16-05-2010, 09:29 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski i master radovi iz menadžmenta ljudskih resursa.
Radi ispravnog periodiziranja rezultata, odnosno radi ispunjenja zahteva koji proističu iz principa periodiziranja rezultata pored računa vremenskih razgraničenja koriste se rezervisanja.
Reč je o obračunskim pozicijama koje treba da omoguće obuhvatanje troškova čiji je nastanak izvestan u period dužem od jedne godine, akoji su uslovljeni poslovanjem preduzeća, a do dana bilansa, odnosno kojima nasuprot stoje prihodi koji su u datom obračunskom period ostvareni u punom iznosu.
Pošto je izvesno da su ovi troškovi i po tom osnovu i obaveze odnose na dati obračunski period, ali na dan bilnsa, nije poznata njihova visina, kao ni dospelost, koja se vezuje za period duži od godine dana ovi troškovi se ne mogu obuhvatati preko računa pasivnih vremenskih razgraničenja.
Takvi troškovi se procenjuju i za procenjeni iznos troškova se zadužuje odgovarajući račun vrsta troškova, a odobrava račun dugoročnih rezervisanja. Kada isplate po osnovu ovih troškova nastanu, odnosno kada nastanu obaveze tada se račun dugoročnih rezervisanja zadužuje a odobrava se račun dobavljača, odnosno žiro računa.
Cilj je dakle da svi troškovi i obaveze koji su uslovljeni poslovanjem u datom obračunskom period budu zaračunati u tom period bez obzira na to što će isplate po osnovu tih troškova nastati u budućnosti.
Predmet obuhvatanja preko dugoročnih rezervisanja su, na primer, troškovi investicionog održavanja, ako se ono vrši u periodima dužim od godinu dana, potom popravke gotovih proizvoda u garantnom roku, ako je garantni rok duži od godinu dana, troškovi kjoi nastaju radi obnavljanja zemljišta, odnosno njegovog dovodjenja u prvobitno stanje.
Pored troškova koji su nastali u tekućem periodu a pojavili se u narednim godinama preko računa dugoročnih rezervisanja obuhvataju se i gubici koji su uslovljeni poslovnim odlukama donetim u datom obračunskom period, a koji će se javiti u narednim godinama. Ako bi se iz posla zaključenog u ovoj godini, zbog izmenjenih okolnosti, u budućnosti sa visokim stepenom sigurnosti očekivao gubitak, taj gubitak bi trebao da padne na teret poslovne godine u kojoj se posao zaključuje, a ne na teret godine u kojoj će se pojaviti. Da bi se takav gubitak zaračunao u datoj poslovnoj godini, što je u skladu sa principom impariteta, koriste se dugoročna rezervisanja.
Dugoročna rezervisanja predstavljaju obaveze za pokriće troškova i rizika proisteklih iz prethodnog poslovanja koji će se pojaviti u narednim godinama, a odnose se naročito na:
1) rezervisanja za troškove u garantnom roku;
2) rezervisanja za obnavljanje prirodnih bogatstava;
3) rezervisanja za zadržane kaucije i depozite;
4) rezervisanja za ostale verovatne troškove koji će nastati, a odnose se na sadašnje učinke (rezervisanja za sudske sporove, za izdate garancije i druga jemstva i druga rezervisanja).
Dugoročna rezervisanja procenjuju se u visini očekivanih izdataka po osnovu budućih obaveza.
Procenjivanje dugoročnih rezervisanja vrši se na osnovu verodostojne tehničke, knjigovodstvene i druge dokumentacije, na način uređen opštim aktom poslovnog subjekta.
SADRŽAJ:
UVOD 3
1 POJAM REZERVISANJA 4
2 PRIZNAVANJE REZERVISANJA 4
3 VREDNOVANJE REZERVISANJA 5
4 PROMENE REZERVISANJA 7
5 UPOTREBA REZERVISANJA 7
6 REZERVISANJA I OSTALE OBAVEZE 7
6.1 Odnos između rezervisanja i potencijalnih obaveza 7
7 OBELODANJIVANJE REZERVISANJA 8
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 11
Radi ispravnog periodiziranja rezultata, odnosno radi ispunjenja zahteva koji proističu iz principa periodiziranja rezultata pored računa vremenskih razgraničenja koriste se rezervisanja.
Reč je o obračunskim pozicijama koje treba da omoguće obuhvatanje troškova čiji je nastanak izvestan u period dužem od jedne godine, akoji su uslovljeni poslovanjem preduzeća, a do dana bilansa, odnosno kojima nasuprot stoje prihodi koji su u datom obračunskom period ostvareni u punom iznosu.
Pošto je izvesno da su ovi troškovi i po tom osnovu i obaveze odnose na dati obračunski period, ali na dan bilnsa, nije poznata njihova visina, kao ni dospelost, koja se vezuje za period duži od godine dana ovi troškovi se ne mogu obuhvatati preko računa pasivnih vremenskih razgraničenja.
Takvi troškovi se procenjuju i za procenjeni iznos troškova se zadužuje odgovarajući račun vrsta troškova, a odobrava račun dugoročnih rezervisanja. Kada isplate po osnovu ovih troškova nastanu, odnosno kada nastanu obaveze tada se račun dugoročnih rezervisanja zadužuje a odobrava se račun dobavljača, odnosno žiro računa.
Cilj je dakle da svi troškovi i obaveze koji su uslovljeni poslovanjem u datom obračunskom period budu zaračunati u tom period bez obzira na to što će isplate po osnovu tih troškova nastati u budućnosti.
Predmet obuhvatanja preko dugoročnih rezervisanja su, na primer, troškovi investicionog održavanja, ako se ono vrši u periodima dužim od godinu dana, potom popravke gotovih proizvoda u garantnom roku, ako je garantni rok duži od godinu dana, troškovi kjoi nastaju radi obnavljanja zemljišta, odnosno njegovog dovodjenja u prvobitno stanje.
Pored troškova koji su nastali u tekućem periodu a pojavili se u narednim godinama preko računa dugoročnih rezervisanja obuhvataju se i gubici koji su uslovljeni poslovnim odlukama donetim u datom obračunskom period, a koji će se javiti u narednim godinama. Ako bi se iz posla zaključenog u ovoj godini, zbog izmenjenih okolnosti, u budućnosti sa visokim stepenom sigurnosti očekivao gubitak, taj gubitak bi trebao da padne na teret poslovne godine u kojoj se posao zaključuje, a ne na teret godine u kojoj će se pojaviti. Da bi se takav gubitak zaračunao u datoj poslovnoj godini, što je u skladu sa principom impariteta, koriste se dugoročna rezervisanja.
Dugoročna rezervisanja predstavljaju obaveze za pokriće troškova i rizika proisteklih iz prethodnog poslovanja koji će se pojaviti u narednim godinama, a odnose se naročito na:
1) rezervisanja za troškove u garantnom roku;
2) rezervisanja za obnavljanje prirodnih bogatstava;
3) rezervisanja za zadržane kaucije i depozite;
4) rezervisanja za ostale verovatne troškove koji će nastati, a odnose se na sadašnje učinke (rezervisanja za sudske sporove, za izdate garancije i druga jemstva i druga rezervisanja).
Dugoročna rezervisanja procenjuju se u visini očekivanih izdataka po osnovu budućih obaveza.
Procenjivanje dugoročnih rezervisanja vrši se na osnovu verodostojne tehničke, knjigovodstvene i druge dokumentacije, na način uređen opštim aktom poslovnog subjekta.
SADRŽAJ:
UVOD 3
1 POJAM REZERVISANJA 4
2 PRIZNAVANJE REZERVISANJA 4
3 VREDNOVANJE REZERVISANJA 5
4 PROMENE REZERVISANJA 7
5 UPOTREBA REZERVISANJA 7
6 REZERVISANJA I OSTALE OBAVEZE 7
6.1 Odnos između rezervisanja i potencijalnih obaveza 7
7 OBELODANJIVANJE REZERVISANJA 8
ZAKLJUČAK 10
LITERATURA 11
