28-05-2010, 11:02 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.
U menadžerskoj teoriji je velika pozornost posvećena poticanju zaposlenih na bolje rezultate jer jedino sa izgradnjom kvalitetnog motivacijskog sistema se može pomoći organizaciji da poveća svoju konkurentsku sposobnost i vrijednost.
Veliki interes za motivaciju u osnovi ima tri razloga: poboljšanje proizvodnosti, efikasnosti i kreativnosti rada; poboljšanje kvalitete radnog života u organizacijama; jačanje konkurentske sposobnosti i uspešnosti preduzeća.
Motivacija je opšti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtjeva, potreba, želja i sličnih sila. Pojam motivacije dolazi od latinske riječi motus što znači kretnja. Iz toga možemo zaključiti da se radi o poticajnom razlogu, povodu, pobudi za neko djelovanje.
Motivacija je ono što potiće ljude da se u određenoj situaciji ponašaju na određeni način. Motivacija u preduzeću podrazumeva faktore koji podstiču ljude da rade svoj posao na najbolji mogući način.
Motivisanje zaposlenih je jedan od klučnih zadataka i funkcija menadžera. Temeljno je da se motivacija mora temeljiti na onome što se želi postići, znači treba nagrađivati ono čega želimo da bude više, odnosno poticati one oblike ponašanja koji vode ostvarivanju ciljeva organizacije.
Uzrok određenog ponašanja čovjeka jesu unutarnji psihološki pokretači koji ga tjeraju na neku aktivnost, pa učinak nekog pojedinca ne ovisi samo o njegovoj sposobnosti već i o motivaciji. Zadatak (obveza) menedžera je da shvate ljudsku složenost i osobnost, motivacijske teorije te da u zavisnosti od specifičnih okolnosti u kojima preduzeće posluje izaberu i primenjuju materijalne i nematerijalne motivacijske tehnike.
Motivatori –koji deluju na motivacije pojedinca
Motivatori su stvari koje pojedinca uslovljavaju delovanje. Iako motivatori održavaju želje, oni su određene nagrade ili poticaji koji pojačavaju žudnju za zadovoljenjem želja. Motivatori su i sredstva pomoću kojih se mogu pomiriti sukobljene potrebe ili naglasiti jedna potreba na način da joj se prideli prioritet nad drugim potrebama.
Ako analiziramo čovjeka unutar organizacije možemo zapaziti njegove individualne karakteristike koje se mogu podeliti u četiri grupe motivatora:
-biloško-biografske karakteristike: u biološke karakteristike se ubrajaju tjelesna građa, izgled i zdrastveno stanje. Biografske su dob, pol, porodična i životna okolina.
-sposobnost, znanje i veštine: sposobnost određuje stepen uspešnosti pojedinca u obavljanju raznih poslova. Znanje je sposobnost usvajanja brojnih operacija i pojmova, dok veština podrazumeva sposobnost da pojedinac lakše i uspešnije obavlja određene radnje.
-potrebe i preferencije: potreba je osjećaj nedostatka koji čovjek nastoji ukloniti tako da je pokuša zadovoljiti. Postoje različite vrste potreba: fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, za poštovanjem, samopotvrđivanjem.
-percepcija i očekivanje: percepcije su stavovi koje pojedinac ima u određenim situacijama, a koji se stvaraju na temelju informacija koje pojedinac dobiva iz svoje okoline.
Teorije motivacije
Motivacija je unutrašnja (interna) varijabla koju menedžeri ne mogu vidjeti izvana već samo mogu pretpostaviti da je zaposlenik motivsan ako dobro obavlja svoj posao.
Od brojnih teorija motivacije ističu se tri osnove teorije motivacije:
1.Teorija potreba (Maslow, 1954., Alderfer, 1969.) polazi od specifičnih potreba i njihova zadovoljavanja kao osnove za ravnotežu i opstanak ljudskih organizama. Navedene teorije nam objašnjavaju zašto ljudi reagiraju, ali ne tumače način i vrste akcije koje moraju primijeniti da bi zadovoljili te potrebe.
2.Teorije vrijednosti (Mc Clelland, 1973.) uzimaju u obzir ne ono što je potrebno za opstanak već ono što pojedinac želi. Tri su tipa motivirajućih potreba, potreba za moći, potreba za povezanošću i potreba za postignućem. Tako pojedinac s visokom potrebom za moći pridodat će i veliku pažnju svom utjecaju i kontroli, dok su pojedinci s velikom potrebom za povezivanjem sretni samo onda kada su voljeni. Treća potreba za postignućem pripada pojedincima s velikom željom za uspehom, te se u isto vrijeme boje neuspjeha.
3.Teorije vanjskih poticaja i očekivanja naglašavaju važnost i utjecaj okruženja na ponašanje pojedinca i njihovo reagiranje.
Bez obzira na teorije motivsani zaposleni ulažu više napora u rad od zaposlenih koji nisu adekvatno motivsani. Iz godine u godinu menadžeri posvećuju sve veću pozornost zadovoljstvu i motivaciji zaposlenih jer je to potrebno zbog uspešnosti preduzeća.
Motivacijske tehnike
Osnovne motivacijske tehnike su:
1.Materijalne kompenzacije
2.Nematerijalne kompenzacije.
U menadžerskoj teoriji je velika pozornost posvećena poticanju zaposlenih na bolje rezultate jer jedino sa izgradnjom kvalitetnog motivacijskog sistema se može pomoći organizaciji da poveća svoju konkurentsku sposobnost i vrijednost.
Veliki interes za motivaciju u osnovi ima tri razloga: poboljšanje proizvodnosti, efikasnosti i kreativnosti rada; poboljšanje kvalitete radnog života u organizacijama; jačanje konkurentske sposobnosti i uspešnosti preduzeća.
Motivacija je opšti pojam koji se odnosi na cijeli skup nagona, zahtjeva, potreba, želja i sličnih sila. Pojam motivacije dolazi od latinske riječi motus što znači kretnja. Iz toga možemo zaključiti da se radi o poticajnom razlogu, povodu, pobudi za neko djelovanje.
Motivacija je ono što potiće ljude da se u određenoj situaciji ponašaju na određeni način. Motivacija u preduzeću podrazumeva faktore koji podstiču ljude da rade svoj posao na najbolji mogući način.
Motivisanje zaposlenih je jedan od klučnih zadataka i funkcija menadžera. Temeljno je da se motivacija mora temeljiti na onome što se želi postići, znači treba nagrađivati ono čega želimo da bude više, odnosno poticati one oblike ponašanja koji vode ostvarivanju ciljeva organizacije.
Uzrok određenog ponašanja čovjeka jesu unutarnji psihološki pokretači koji ga tjeraju na neku aktivnost, pa učinak nekog pojedinca ne ovisi samo o njegovoj sposobnosti već i o motivaciji. Zadatak (obveza) menedžera je da shvate ljudsku složenost i osobnost, motivacijske teorije te da u zavisnosti od specifičnih okolnosti u kojima preduzeće posluje izaberu i primenjuju materijalne i nematerijalne motivacijske tehnike.
Motivatori –koji deluju na motivacije pojedinca
Motivatori su stvari koje pojedinca uslovljavaju delovanje. Iako motivatori održavaju želje, oni su određene nagrade ili poticaji koji pojačavaju žudnju za zadovoljenjem želja. Motivatori su i sredstva pomoću kojih se mogu pomiriti sukobljene potrebe ili naglasiti jedna potreba na način da joj se prideli prioritet nad drugim potrebama.
Ako analiziramo čovjeka unutar organizacije možemo zapaziti njegove individualne karakteristike koje se mogu podeliti u četiri grupe motivatora:
-biloško-biografske karakteristike: u biološke karakteristike se ubrajaju tjelesna građa, izgled i zdrastveno stanje. Biografske su dob, pol, porodična i životna okolina.
-sposobnost, znanje i veštine: sposobnost određuje stepen uspešnosti pojedinca u obavljanju raznih poslova. Znanje je sposobnost usvajanja brojnih operacija i pojmova, dok veština podrazumeva sposobnost da pojedinac lakše i uspešnije obavlja određene radnje.
-potrebe i preferencije: potreba je osjećaj nedostatka koji čovjek nastoji ukloniti tako da je pokuša zadovoljiti. Postoje različite vrste potreba: fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, za poštovanjem, samopotvrđivanjem.
-percepcija i očekivanje: percepcije su stavovi koje pojedinac ima u određenim situacijama, a koji se stvaraju na temelju informacija koje pojedinac dobiva iz svoje okoline.
Teorije motivacije
Motivacija je unutrašnja (interna) varijabla koju menedžeri ne mogu vidjeti izvana već samo mogu pretpostaviti da je zaposlenik motivsan ako dobro obavlja svoj posao.
Od brojnih teorija motivacije ističu se tri osnove teorije motivacije:
1.Teorija potreba (Maslow, 1954., Alderfer, 1969.) polazi od specifičnih potreba i njihova zadovoljavanja kao osnove za ravnotežu i opstanak ljudskih organizama. Navedene teorije nam objašnjavaju zašto ljudi reagiraju, ali ne tumače način i vrste akcije koje moraju primijeniti da bi zadovoljili te potrebe.
2.Teorije vrijednosti (Mc Clelland, 1973.) uzimaju u obzir ne ono što je potrebno za opstanak već ono što pojedinac želi. Tri su tipa motivirajućih potreba, potreba za moći, potreba za povezanošću i potreba za postignućem. Tako pojedinac s visokom potrebom za moći pridodat će i veliku pažnju svom utjecaju i kontroli, dok su pojedinci s velikom potrebom za povezivanjem sretni samo onda kada su voljeni. Treća potreba za postignućem pripada pojedincima s velikom željom za uspehom, te se u isto vrijeme boje neuspjeha.
3.Teorije vanjskih poticaja i očekivanja naglašavaju važnost i utjecaj okruženja na ponašanje pojedinca i njihovo reagiranje.
Bez obzira na teorije motivsani zaposleni ulažu više napora u rad od zaposlenih koji nisu adekvatno motivsani. Iz godine u godinu menadžeri posvećuju sve veću pozornost zadovoljstvu i motivaciji zaposlenih jer je to potrebno zbog uspešnosti preduzeća.
Motivacijske tehnike
Osnovne motivacijske tehnike su:
1.Materijalne kompenzacije
2.Nematerijalne kompenzacije.