04-04-2011, 02:10 AM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Protokol za dinamicko konfigurisanje adrese (Dynamic Host Configuration Protocol, DHCP)
Svakodnevno funkcionisanje TCP/IP-a moze da bude veoma slozeno zato sto se klijentima mora omoguciti redovno primanje I azuriranje njihovih mreznih informacija da bi bili u toku sa izmenama na mrezi. Svaki objekt u TCP/IP okruzenju zahteva jedinstvenu adresu koja odredjuje njegovu lokaciju I obezbedjuje sredstva za slanje mreznih paketa sa jednog na drugo mesto. Ta adresa, IP adresa, se mora dodeliti svakom klijentu u mrezi, da bi im se omogucilo komuniciranje uz upotrebu TCP/IP-a. Ranije su se IP adrese distribuirale rucno, sa svakim dodavanjem novih klijenata u mrezu. To je zahtevalo mnogo anministrativnog rada na odrzavanju, a cesto su se pojavljivali problemi u konfigurisanju zbog obicnih gresaka u kucanju. Zbog toga se neprestano tragalo za automatskom metodom distribuiranja IP adresa klijentima, jer su administrativne prednosti takve metode potpuno ocigledne. Traganje za takvim sistemom je dovelo do predhodnika DHCP-a: RARP-a I BOOTP-a.
Servis DHCP klijent
Serverski deo DHCP-a predstavlja samo polovinu “jednacine” u transakciji DHCP-a. Zahtev za IP adresom dolazi od specificnog interfejsa, poznatog pod nazivom DHCP klijent. Klijent se instalira zajedno sa TCP/IP-om, a visi klijenti se mogu instalirati kao dopunska komponenta nizih klijenata.
DHCP klijent, kao sto je vec pomenuto, upravlja komunikacijom sa servisom DHCP Server, odnosno upravlja zahtevima za IP adresom I njenim azuriranjem. Svako ponavljanje Windows klijenta ukljucuje razlicitog DHCP klijenta i postoje blage razlike u funkcijonalnosti svakog od ovih klijenata; medjutim, opsta funkcionalnost – trazenje i prijem IP adrese sa DHCP servera – ostaje ista za svakog Windows klijenta...
Protokol za dinamicko konfigurisanje adrese (Dynamic Host Configuration Protocol, DHCP)
Svakodnevno funkcionisanje TCP/IP-a moze da bude veoma slozeno zato sto se klijentima mora omoguciti redovno primanje I azuriranje njihovih mreznih informacija da bi bili u toku sa izmenama na mrezi. Svaki objekt u TCP/IP okruzenju zahteva jedinstvenu adresu koja odredjuje njegovu lokaciju I obezbedjuje sredstva za slanje mreznih paketa sa jednog na drugo mesto. Ta adresa, IP adresa, se mora dodeliti svakom klijentu u mrezi, da bi im se omogucilo komuniciranje uz upotrebu TCP/IP-a. Ranije su se IP adrese distribuirale rucno, sa svakim dodavanjem novih klijenata u mrezu. To je zahtevalo mnogo anministrativnog rada na odrzavanju, a cesto su se pojavljivali problemi u konfigurisanju zbog obicnih gresaka u kucanju. Zbog toga se neprestano tragalo za automatskom metodom distribuiranja IP adresa klijentima, jer su administrativne prednosti takve metode potpuno ocigledne. Traganje za takvim sistemom je dovelo do predhodnika DHCP-a: RARP-a I BOOTP-a.
Servis DHCP klijent
Serverski deo DHCP-a predstavlja samo polovinu “jednacine” u transakciji DHCP-a. Zahtev za IP adresom dolazi od specificnog interfejsa, poznatog pod nazivom DHCP klijent. Klijent se instalira zajedno sa TCP/IP-om, a visi klijenti se mogu instalirati kao dopunska komponenta nizih klijenata.
DHCP klijent, kao sto je vec pomenuto, upravlja komunikacijom sa servisom DHCP Server, odnosno upravlja zahtevima za IP adresom I njenim azuriranjem. Svako ponavljanje Windows klijenta ukljucuje razlicitog DHCP klijenta i postoje blage razlike u funkcijonalnosti svakog od ovih klijenata; medjutim, opsta funkcionalnost – trazenje i prijem IP adrese sa DHCP servera – ostaje ista za svakog Windows klijenta...