Trgovina bez granica

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Pedeset godina razvoja u međunarodnoj trgovini poboljšalo je živote miliona ljudi. Ipak, još uvijek, previše ljudi ima neadekvatnu hranu, smještaj, vodu, zdravstvenu njegu…i nema nadu. Sva ova patnja je neopravdana u svijetu prepunom prirodnih resursa, znanja, stručnosti, tehnologija i ljudi koji brinu.
O koristima procesa trgovinske liberalizacije koji se odvija u mnogim državama širom svijeta ne postoji koncenzus, kao što ne postoji koncenzus i o mnogim drugim pitanjima iz oblasti ekonomije. Različite perspektive značajno utiču na formiranje mišljenja. Samo na krajnjim stranama nalaze se ekstremne grupe koje su apsolutno za ili protiv liberalizacije.

Međunarodna trgovina – snažan instrument za smanjivanje siromaštva

Međunarodna trgovina je privredna aktivnost koja podrazumijeva razmjenu roba, usluga i proizvoda ljudskog duha između rezidenata različitih država. To je aktivnost u svjetskoj privredi sa najvećim stopama rasta od 1945. godine pa do današnjih dana.
Ovaj dinamičan rast je uticao da međunarodna trgovina poveća svoje učešće u svjetskoj privredi i postane njen najznačajniji dio.
Država se ne može dugoročno razvijati bez trgovine. Prigrliti samodovoljnost, znači isto što i glamurizovati siromaštvo. Opstanak i razvoj jedne privrede mnogo zavisi od njene povezanosti sa svjetskim tržištem. Istočna Azija je najskoriji primjer. Od sredine 1970-ih Japan, Koreja, Tajvan, Kina i njihovi susjedi su izvukli 300 miliona ljudi iz siromaštva, uglavnom putem trgovine.

Kakav uticaj ima povećanje liberalizacije nacionalnih ekonomija na smanjivanje siromaštva?

Oni koji zagovaraju da je trgovina najsnažnija sila u smanjivanju siromaštva, argumente za svoje tvrdnje pronalaze u preko 200 godina staroj ideji klasičnih ekonomista o specijalizaciji i komparativnim prednostima.

U našim svakodnevnim životima svi mi razmijenjujemo proizvode i usluge i tako ulazimo u najsloženiji sistem koji postoji danas u svijetu - trgovinu.
Protekli mjesec smo radili u fabrici i zamijenili 190 sati našeg rada za određenu platu, ili smo bili nezaposleni pa smo koristeći ušteđevinu i poklone potrošili određenu količinu prehrambenih i neprehrambenih proizvoda. Vrlo mali broj ljudi danas razmišlja da bi njihov život bio bolji ako bi odustali sa korišćenjem usluge drugih ili da prestanu sa korišćenjem proizvoda koje nijesu sami napravili. Na sličan način država svoje proizvode razmjenjuje sa proizvodima i uslugama drugih zemalja. Da su tokom proteklih vjekova nacionalne ekonomije bile zatvorene sigurno da se životni standard danas ne bi mnogo razlikovao od onog iz srednjeg vijeka.

Ekonomske teorije govore u prilog tome da trgovina podstaknuta liberalizacijom ima ogroman potencijal za stvaranje uslova za ekonomski rast i smanjivanje siromaštva.

U sledećem pojednostavljenom modelu zagovornika rapidne liberalizacije, možda se najbolje može prikazati kako međunarodna trgovina doprinosi povećavanju životnog standarda i smanjivanja siromaštva u državi.

Liberalizacija trgovine i povećanje izvoza na osnovu komparativnih prednosti dovodi do povećavanja investicija koje generiraju veliki broj novih radnih mjesta. Nove investicije zatim stvaraju uslove za povećavanje stope ekonomskog rasta. Visoke stope ekonomskog rasta omogućavaju generiranje značajnih količina domaće štednje koje su presudne za buduće investiranje. Nove investicije doprinose povećavanju produktivnosti zaposlenih radnika i omogućavaju usvajanje novih tehnologija i novih proizvoda zasnovanih na znanju, koje zatim omogućavaju proširivanje proizvodnje i izvoz kvalitetnijih i skupljih proizvoda. Ovakva izvozno orijentisana proizvodnja omogućava stvaranje bolje plaćenih radnih mjesta, direktno utičući na povećanje životnog standarda u državi.

Liberalizacija trgovine

Uticaj liberalizacije trgovine na domaću zemlju

Tokom devedesetih, koncepcija liberalne i tržišno orjentisane ekonomije izgubila je svaku ozbiljniju alternativu i postala prihvaćena od gotovo svih država u svijetu. Bez obzira na debate o tome kakve i kolike koristi i štete donosi sa sobom, ekonomska globalizacija postala je dominantan proces koji se ne može zaustaviti. Pitanje zbog toga više nije da li je globalizacija poželjna, već kojom brzinom i na koje načine najbolje možemo da postanemo dio tog procesa. Cilj je iznalaženje institucionalnih rješenja koja će omogućiti postizanje što veće koristi za sve, uz eliminisanje neželjenih negativnih propratnih efekata.
Naime, liberalizacija spoljne trgovine podrazumijeva veliki broj mjera, od kojih su najvažnije: snižavanje carinskih stopa, ukidanje izvoznih subvencija i kvota, transparentnost i predvidivost trgovinske politike, ujednačavanje uslova poslovanja između zemalja, sankcionisanje dampiškog izvoza i sl.
Njen uticaj je, međutim, kontroverzan: pobornici navode da je očigledno da slobodna trgovina u dugom roku donosi korist svima; protivnici tvrde da prave slobodne trgovine ne može biti i da, stoga, u parcijalnoj liberalizaciji koristi, prije svega, prigrabe veliki i bogati (kako zemlje, tako i preduzeća i pojedinci), dok siromašni i mali uvjek ostaju oštećeni.
Liberalizacija trgovine ima brojne i složene efekte na makro nivou (tj. na zemlju u cjelini).
Tokovi razmjene su olakšani, time što se procedure i za izvoz i za uvoz pojednostavljavaju i ujednačavaju. Studije pokazuju da se na ovaj način može uštediti 2-15% transakcionih troškova. Procjenjuje se da je Urugvajska runda pregovora na svjetskom nivou dala direktne uštede od oko 200 milijardi dolara godišnje i dovela do povećanja svjetskog dohodka u rasponu od 200-500 milijardi dolara.
Uvoz postaje jeftiniji, a time posredno i izvoz konkurentniji. Ukidanje subvencija i kažnjavanje dampiške prakse utiču na smanjenje izvoza takvih proizvoda...
Ali, ...u isto vrijeme, i mi smo zaštićeni od slične nefer prakse koju sprovode druge zemlje. Sem toga, ukidanje subvencija od strane razvijenih zemalja otvara mogućnosti manje razvijenim zemljama da postanu konkurentnije u izvozu takvih proizvoda.
Smanjuje se siromaštvo. Istraživanja Svjetske banke govore da za svaki procenat povećanja učešća spoljne trgovine u BDP-u, dohodak zaposlenih poraste za 0,5 -2 %, a taj rast u istom procentu vodi rastu prihoda siromašnih. Tako je u periodu 1990-98. godine procenat siromašnih (koji žive sa manje od 1 dolar dnevno) u svijetu smanjen sa 29 % na 24 %, i to najviše u istočnoj Aziji (sa 28 % na 15 %), koja je u istom periodu doživjela intenzivno otvaranje i dinamičan privredni rast. Otvaranje Kine je, recimo, dovelo do rasta dohodka po glavi stanovnika sa 1.460 dolara 1980. godine na 4.120 dolara u 1999. godini.
O povećanju nejednakosti unutar društva, ne mogu se izvući jednoznačni zaključci: u nekim zemljama Džini koeficijent je rastao, a u drugima opadao. Disparitet u platama između visokokvalifikovane i niskokvalifikovane radne snage produbljivan je više u razvijenim zemljama, pošto je sa liberalizacijom trgovine više rasla tražnja za prvima, a tražnja za drugima se smanjivala i preusmjeravala u zemlje u razvoju sa jeftinijom radnom snagom. U zemljama u razvoju je, kao rezultat istog procesa, rastao prihod niskokvalifikovane radne snage, tako da su se nejednakosti smanjivale.