06-05-2010, 12:56 AM
Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.
Ključna promjena, koja se na svjetskom tržištu definitivno potvrdila u poslijednih pola vijeka, jeste pomjeranje naglaska u definisanju poslovanja i međunarodn poslovnih aktivnosti sa makroekonomskog na mikroekonomski nivo. Jasno je da ta pomjeranja ka preduzeću u značajnom stepenu unose izmjene i u shvatanju međunarodne podjele rada i bitno mijenjaju savremene okvire funkcionisanja ekonomije uopšte, a proizvodnje i trgovine posebno.
Danas su preduzeća vodeći nosioci međunarodne razmjene roba i usluga gdje dominiraju superiorne konkurencije, što znači da su tokovi međunarodne trgovine u velikom stepenu individualizovani. Takav režim izložio je u isto vrijeme ne samo izvozne industrije, nego i sve lokalne međunarodnoj konkurenciji.
Internacionalizacija i globalizacija su ključni procesi koji su uslovoli potrebu redefinisanja uloge i mjesta ekonomskog angažovanja i pristupa samog poslovanja. Dilema „šta proizvoditi“ se mijenja u dilemu „gdje proizvoditi“, a dilema „šta i koliko razmjenjivati“ u dilemu „kako razmjenjivati“. Na toj osnovi, konvencionalni izvoz i uvoz roba i usluga između zemalja je postao prevaziđen. Ranije su se izvoz i uvoz bazirali na defanzivnoj ili pasivnoj varijanti ostvarivanja funkcije međunarodne prodaje, a danas se razvija agilna ili aktivna varijanta kombinovanja funkcije proizvodnje i rezmjene u međunarodnim tokovima.
Da bi preduzeće opstalo u takvim uslovima mora se uključiti u međunarodne tokove. U tom pravcu stoje mu na raspolaganju brojni oblici internacionalizacije poslovanja preduzeća, koji su u ovom radu obrađeni.
Rad je koncipiran na način da daje osvrt na osnovne oblike, polazeći od onih koji se baziraju na izvozu, zatim na razmjeni tehnologije, znanja i iskustva, do oblika koji nastaju direktnim investiranjem u inostranstvu.
Na koji će se oblik internacionalizacije poslovanja preduzeće odlučiti zavisi od mnoštva internih i eksternih faktora. Sve te faktore treba detaljno razmotriti i na taj način doći do optimalnog rješenja.
KONCEPTI STRATEGIJSKOG FOKUSIRANJA PREDUZEĆA
Da bi se preduzeće uključilo u međunarodne tokove mora da definiše odgovarajuću marketing strategiju. Marketing strategiju treba usmjeriti prema tri osnovna koncepta strategijskog fokusiranja preduzeća, a to su:
-tradicionalni (nacionalni) koncept;
-globalni koncept;
-kooperativni koncept.
Tradicionalni koncept se zasniva na opsluživanju sličnih tržišnih segmenata na dva ili više ciljnih tržišta definisanih u okviru granica pojedinih zemalja. Ovaj pristup se zasniva na podjeli tržišta na domaća i inostrana, pri čemu je osnovni kriterijum geografska lokacija. Preduzeće stavlja fokus na adaptaciju zahtjevima lokalnog tržišta.
Globalni koncept se zasniva na utvrđivanju sličnosti u potrebama potrošača po ciljnim segmentima svjetskog tržišta. Ovaj pristup je kompleksniji od tradicionalnog, ali ima prednosti koje proističu iz ostvarivanja efekata obima na globalnom nivou, transfera iskustva, ideja i dr.
Uglavnom, preduzeća svoje marketing strategije definišu kao globalne ili lokalne. Međutim, to podrazumjeva uključivanje pojedinih segmenata iz obje. Najčešće su ime proizvoda, fizičke karakteristike i pakovanje standardizovani, a distribucija, cijene i način prodaje se razlikuju od dijela do dijela globalnog tržišnog segmenta. Naravno, to nije pravilo jer sve zavisi od konkretne situacije tj. čemu se daje prednost u određenom slučaju.
Kooperativni koncept je ključan strateški koncept. On uključuje brojne modalitete, a zasniva se na specifičnim ugovornim povezivanjima dva ili više preduzeća. Ta preduzeća su obično međusobno orijentisana u okvirima jedne ili više funkcija tokom dužeg vremenskog perioda.
Saradnja preduzeća može biti horizontalna, vertikalna i komplementarna.
1.Horizontalna saradnja podrazumjeva da su preduzeća istog ili sličnog profila i da sarađuju u jednoj ili više funkcija.
2.Vertikalna saradnja podrazumjeva saradnju u funkcijama koje su u reprodukcionom redosledu.
3.Komplementarna saradnja podrazumjeva dopunjavanje određenih funkcija granski nezavisnih preduzeća.
Stepen intezivnosti saradnje zavisi od toga koliko je funkcija obuhvaćeno i koliko preduzeća učestvuje. Osnovni cilj kooperativnog povezivanja je podizanje konkuretnosti kroz saradnju i razvijanje posebnih prednosti, što je osnov za strategiju ulaska na međunarodna tržišta, rast ili održavanje tržišnog učešća i ostale prednosti koje to povlači.
Bez obzira da li preduzeća pristupaju tržištu sa globalnog ili tradicionalnog aspekta, kooperaciona strategija je sve češće prisutna, a naročito u proteklih deset godina.
Ključna promjena, koja se na svjetskom tržištu definitivno potvrdila u poslijednih pola vijeka, jeste pomjeranje naglaska u definisanju poslovanja i međunarodn poslovnih aktivnosti sa makroekonomskog na mikroekonomski nivo. Jasno je da ta pomjeranja ka preduzeću u značajnom stepenu unose izmjene i u shvatanju međunarodne podjele rada i bitno mijenjaju savremene okvire funkcionisanja ekonomije uopšte, a proizvodnje i trgovine posebno.
Danas su preduzeća vodeći nosioci međunarodne razmjene roba i usluga gdje dominiraju superiorne konkurencije, što znači da su tokovi međunarodne trgovine u velikom stepenu individualizovani. Takav režim izložio je u isto vrijeme ne samo izvozne industrije, nego i sve lokalne međunarodnoj konkurenciji.
Internacionalizacija i globalizacija su ključni procesi koji su uslovoli potrebu redefinisanja uloge i mjesta ekonomskog angažovanja i pristupa samog poslovanja. Dilema „šta proizvoditi“ se mijenja u dilemu „gdje proizvoditi“, a dilema „šta i koliko razmjenjivati“ u dilemu „kako razmjenjivati“. Na toj osnovi, konvencionalni izvoz i uvoz roba i usluga između zemalja je postao prevaziđen. Ranije su se izvoz i uvoz bazirali na defanzivnoj ili pasivnoj varijanti ostvarivanja funkcije međunarodne prodaje, a danas se razvija agilna ili aktivna varijanta kombinovanja funkcije proizvodnje i rezmjene u međunarodnim tokovima.
Da bi preduzeće opstalo u takvim uslovima mora se uključiti u međunarodne tokove. U tom pravcu stoje mu na raspolaganju brojni oblici internacionalizacije poslovanja preduzeća, koji su u ovom radu obrađeni.
Rad je koncipiran na način da daje osvrt na osnovne oblike, polazeći od onih koji se baziraju na izvozu, zatim na razmjeni tehnologije, znanja i iskustva, do oblika koji nastaju direktnim investiranjem u inostranstvu.
Na koji će se oblik internacionalizacije poslovanja preduzeće odlučiti zavisi od mnoštva internih i eksternih faktora. Sve te faktore treba detaljno razmotriti i na taj način doći do optimalnog rješenja.
KONCEPTI STRATEGIJSKOG FOKUSIRANJA PREDUZEĆA
Da bi se preduzeće uključilo u međunarodne tokove mora da definiše odgovarajuću marketing strategiju. Marketing strategiju treba usmjeriti prema tri osnovna koncepta strategijskog fokusiranja preduzeća, a to su:
-tradicionalni (nacionalni) koncept;
-globalni koncept;
-kooperativni koncept.
Tradicionalni koncept se zasniva na opsluživanju sličnih tržišnih segmenata na dva ili više ciljnih tržišta definisanih u okviru granica pojedinih zemalja. Ovaj pristup se zasniva na podjeli tržišta na domaća i inostrana, pri čemu je osnovni kriterijum geografska lokacija. Preduzeće stavlja fokus na adaptaciju zahtjevima lokalnog tržišta.
Globalni koncept se zasniva na utvrđivanju sličnosti u potrebama potrošača po ciljnim segmentima svjetskog tržišta. Ovaj pristup je kompleksniji od tradicionalnog, ali ima prednosti koje proističu iz ostvarivanja efekata obima na globalnom nivou, transfera iskustva, ideja i dr.
Uglavnom, preduzeća svoje marketing strategije definišu kao globalne ili lokalne. Međutim, to podrazumjeva uključivanje pojedinih segmenata iz obje. Najčešće su ime proizvoda, fizičke karakteristike i pakovanje standardizovani, a distribucija, cijene i način prodaje se razlikuju od dijela do dijela globalnog tržišnog segmenta. Naravno, to nije pravilo jer sve zavisi od konkretne situacije tj. čemu se daje prednost u određenom slučaju.
Kooperativni koncept je ključan strateški koncept. On uključuje brojne modalitete, a zasniva se na specifičnim ugovornim povezivanjima dva ili više preduzeća. Ta preduzeća su obično međusobno orijentisana u okvirima jedne ili više funkcija tokom dužeg vremenskog perioda.
Saradnja preduzeća može biti horizontalna, vertikalna i komplementarna.
1.Horizontalna saradnja podrazumjeva da su preduzeća istog ili sličnog profila i da sarađuju u jednoj ili više funkcija.
2.Vertikalna saradnja podrazumjeva saradnju u funkcijama koje su u reprodukcionom redosledu.
3.Komplementarna saradnja podrazumjeva dopunjavanje određenih funkcija granski nezavisnih preduzeća.
Stepen intezivnosti saradnje zavisi od toga koliko je funkcija obuhvaćeno i koliko preduzeća učestvuje. Osnovni cilj kooperativnog povezivanja je podizanje konkuretnosti kroz saradnju i razvijanje posebnih prednosti, što je osnov za strategiju ulaska na međunarodna tržišta, rast ili održavanje tržišnog učešća i ostale prednosti koje to povlači.
Bez obzira da li preduzeća pristupaju tržištu sa globalnog ili tradicionalnog aspekta, kooperaciona strategija je sve češće prisutna, a naročito u proteklih deset godina.