Gotovi Seminarski Diplomski Maturalni Master ili Magistarski

Puna verzija: Autokefalnost srpske crkve
Trenutno pregledate Lite verziju foruma. Pogledajte punu verziju sa odgovarajućim oblikovanjima.
UVOD

Srpska pravoslavna crkva je 1219. godine postala autokefalna. Do tada je bila dio Carigradske patrijaršije. Konačno izvojevanje samostalnosti i ujedinjavanje srpskih zemalja za vreme Stefana Nemanje (1113—1199) i njegovih nasljednika predstavljaju najznačajniju prekretnicu u crkvenom razvitku Srba. Crkvenu autokefaliju će postići treći sin Stefana Nemanje, sveti Sava (Rastko Nemanjić). Opšte političke prilike na Balkanu olakšale su razvoj u tom pravcu. Posle 1204. godine sjedište vizantijskog cara i patrijarha nalazilo se u Nikeji.

Sveti Sava se zaputio u Nikeju, s misijom da crkveni položaj srpskih zemalja dovede u sklad sa državnom samostalnošću i političkim položajem. vjerovatno su politički interesi navodili cara i patrijarha da izađu u susret srpskim težnjama. Kao rezultat pregovora osnovana je u Srbiji autokefalna arhiepiskopija čiji se arhiepiskop imao birati i posvećivati u zemlji. Vrhovna vlast Carigradske patrijaršije je simbolički zadržana i dolazila je do izraza u pominjanju vaseljenskog patrijarha u bogosluženju. Za prvog arhiepiskopa je 1219. godine u Nikeji postavljen i posvećen sam sveti Sava, brat srpskog kralja Stefana Prvovenčanog (1217—1228). Osnivanju srpske arhiepiskopije ogorčeno se suprotstavio ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan, ali bez upeha.

Sadržaj:

1 UVOD 3
2 Sticanje autokefalnosti 4
3 Uređenje Crkve 10
4 Savino Zakonopravilo 13
5 ZAKLJUČAK 16
LITERATURA 18
Referentni URL