Europi i do pojave organizovanog propagiranja te zamisli, pa čak i do udruživanja pokreta za ujedinjenje Europe iz raznih zemalja. Međutim, tek sa sazrjevanjem političke svijesti, usljed dva svjetska rata koja su donijela velika razaranja i degradaciju dotadašnjih odnosa u svijetu uopšte, dolazi do ozbiljnijeg stava prema stvaranju jednog vida ujedinjenja u Europi. Naravno, integrisanje evropskih država je proces koji je spor i nimalo jednostavan, te on i dalje traje mjenjajući svoj obim i značenje svake godine.
ŠTO JE EUROPSKA UNIJA
Europska unija je regionalna organizacija europskih država kroz koju članice ostvaruju zajedničke ciljeve kao što su uravnotežen gospodarski i društveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zaštita prava i interesa građana.
Današnja Europska unija rezultat je polustoljetne evolucije koja je počela u okvirima Europskih zajednica pedesetih godina 20. stoljeća. Proces europske integracije započeo je kao sektorsko udruživanje država članica u sklopu Europske zajednice za ugljen i čelik (osnovane 1952. Pariškim ugovorom), a nekoliko godina poslije proširio se i na druga područja: nuklearnu energiju u okviru Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i na druga, široko definirana područja gospodarske suradnje u sklopu Europske ekonomske zajednice (EEZ).
EEZ i Euratom osnovane su Rimskim ugovorima 1958. godine. Iako je isprva integracija bila gospodarska u temelju joj je na oduvijek bila politička ideja približavanja europskih država. Gospodarska integracija doista je dovela do širenja suradnje i na druga područja. Današnja je Europska unija, osim za uspostavu i regulaciju unutarnjeg tržišta nadograđenog monetarnom unijom sa zajedničkom valutom eurom, nadležna i za brojne druge politike, uključujući i kulturu, obrazovanje ili zaštitu zdravlja. Uz to, države članice u institucionalnom okviru Europske unije danas surađuju i u područjima koja se smatraju važnim dijelom nacionalnog suvereniteta, kao što su vanjska politika, unutarnji poslovi i pitanja pravosuđa.
Europske su zajednice prerasle u Europsku uniju 1993. godine kada je stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta. Ugovorom uspostavljena EU sastoji se od tri tzv. Stupa, koji se razlikuju po naravi suradnje u njihovom okviru među državama članicama.
Prvi stup čine dotadašnje Europske zajednice, koje zadržavaju pravnu osobnost i koje imaju nadnacionalni karakter kako u pitanjima odlučivanja o zajedničkim politikama, tako i u pitanjima odnosa prava nastalog na europskoj razini s internim pravnim porecima članica. Drugi stup čini suradnja država u vanjskoj i sigurnosnoj politici. U sklopu trećega stupa, surađuju državne policije i pravosudni organi. Dva nova stupa nisu nadnacionalna, odnosno način suradnje među državama u novim nadležnostima Unije sličan je klasičnoj suradnji na razini međunarodnih odnosa - odlučuje se jednoglasno, a provedba usvojenih odluka ovisi o članicama.
Trojaka se struktura EU zadržala do danas, usprkos kasnijim izmjenama Ugovora iz Maastrichta: Ugovorom iz Amsterdama 1999., i Ugovorom iz Nice 2003. Novu etapu u razvoju europske integracije obilježit će Ustavni ugovor, o usvajanju kojeg je u tijeku međuvladina konferencija. Bude li usvojen, EU će