01-09-2010, 11:37 PM
Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Savremeni izazovi upravljanja ljudskim resursima proizlaze iz okolnosti i kompleksnosti poslovanja savremenih organizacija. Današnje organizacije se bitno razlikuju od organizacija s početka prošlog veka. Ključni generatori promena su promenjeno okruženje i uslovi poslovanja, tehnološka revolucija, promenjeni ekonomski odnosi, promena vrednosti i potreba potrošača...U tom procesu menjaju se načini i sredstva rada, kao i sam čovek - ključni element proizvodnih snaga društva. U tom svetu nauka i znanje od duhovnog bogatstva pretvara se u stvarno jedinstvo materijalnog i duhovnog bogatstva, individualnog i društvenog istovremeno . Sve to dovodi do radiklnih unutrašnjih promena u načinu organizovanja i poslovanja savremenih organizacija, praćenih novim odnosom prema čoveku kao najznačajnijem poslovnom resursu i novim izazovima upravljanja ljudima i ljudskim resursima u konkretnoj organizaciji.
ZNANJE KAO TEMELJ MOGUĆNOSTI U ORGANIZACIJI
Znanje, kao ključni resurs u savremenom poslovanju i generator razvoja, predstavlja čovekov ekskluzivni proizvod i neodvojivo je od čoveka kao specifičnog živog bića. Dok je fizički rad bio vidljiv i merljiv (poznate studije merenja vremena i pokreta iz prvog perioda razvoja organizacione teorije), znanje je fluidan proizvod čovekovog uma, često nevidljivo, sakriveno i merljivo tek kada stvori novu vrednost. Znanje se ne može proizvoditi prisilom i kontrolom, nego podsticajima i ljudskim razvojnim i duhovnim izazovima za koje organizacija treba da stvori ambijent. Prvi preduslov za to je povezivanje organizacionih i individualnih ciljeva, odnosno instrumentalnost rada u zadovoljvanju ljudskih potreba.
Znanje je, međutim, proizvod najviših ljudskih potreba u koje spadaju potreba za samoaktualizacijom ili razvojem. Bez obzira što nije dokazana hijerarhijska struktura ljudskih potreba, nesporno je da na intenzitet razvojnih potreba utiče stepen zadovoljenja egzistencijalnih i sigurnosnih. Da bi oslobodile energiju za proizvodnju znanja organizacije i društva treba smanje intenzitet delovanja osnovnih ljudskih potreba. Pored toga, razvojne potrebe su karakteristične po tome što se njihov intenzitet ne gasi, nego pojačava povećanjem stepena zadovoljenja. U tome se nalazi osnovna opasnost za siromašna društva, koja zbog nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba i oslobađanja dejstva razvojnih potreba ulaze u svojevrsnu spiralu siromaštva...
Sadržaj
UVOD 3
1 ZNANJE KAO TEMELJ MOGUĆNOSTI U ORGANIZACIJI 3
1.1 Kvalitet 4
2 KONKURENCIJA 5
3 GLOBALIZACIJA 6
3.1 Organizacione promene 6
3.2 Promena vrednosti 7
4 TRANZICIJA 7
ZAKLJUČAK 8
LITERATURA 9
Savremeni izazovi upravljanja ljudskim resursima proizlaze iz okolnosti i kompleksnosti poslovanja savremenih organizacija. Današnje organizacije se bitno razlikuju od organizacija s početka prošlog veka. Ključni generatori promena su promenjeno okruženje i uslovi poslovanja, tehnološka revolucija, promenjeni ekonomski odnosi, promena vrednosti i potreba potrošača...U tom procesu menjaju se načini i sredstva rada, kao i sam čovek - ključni element proizvodnih snaga društva. U tom svetu nauka i znanje od duhovnog bogatstva pretvara se u stvarno jedinstvo materijalnog i duhovnog bogatstva, individualnog i društvenog istovremeno . Sve to dovodi do radiklnih unutrašnjih promena u načinu organizovanja i poslovanja savremenih organizacija, praćenih novim odnosom prema čoveku kao najznačajnijem poslovnom resursu i novim izazovima upravljanja ljudima i ljudskim resursima u konkretnoj organizaciji.
ZNANJE KAO TEMELJ MOGUĆNOSTI U ORGANIZACIJI
Znanje, kao ključni resurs u savremenom poslovanju i generator razvoja, predstavlja čovekov ekskluzivni proizvod i neodvojivo je od čoveka kao specifičnog živog bića. Dok je fizički rad bio vidljiv i merljiv (poznate studije merenja vremena i pokreta iz prvog perioda razvoja organizacione teorije), znanje je fluidan proizvod čovekovog uma, često nevidljivo, sakriveno i merljivo tek kada stvori novu vrednost. Znanje se ne može proizvoditi prisilom i kontrolom, nego podsticajima i ljudskim razvojnim i duhovnim izazovima za koje organizacija treba da stvori ambijent. Prvi preduslov za to je povezivanje organizacionih i individualnih ciljeva, odnosno instrumentalnost rada u zadovoljvanju ljudskih potreba.
Znanje je, međutim, proizvod najviših ljudskih potreba u koje spadaju potreba za samoaktualizacijom ili razvojem. Bez obzira što nije dokazana hijerarhijska struktura ljudskih potreba, nesporno je da na intenzitet razvojnih potreba utiče stepen zadovoljenja egzistencijalnih i sigurnosnih. Da bi oslobodile energiju za proizvodnju znanja organizacije i društva treba smanje intenzitet delovanja osnovnih ljudskih potreba. Pored toga, razvojne potrebe su karakteristične po tome što se njihov intenzitet ne gasi, nego pojačava povećanjem stepena zadovoljenja. U tome se nalazi osnovna opasnost za siromašna društva, koja zbog nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba i oslobađanja dejstva razvojnih potreba ulaze u svojevrsnu spiralu siromaštva...
Sadržaj
UVOD 3
1 ZNANJE KAO TEMELJ MOGUĆNOSTI U ORGANIZACIJI 3
1.1 Kvalitet 4
2 KONKURENCIJA 5
3 GLOBALIZACIJA 6
3.1 Organizacione promene 6
3.2 Promena vrednosti 7
4 TRANZICIJA 7
ZAKLJUČAK 8
LITERATURA 9