03-02-2013, 07:52 PM
UVOD
Sadržaj
Carl Von Clausewitz definirao je prirodu rata kao nepromjenjivu koja se sastoji od tri ključna faktora: stanovništva, vojske i vlade. Dok je rat nepromjenjiv, postoje razlike u tome na koji se način ratuje. U konvencionalnom sukobu konflikt se fokusira na poražavanje vojne moći protivnika, preuzimanje kontrole nad teritorijem i utjecajem na ljude uglavnom zastrašivanjem, dok se u nekonvencionalnom ratovanju konflikt fokusira na kontrolu i utjecaj na lokalno stanovništvo. Nekonvencionalno ratovanje je nasilna borba između državnih i nedržavnih čimbenika za legitimitet i utjecaj nad relevantnom populacijom. Subjekti u ovom ratovanju rabe asimetrične pristupe, iako se mogu služiti cijelim spektrom vojnih i drugih kapaciteta.
Pobunjeništvo je oblik nekonvencionalnog ratovanja. Iako je svako pobunjeništvo drukčije i odraz jedinstvenih uvjeta, karakteristika i dinamike zemlje, većina ih ipak ima zajedničke karakteristike. Možemo ga definirati kao unutarnji konflikt koji započinju domaći pokreti za političku, ekonomsku ili društvenu kontrolu nad određenim dijelom zemlje ili zemljom u cijelosti. Pobunjenički pokreti motivirani radikalnim etno-nacionalističkim i vjerskim razlozima, uvjereni u ispravnost svojih ciljeva, uglavnom se okrenu subverziji, nasilju i terorizmu kako bi zaplašili iznimno ranjivo stanovništvo i dobili od njega potporu. Isto tako, pobunjeništvo (insurekcija) se definira kao oružani ustanak protiv konstituirane i legitimne vlasti kada oni koji sudjeluju u istoj nisu priznati kao zaraćena strana. Zaraćena strana je osoba, grupa ljudi, zemlja ili drugi entitet koji se ponaša neprijateljski (poput angažiranja u sukobu) koji u nekim slučajevima mogu biti priznati kao subjekt međunarodnog prava. Nije na odmet napomenuti da distinkcija između ustanka odnosno pobunjeništva nije jasno kodificirana međunarodnim javnim pravom. Nadalje, pobunjeništvo se još naziva i četvrtom generacijom ratovanja (4GW odnosno Fourth Generation Warfare), što je konflikt u kojem su nejasne granice između rata i politike, vojnika i civila. Pojednostavljena definicija uključuje bilo koji rat u kojem jedan od glavnih sudionika nije država, već nasilan nedržavni čimbenik.
Pobunjeništvo je oblik nekonvencionalnog ratovanja. Iako je svako pobunjeništvo drukčije i odraz jedinstvenih uvjeta, karakteristika i dinamike zemlje, većina ih ipak ima zajedničke karakteristike. Možemo ga definirati kao unutarnji konflikt koji započinju domaći pokreti za političku, ekonomsku ili društvenu kontrolu nad određenim dijelom zemlje ili zemljom u cijelosti. Pobunjenički pokreti motivirani radikalnim etno-nacionalističkim i vjerskim razlozima, uvjereni u ispravnost svojih ciljeva, uglavnom se okrenu subverziji, nasilju i terorizmu kako bi zaplašili iznimno ranjivo stanovništvo i dobili od njega potporu. Isto tako, pobunjeništvo (insurekcija) se definira kao oružani ustanak protiv konstituirane i legitimne vlasti kada oni koji sudjeluju u istoj nisu priznati kao zaraćena strana. Zaraćena strana je osoba, grupa ljudi, zemlja ili drugi entitet koji se ponaša neprijateljski (poput angažiranja u sukobu) koji u nekim slučajevima mogu biti priznati kao subjekt međunarodnog prava. Nije na odmet napomenuti da distinkcija između ustanka odnosno pobunjeništva nije jasno kodificirana međunarodnim javnim pravom. Nadalje, pobunjeništvo se još naziva i četvrtom generacijom ratovanja (4GW odnosno Fourth Generation Warfare), što je konflikt u kojem su nejasne granice između rata i politike, vojnika i civila. Pojednostavljena definicija uključuje bilo koji rat u kojem jedan od glavnih sudionika nije država, već nasilan nedržavni čimbenik.
Sadržaj
UVOD 3
1 Protupobunjenička (COIN) teorija 4
2 Definicija pobunjeništva i protupobunjeništva 5
2.1 Protupobunjeništvo 6
3 Unutarnji sukobi i protupobunjeništvo: Primjer Afganistan 8
3.1 Obilježja unutarnjih podjela u Afganistanu 8
3.2 Protupobunjenička strategija za Afganistan 13
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 16
1 Protupobunjenička (COIN) teorija 4
2 Definicija pobunjeništva i protupobunjeništva 5
2.1 Protupobunjeništvo 6
3 Unutarnji sukobi i protupobunjeništvo: Primjer Afganistan 8
3.1 Obilježja unutarnjih podjela u Afganistanu 8
3.2 Protupobunjenička strategija za Afganistan 13
ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 16