27-05-2010, 08:25 PM
Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.
Ukoliko izvršimo podjelu finansijskih tržišta prema formiranju cijena, možemo uočiti da postoje dva oblika. Neposredno formiranje tekućih cijena finansijskih instrumenata, odnosno neposredno saldiranje operacija po izvršenoj trgovini, odnosno poslovanje na tekućem (spot market) tržištu, koje ne dozvoljava značajnija odstupanja cijena od realne tražnje i formiranja visokog obima spekulativnog profita.
Druga podjela daje finansijskom tržištu karakter terminskog tržišta (forward market) čije operacije uključuju odloženo izvršavanje obaveza prodavaca ili kupaca.
U ovom slučaju, učesnici u trgovini se obavezuju na određeno postupanje u
budućnosti, imajući u vidu pretpostavljeni odnos ponude i tražnje.
Ovim načinom trgovine omogućava se učesnicima da u svoje investicione odluke ugrade očekivanu razliku između kretanja cijena finansijskih instrumenata na tekućem tržištu i svojih očekivanja o budućem kretanju cijena u terminskoj cijeni, i da koristeći razliku između ove dve cijene, zaštite prihod ili ostvare profit/gubitak.
Terminsko tržište derivata je segment finansijskog tržišta, koje posjeduje i terminskim ugovorima koji glase na isporuku robe u budućnosti. Na ovom tržištu se posluje robnim i finansijskim derivatima putem terminskih ugovora. Cijena terminskih ugovora uslovljena je kretanjem cijena robe i finansijskih instrumenata koji im se nalazi u osnovi. Cijena proizilazi – derivira iz cijena robe i finansijskih instrumenata. Zato se terminski instrumenti nazivaju derivati1. Derivati su finansijski instrumenti, čija je cena uslovljena kretanjem cena osnovne robe i finansijskog instrumenta1.
Izvedene hartije od vrijednosti ili finansijski derivati, su veoma značajni instrumenti finansijskih instrumenata koji su nastali bumom finansijskih inovacija u poslednjih 25 godina. Njihova pojava dala je berzanskom poslovanju novu dimenziju, dovodeći do krupnih promjena na finansijskim tržištima razvijenih zemalja, ali i na međunarodnom finansijskom tržištu. Kao što je već spomenuto, izvedene hartije od vrednosti se nazivaju tako što se njihova vrednost izvodi iz vrednosti neke druge osnovne aktive, koja se nalazi u njihovoj osnovi. Ali za razliku od osnovnih hartija, finansijski derivati
ne održavaju niti jedan od dva osnovna odnosa: kreditni i vlasnički. One zapravo predstavljaju određenu vrstu kontigentnih prava na druge oblike
finansijske aktive (akcije, npr. ili ostale osnovne hartije od vrednosti, kamatna stopa, tržišni indeks, kurs)
Pravi razlog finansijskih derivata leži u rastu obima i značaja terminskih poslova na finansijskim tržištima. Zadnjih 25 godina su doživeli pravu ekspanziju ali njihova istorija je mnogo duža. Koreni njihovih poslovanja nalaze se u 17. veku na prostorima Holandije i Japana. Prvi, poslovi kakve danas možemo sresti sa finansijskim derivatima na berzama su se odvijali na Londonskoj berzi metala. Tu su nastali prvi pravi terminski ugovori (forvordi) na različite metale (bakar i aluminijum najčešće). Ovi ugovori su bili takvog tipa, odnosno između kupaca i prodavaca o isporuci i plaćanju u budućnosti, s tim što se cena i uslovi plaćanja ugovaraju mnogo ranije, tj. na dan potpisivanja ugovora.
Ukoliko izvršimo podjelu finansijskih tržišta prema formiranju cijena, možemo uočiti da postoje dva oblika. Neposredno formiranje tekućih cijena finansijskih instrumenata, odnosno neposredno saldiranje operacija po izvršenoj trgovini, odnosno poslovanje na tekućem (spot market) tržištu, koje ne dozvoljava značajnija odstupanja cijena od realne tražnje i formiranja visokog obima spekulativnog profita.
Druga podjela daje finansijskom tržištu karakter terminskog tržišta (forward market) čije operacije uključuju odloženo izvršavanje obaveza prodavaca ili kupaca.
U ovom slučaju, učesnici u trgovini se obavezuju na određeno postupanje u
budućnosti, imajući u vidu pretpostavljeni odnos ponude i tražnje.
Ovim načinom trgovine omogućava se učesnicima da u svoje investicione odluke ugrade očekivanu razliku između kretanja cijena finansijskih instrumenata na tekućem tržištu i svojih očekivanja o budućem kretanju cijena u terminskoj cijeni, i da koristeći razliku između ove dve cijene, zaštite prihod ili ostvare profit/gubitak.
Terminsko tržište derivata je segment finansijskog tržišta, koje posjeduje i terminskim ugovorima koji glase na isporuku robe u budućnosti. Na ovom tržištu se posluje robnim i finansijskim derivatima putem terminskih ugovora. Cijena terminskih ugovora uslovljena je kretanjem cijena robe i finansijskih instrumenata koji im se nalazi u osnovi. Cijena proizilazi – derivira iz cijena robe i finansijskih instrumenata. Zato se terminski instrumenti nazivaju derivati1. Derivati su finansijski instrumenti, čija je cena uslovljena kretanjem cena osnovne robe i finansijskog instrumenta1.
Izvedene hartije od vrijednosti ili finansijski derivati, su veoma značajni instrumenti finansijskih instrumenata koji su nastali bumom finansijskih inovacija u poslednjih 25 godina. Njihova pojava dala je berzanskom poslovanju novu dimenziju, dovodeći do krupnih promjena na finansijskim tržištima razvijenih zemalja, ali i na međunarodnom finansijskom tržištu. Kao što je već spomenuto, izvedene hartije od vrednosti se nazivaju tako što se njihova vrednost izvodi iz vrednosti neke druge osnovne aktive, koja se nalazi u njihovoj osnovi. Ali za razliku od osnovnih hartija, finansijski derivati
ne održavaju niti jedan od dva osnovna odnosa: kreditni i vlasnički. One zapravo predstavljaju određenu vrstu kontigentnih prava na druge oblike
finansijske aktive (akcije, npr. ili ostale osnovne hartije od vrednosti, kamatna stopa, tržišni indeks, kurs)
Pravi razlog finansijskih derivata leži u rastu obima i značaja terminskih poslova na finansijskim tržištima. Zadnjih 25 godina su doživeli pravu ekspanziju ali njihova istorija je mnogo duža. Koreni njihovih poslovanja nalaze se u 17. veku na prostorima Holandije i Japana. Prvi, poslovi kakve danas možemo sresti sa finansijskim derivatima na berzama su se odvijali na Londonskoj berzi metala. Tu su nastali prvi pravi terminski ugovori (forvordi) na različite metale (bakar i aluminijum najčešće). Ovi ugovori su bili takvog tipa, odnosno između kupaca i prodavaca o isporuci i plaćanju u budućnosti, s tim što se cena i uslovi plaćanja ugovaraju mnogo ranije, tj. na dan potpisivanja ugovora.