31-05-2010, 05:32 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.
Sažetak: U ovom radu govori se o zalihama, važnosti praćenja zaliha u cilju postizanja što boljeg finansijskog rezultata kroz povećanje prihoda i smanjenje troškova, odnosno postizanja optimalnog nivoa zaliha koji će uz najniže troškove omogućiti kontiniutet proizvodnje (u proizvodnim preduzećima) i prodaje odnosno zadovoljenje tražnje (u trgovinskim preduzećima). Objasnit ćemo pojam zaliha i osnovne metode kontrole i upravljaja zalihama, te kroz nekoliko pojednostavljenih primjera pokazati kako menadžment preduzeća kroz podatke dobivene kontrolom zaliha vrši analizu stanja i donosi odluke koje u krajnjem treba da imaju za efekat povećanje pozitivnog finansijskog rezultata-dobti (profita).
Preduzeće je poslovni (ekonomski) i interesni organizacioni sistem koji vršeći djelatnosti angažovanjem različitih resursa (ljudski resursi, finansijski resursi, materijalni resursi i innformacioni resursi) stvara poslovne rezultate (dobitak-profit, gubitak) i ostvaruje zadane ciljeve. Dobri željeni rezultati ne nastaju spontano sami od sebe, već, po pravilu kao posljedica svjesnog stručnog usmjeravanja i vođenja preduzeća u njegovom radu i poslovanju, što predstavlja zadatak i obavezu menadžmenta.
Taj složen i odgovoran zadatak menadžment izvršava planiranjem, organizovanjem, vođenjem i kontrolom gore navedenih resursa, kao i preduzeća u cjelini. Pri tome mora se naglasiti da ne postoji univerzalni recept koji bi bilo moguće primjeniti u svim preduzećima, već se uvažava se stav teorije kontigencije (contigency theory), po kojem svako preduzeće treba da razvije svoju strukturu u skladu sa njegovim internim karakteristikama, specifičnostima i odnosima sa okolinom u kojoj djeluje. Po teoriji kontigencije ne postoji niti jedan (apsolutno) najbolji način organizovanja, ali ni svi načini organizovanja nisu podjednako efikasni. (J. Galbraith, 1973).
Sažetak: U ovom radu govori se o zalihama, važnosti praćenja zaliha u cilju postizanja što boljeg finansijskog rezultata kroz povećanje prihoda i smanjenje troškova, odnosno postizanja optimalnog nivoa zaliha koji će uz najniže troškove omogućiti kontiniutet proizvodnje (u proizvodnim preduzećima) i prodaje odnosno zadovoljenje tražnje (u trgovinskim preduzećima). Objasnit ćemo pojam zaliha i osnovne metode kontrole i upravljaja zalihama, te kroz nekoliko pojednostavljenih primjera pokazati kako menadžment preduzeća kroz podatke dobivene kontrolom zaliha vrši analizu stanja i donosi odluke koje u krajnjem treba da imaju za efekat povećanje pozitivnog finansijskog rezultata-dobti (profita).
Preduzeće je poslovni (ekonomski) i interesni organizacioni sistem koji vršeći djelatnosti angažovanjem različitih resursa (ljudski resursi, finansijski resursi, materijalni resursi i innformacioni resursi) stvara poslovne rezultate (dobitak-profit, gubitak) i ostvaruje zadane ciljeve. Dobri željeni rezultati ne nastaju spontano sami od sebe, već, po pravilu kao posljedica svjesnog stručnog usmjeravanja i vođenja preduzeća u njegovom radu i poslovanju, što predstavlja zadatak i obavezu menadžmenta.
Taj složen i odgovoran zadatak menadžment izvršava planiranjem, organizovanjem, vođenjem i kontrolom gore navedenih resursa, kao i preduzeća u cjelini. Pri tome mora se naglasiti da ne postoji univerzalni recept koji bi bilo moguće primjeniti u svim preduzećima, već se uvažava se stav teorije kontigencije (contigency theory), po kojem svako preduzeće treba da razvije svoju strukturu u skladu sa njegovim internim karakteristikama, specifičnostima i odnosima sa okolinom u kojoj djeluje. Po teoriji kontigencije ne postoji niti jedan (apsolutno) najbolji način organizovanja, ali ni svi načini organizovanja nisu podjednako efikasni. (J. Galbraith, 1973).