30-03-2012, 04:21 PM
Gotovi seminarski radovi na sajtu
http://www.maturskiradovi.net
Kontakt na e-mail: [email protected]
UVOD
Sadržaj
http://www.maturskiradovi.net
Kontakt na e-mail: [email protected]
UVOD
Vlasništvo kao pravo je smatrano najvažnijim delom stvarnog prava, ono je ujedno centralni institut svakog pravnog sistema, jer je za svako društveno uređenje karakteristično kakav oblik vlasništva u njemu postoji. Kako je poznato Rimljani nisu voleli definicije tako da nam nisu ostavili ni definiciju vlasništva, što ne znači da nisu znali šta je to vlasništvo, nego baš suprotno, smatra se da su toliko dobro poznavali pojam vlasništva da im nije bila potrebna definicija. Rimljani svoje vlasništvo nazivaju proprietas ili dominium. To ne znači da Rimljani ne znaju za svojimu, svojima postoji, ali nema naziva za nju. Pojam vlasništva shvatali su kao potupu pravnu vlast nad telesnim stvarima ( plena in re potestas). Potpuna vlast znači da vlasnik može raspolagati sa stvarima po svojoj volji, bilo da je uništi ili da je se odrekne.
U klasičnom se pravu koristio izraz za vlasništvo ''dominium'' u kojem je dolazio do izražaja pojam vlasništva kao vlast. Dok se koncem klasičnog razdoblja uobičajio termin ''proprietas'' koji označava pripadnost, a nastao je od lične zamenice moj, svoj (meus, proprius). Osnovne ovlasti u sadržaju prava vlasništva su : posedovanje, upotreba, korištenje i raspolaganje (possidere, uti, frui, abuti). Pravo vlasništva ovlašćuje titulara da može stvar (posed) upotrebljavati i izvlačiti ekonomske koristi iz nje (usus), da ima pravo da stiče sve građanske plodove od stvari (fructus) i da ima pravo da raspolaže sa stvarima pravnim poslovima inter vivos (tokom života) i mortis casua (u slučaju smrti), stvari se može odreći, uništiti je, prodati, dati, ostaviti oporukom. Bartolus tumačeći je dao prvu definiciju vlasništva u XIV veku označavajući ga kao potpuno raspolaganja na telesnoj stvari ukoliko to raspolaganje nije zabranjeno zakonom. Vlasništvo je trajno pravo, moglo se preneti na drugoga koristeći se pravnim poslovima inter vivos i mortis causa, nekad se moglo ugasiti ne prelazeći na novog titulara kao u slučaju propasti stvari.
U klasičnom se pravu koristio izraz za vlasništvo ''dominium'' u kojem je dolazio do izražaja pojam vlasništva kao vlast. Dok se koncem klasičnog razdoblja uobičajio termin ''proprietas'' koji označava pripadnost, a nastao je od lične zamenice moj, svoj (meus, proprius). Osnovne ovlasti u sadržaju prava vlasništva su : posedovanje, upotreba, korištenje i raspolaganje (possidere, uti, frui, abuti). Pravo vlasništva ovlašćuje titulara da može stvar (posed) upotrebljavati i izvlačiti ekonomske koristi iz nje (usus), da ima pravo da stiče sve građanske plodove od stvari (fructus) i da ima pravo da raspolaže sa stvarima pravnim poslovima inter vivos (tokom života) i mortis casua (u slučaju smrti), stvari se može odreći, uništiti je, prodati, dati, ostaviti oporukom. Bartolus tumačeći je dao prvu definiciju vlasništva u XIV veku označavajući ga kao potpuno raspolaganja na telesnoj stvari ukoliko to raspolaganje nije zabranjeno zakonom. Vlasništvo je trajno pravo, moglo se preneti na drugoga koristeći se pravnim poslovima inter vivos i mortis causa, nekad se moglo ugasiti ne prelazeći na novog titulara kao u slučaju propasti stvari.
Sadržaj
UVOD 3
1.1 Vrste rimskog vlasništva 4
1.2 Ograničenja vlasništva 5
1.3 Načini sticanja vlasništva 7
1.3.1 Originarno sticanje vlasništva 8
1.4 Derivatno sticanje vlasništva 10
1.5 Zaštita vlasništva 11
1.6 Vlasništvo u savremenom dobu 12
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 16
1.1 Vrste rimskog vlasništva 4
1.2 Ograničenja vlasništva 5
1.3 Načini sticanja vlasništva 7
1.3.1 Originarno sticanje vlasništva 8
1.4 Derivatno sticanje vlasništva 10
1.5 Zaštita vlasništva 11
1.6 Vlasništvo u savremenom dobu 12
ZAKLJUČAK 15
LITERATURA 16