04-08-2013, 12:57 AM
UVOD
Danas kadrovsko osposobljavanje organizacije postaje jedan od najvažnijih oblika upravljanja i razvoja ljudskih resursa. Tržišna orijentacija tvrtki je da sve više svojih materijalnih resursa - novca, vremena, informacija i energije posvećuje obrazovanju i stalnom obučavanju zaposlenika. Menadžment sve više shvaća da su kontinuirano obrazovanje i stručno usavršavanje jedan od najučinkovitijih načina konkurentske prednosti, osnovna prednost kod ulaska u tržišnu utakmicu i nadmetanju s konkurentskim i sličnim tvrtkama. Ta saznanja su rezultat velikih i brzih promjena u vanjskom i unutarnjem okruženju, gdje suvremene tvrtke znanja ljudskih resursa stalno inoviraju, a sticanja novih stavljaju u pravi plan, smatrajući znanje temeljnim kapitalom i polugom razvoja. Brojna istraživanja ukazuju da konkurentne tvrtke na Zapadu godišnje ulažu između 3 i 5 posto svoga prihoda na obrazovanje ljudskih resursa. Kod nekih su ta ulaganja i viša, ako je riječ o promjeni strategije, uvođenje programa poboljšanja kvalitete i slično .
U svijetu kojem težimo da se približimo znanje je postalo najvažniji gospodarski čimbenik: ono je glavni sastojak onoga što se kupuje ili prodaje i osnovni resurs sa kojim ljudi rade. Zbog toga ovo pitanje, u vrijeme kada nam se svjetski standardi poslovanja iznenadno nameću kao uvjet, više ne treba predstavljati daleku akademsku i teorijsku raspravu koja nas ne "dotiče", već vrlo praktično i životno pitanje kojem naši menadžeri moraju posvetiti dužnu pažnju. Vrijeme u kojem je više sredstava ulagano u cvijeće koje se nalazi u predvorjima poslovnih zgrada nego u ljude koji se u njima nalaze, treba ostati zauvijek za nama. Vrijeme sakrivanja i izgovora je prošlo, sada se treba suočiti s odgovornostima koje nameće izgradnja moderne organizacije koja će biti konkurentna na globalnom tržištu.
U svijetu kojem težimo da se približimo znanje je postalo najvažniji gospodarski čimbenik: ono je glavni sastojak onoga što se kupuje ili prodaje i osnovni resurs sa kojim ljudi rade. Zbog toga ovo pitanje, u vrijeme kada nam se svjetski standardi poslovanja iznenadno nameću kao uvjet, više ne treba predstavljati daleku akademsku i teorijsku raspravu koja nas ne "dotiče", već vrlo praktično i životno pitanje kojem naši menadžeri moraju posvetiti dužnu pažnju. Vrijeme u kojem je više sredstava ulagano u cvijeće koje se nalazi u predvorjima poslovnih zgrada nego u ljude koji se u njima nalaze, treba ostati zauvijek za nama. Vrijeme sakrivanja i izgovora je prošlo, sada se treba suočiti s odgovornostima koje nameće izgradnja moderne organizacije koja će biti konkurentna na globalnom tržištu.