03-06-2010, 01:35 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžmenta, marketinga, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planova, makroekonomije, mikroekonomije, preduzetništva, upravljanja ljudskim resursima, carine i porezi.
U savremenim uslovima privređivanja menadžement je suočen sa brojnim uticajima koji uslovljavaju donošenje adekvatne odluke kada je reč o poslovanju određenog društva. Jedan od bitnih sadržalaca odluke jesu i podaci do kojih se dolazi korišćenjem računovodstvenog informacionog sistema.
Sistem internog nadzora koji uključuje sve mere pažnje usmerena na sprečavanje grešaka prekomernih troškova i prevare, proverava i obezbeđuje pouzdanost informacija. Ključni zadatak internog nadzora je da kontroliše sve delove preduzeća da li dosledno redukuju poslovnu politiku usvojenu na početku poslovnog perioda, kao i da o tome podnose informaciju menadžmentu privrednog društva .
U uslovima delovanja sila slobodnog tržišta pojačava se uloga internog nadzora. Za pojačano interesovanje za uspostavljanje internog nadzora razlog više su i prisustvo nelojalne konkurencije, povećane korupcije i erozije poslovnog morala. Strukturu sistema internog nadzora čine interna kontrola i interna revizija.
Interna kontrola
Osnovni i najvažniji oblik kontrole u preduzeću predstavlja interna kontrola , koja nije samo važna za vođenje računovodstvenih i finansijskih evidencija preduzeća, već i za upravljanje preduzećem.
Aktuelne rasprave na temu vođenja korporacije usredsredile su se, upravo, na efikasnost internih kontrola, dok se profesionalni instituti nalaze u procesu ažuriranja svojih standarda o internoj kontroli, kako bi se oni što više uskladili sa aktuelnim kretanjima u toj oblasti.
Revizor studira i ocenjuje sistem interne kontrole da bi odredio neophodni obim i pravac revizorskog rada koji će mu omogućiti da iznosi mišljenje o realnosti finansijskih izveštaja.
Definicija interne kontrole
Prema ISA 400, system interne kontrole podrazumeva sve politike i postupke interne kontrole koje je usvojila uprava nekog preduzeća kako bi joj pomogli u postizanju cilja uprave vezanog za obezbeđenje, koliko je to praktično moguće, redovnog i efikasnog obavljanja njenog poslovanja, uključujući poslovanje politike uprave, zaštitu sredstava, sprečavanje prevare i greške, tačnost i kompletnost računovodstvenih evidencija i blagovremenu pripremu pouzdanih finansijskih informacija.
Efikasno poslovanje, finansijsko izveštavanje i usklađenost su tri osnovne kategorije ciljeva menadžmenta preduzeća. Važni ciljevi kontrole operacija, aktivnosti redovnog poslovanja, su precizne informacije radi donošenja internih odluka i zaštite sredstava.
Za internu kontrolu odgovorni su svi u organizaciji: menadžment, upravni odbor, interni revizori i ostalo osoblje. Najodgovorniji je izvršni direktor koji treba da preuzme nadležnost nad sistemom interne kontrole, tj. da vodi i daje direktive višim menadžerima. Najveću mogućnost da identifikuje i ispravi pokušaje menadžmenta da se stavi iznad kontrole i zanemari ili spreči komunikaciju sa potčinjenima ima upravni odbor, čija je glavna obaveza da obezbedi rukovođenje, davanje direktive i nadgledanje.
Kontrole koje se odnose na pouzdanost finansijskog izveštavanja interesuju, prvenstveno revizora, koji ima značajnu odgovornost kada se radi o otkrivanju prevare od strane menadžmenta ili zaposlenih.
Prema studiji na temu interne kontrole, odnosno izveštaju komiteta sponzorskih organizacija Treadway komisije (Committee of Sponsoring Organisations of the Treadway Commission – COSO) interna kontrola se može definisati kao proces, ustanovljen i sprovođen od strane upravnog odbora preduzeća, menadžmenta i ostalog osoblja, a cilj mu je da obezbedi razumno uverenje vezano za postizanje ciljeva u sledećim kategorijama i efikasnost i uspešnost poslovanja, pouzdanost finansijskog izveštavanja, saglasnost sa postojećim zakonima i propisima i zaštite imovine od neovlašćenog prisvajanja, korišćenja i otuđenja.
Navedena definicija interne kontrole odražava sledeće osnovne koncepte:
- interna kontrola je “process”, tj. ona nije događaj ili okolnost, već niz činjenja koja proveravaju aktivnosti preduzeća;
- internu kontrolu obavljaju ljudi, neke organizacije zavisno od toga šta rade i govore, oni određuju ciljeve preduzeća i uvode u funkciju kontrolne mehanizme;
- od interne kontrole se očekuje da upravnom odboru i menadžmentu preduzeća pruži samo razumno uverenje, a ne apsolutno uverenje da su ciljevi kompanije ostvareni;
- interna kontrola se primenjuje radi postizanja ciljeva u jednoj ili više kategorija koje se međusobno preklapaju i tu razlikujemo četiri kategorije ciljeva : poslovanje vezano za efikasnost i uspešnost korišćenja resursa preduzeća, finansijsko izveštavanje vezano za pripremu pouzdanih objavljenih finansijskih izveštaja, usklađenost – uključujući usklađenost poslovanja kompanije sa važećim zakonima i propisima i, četvrto, zaštita sredstava .
Jednostavnija definicija internu kontrolu označava kao skup mera koje preduzima menadžment u smislu ostvarivanja poslovnih ciljeva .
Dr Slavoljub Martić navodi da se sistem interne kontrole sastoji od svih mera i metoda koje se primenjuju u preduzeću u cilju: obezbeđenja njegovih sredstava od rasipanja, pronevera i neefikasnosti, unapređenja tačnosti i pouzdanosti knjigovodstvenih i operativnih podataka, pridržavanja poslovne politike preduzeća i ocene poslovne efikasnosti.
Komponente sistema interne kontrole
Interna kontrola se sastoji od pet međusobno povezanih komponenti proisteklih iz načina na koji menadžment vodi preduzeće i to:
- kontrolno okruženje – ljudi sa svojim individualnim osobinama, uključujući integritet, moralne vrednosti, kompetentnost, okruženje u kojem rade, zatim, ponašanje, shvatanje i aktivnosti menadžmenta u pogledu sistema interne kontrole i njenog značaja u preduzeću;
- procena rizika – poslovne ciljeve koje nastoji da ostvari kompanija određuje, a uprava, zatim, utvrđuje rizike vezane za postizanje zacrtanih ciljeva i preduzima određene korake radi kontrole tih rizika;
U savremenim uslovima privređivanja menadžement je suočen sa brojnim uticajima koji uslovljavaju donošenje adekvatne odluke kada je reč o poslovanju određenog društva. Jedan od bitnih sadržalaca odluke jesu i podaci do kojih se dolazi korišćenjem računovodstvenog informacionog sistema.
Sistem internog nadzora koji uključuje sve mere pažnje usmerena na sprečavanje grešaka prekomernih troškova i prevare, proverava i obezbeđuje pouzdanost informacija. Ključni zadatak internog nadzora je da kontroliše sve delove preduzeća da li dosledno redukuju poslovnu politiku usvojenu na početku poslovnog perioda, kao i da o tome podnose informaciju menadžmentu privrednog društva .
U uslovima delovanja sila slobodnog tržišta pojačava se uloga internog nadzora. Za pojačano interesovanje za uspostavljanje internog nadzora razlog više su i prisustvo nelojalne konkurencije, povećane korupcije i erozije poslovnog morala. Strukturu sistema internog nadzora čine interna kontrola i interna revizija.
Interna kontrola
Osnovni i najvažniji oblik kontrole u preduzeću predstavlja interna kontrola , koja nije samo važna za vođenje računovodstvenih i finansijskih evidencija preduzeća, već i za upravljanje preduzećem.
Aktuelne rasprave na temu vođenja korporacije usredsredile su se, upravo, na efikasnost internih kontrola, dok se profesionalni instituti nalaze u procesu ažuriranja svojih standarda o internoj kontroli, kako bi se oni što više uskladili sa aktuelnim kretanjima u toj oblasti.
Revizor studira i ocenjuje sistem interne kontrole da bi odredio neophodni obim i pravac revizorskog rada koji će mu omogućiti da iznosi mišljenje o realnosti finansijskih izveštaja.
Definicija interne kontrole
Prema ISA 400, system interne kontrole podrazumeva sve politike i postupke interne kontrole koje je usvojila uprava nekog preduzeća kako bi joj pomogli u postizanju cilja uprave vezanog za obezbeđenje, koliko je to praktično moguće, redovnog i efikasnog obavljanja njenog poslovanja, uključujući poslovanje politike uprave, zaštitu sredstava, sprečavanje prevare i greške, tačnost i kompletnost računovodstvenih evidencija i blagovremenu pripremu pouzdanih finansijskih informacija.
Efikasno poslovanje, finansijsko izveštavanje i usklađenost su tri osnovne kategorije ciljeva menadžmenta preduzeća. Važni ciljevi kontrole operacija, aktivnosti redovnog poslovanja, su precizne informacije radi donošenja internih odluka i zaštite sredstava.
Za internu kontrolu odgovorni su svi u organizaciji: menadžment, upravni odbor, interni revizori i ostalo osoblje. Najodgovorniji je izvršni direktor koji treba da preuzme nadležnost nad sistemom interne kontrole, tj. da vodi i daje direktive višim menadžerima. Najveću mogućnost da identifikuje i ispravi pokušaje menadžmenta da se stavi iznad kontrole i zanemari ili spreči komunikaciju sa potčinjenima ima upravni odbor, čija je glavna obaveza da obezbedi rukovođenje, davanje direktive i nadgledanje.
Kontrole koje se odnose na pouzdanost finansijskog izveštavanja interesuju, prvenstveno revizora, koji ima značajnu odgovornost kada se radi o otkrivanju prevare od strane menadžmenta ili zaposlenih.
Prema studiji na temu interne kontrole, odnosno izveštaju komiteta sponzorskih organizacija Treadway komisije (Committee of Sponsoring Organisations of the Treadway Commission – COSO) interna kontrola se može definisati kao proces, ustanovljen i sprovođen od strane upravnog odbora preduzeća, menadžmenta i ostalog osoblja, a cilj mu je da obezbedi razumno uverenje vezano za postizanje ciljeva u sledećim kategorijama i efikasnost i uspešnost poslovanja, pouzdanost finansijskog izveštavanja, saglasnost sa postojećim zakonima i propisima i zaštite imovine od neovlašćenog prisvajanja, korišćenja i otuđenja.
Navedena definicija interne kontrole odražava sledeće osnovne koncepte:
- interna kontrola je “process”, tj. ona nije događaj ili okolnost, već niz činjenja koja proveravaju aktivnosti preduzeća;
- internu kontrolu obavljaju ljudi, neke organizacije zavisno od toga šta rade i govore, oni određuju ciljeve preduzeća i uvode u funkciju kontrolne mehanizme;
- od interne kontrole se očekuje da upravnom odboru i menadžmentu preduzeća pruži samo razumno uverenje, a ne apsolutno uverenje da su ciljevi kompanije ostvareni;
- interna kontrola se primenjuje radi postizanja ciljeva u jednoj ili više kategorija koje se međusobno preklapaju i tu razlikujemo četiri kategorije ciljeva : poslovanje vezano za efikasnost i uspešnost korišćenja resursa preduzeća, finansijsko izveštavanje vezano za pripremu pouzdanih objavljenih finansijskih izveštaja, usklađenost – uključujući usklađenost poslovanja kompanije sa važećim zakonima i propisima i, četvrto, zaštita sredstava .
Jednostavnija definicija internu kontrolu označava kao skup mera koje preduzima menadžment u smislu ostvarivanja poslovnih ciljeva .
Dr Slavoljub Martić navodi da se sistem interne kontrole sastoji od svih mera i metoda koje se primenjuju u preduzeću u cilju: obezbeđenja njegovih sredstava od rasipanja, pronevera i neefikasnosti, unapređenja tačnosti i pouzdanosti knjigovodstvenih i operativnih podataka, pridržavanja poslovne politike preduzeća i ocene poslovne efikasnosti.
Komponente sistema interne kontrole
Interna kontrola se sastoji od pet međusobno povezanih komponenti proisteklih iz načina na koji menadžment vodi preduzeće i to:
- kontrolno okruženje – ljudi sa svojim individualnim osobinama, uključujući integritet, moralne vrednosti, kompetentnost, okruženje u kojem rade, zatim, ponašanje, shvatanje i aktivnosti menadžmenta u pogledu sistema interne kontrole i njenog značaja u preduzeću;
- procena rizika – poslovne ciljeve koje nastoji da ostvari kompanija određuje, a uprava, zatim, utvrđuje rizike vezane za postizanje zacrtanih ciljeva i preduzima određene korake radi kontrole tih rizika;