Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadžment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetništvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Postoje različite organizacione forme putem kojih se vrši tržišna razmjena dobara i
usluga, faktora proizvodnje i imovine. Sa jedne strane, poslovni subjekti nude dobra i usluge u razmjenu za novac. Njihova osobina je da teže maksimiziranju profita i unekoliko se razlikuju od državnih preduzeća koja ne moraju da imaju, i po pravilu nemaju, kao ciljnu funkciju maksimizaciju profita.Postoje mnogi različiti tipovi i forme privrednih subjekata, ali sve dok im se pripisuje ciljna funkcija u formi maksimiziranja profita, oni imaju zajednički naziv firma. Firma je poslovna jedinica u kojoj se ostvaruje funkcija upravljanja, a vrši se maksimizacija profita.Postoji mnogo načina na koje je moguće klasifikovati firme. To je, npr., moguće učiniti prema veličini firme, prema vrsti konkurencije i tipu tržišta na kome se pojavljuje, ili prema organizacionoj i pravnoj formi. Poduzeće je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina u vlasništvu određenih subjekata, koja proizvodi dobra ili usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima i snoseći poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva.
Poduzeća se mogu sistematizirati prema:
- oblicima vlasništva,
- stupnju odgovornosti prema vjerovnicima,
- predmetu poslovanja,
- veličini.
Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. Raspolaže sredstvima potrebnim za određenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje se odnose na tu djelatnost, organizira i kombinira proizvodne činitelje, koordinira njihovo djelovanje, nadzire, rukovodi i upravlja cjelokupnim radom i poslovanjem. Zarada poduzetnika je poduzetnička dobit, koja ostaje nakon što se iz ukupnog prihoda odbiju troškovi.
Poduzetništvo je ukupnost poduzetnikovih organizacijskih, nadzornih, usmjeravajućih, rukovodećih i upravljačkih funkcija. U ekonomskoj se teoriji promatra kao posebni proizvodni faktor. Zadatak mu je da na najpovoljniji način kombinira i koordinira proizvodne faktore i tako maksimizira čisti profit. Izrazi “management” i “poduzetništvo” često se upotrebljavaju kao sinonimi, ali među njima postoje razlike jer management ne znači nužno uključivanje rizika, a poduzetništvo uvijek uključuje rizik...
SADRŽAJ:
UVOD 1
1. TEORIJE PREDUZEĆA I PREDUZETNIŠTVO 2
1.1. Teorije preduzeća 2
1.2. Poduzetničke funkcije 3
1.3. Oblici poduzetništva 3
1.4. Poduzetništvo u ekonomskoj teoriji 4
1.5. Preduzetništvo i SMEs u tranzicijskim zemljama 6
1.6. Stanje u malom i srednjem poduzetništvu u BiH 6
1.7. Preduzetništvo – preduzetnik, vlasništvo i rizik 8
1.8. Definisanje veličine preduzeća u Bosni i Hercegovini 9
2. ZAKONI POTRAŽNJE 11
2.1. Kurno – Maršalov zakon tražnje 11
2.2. Valras – Edžvord – Fišer – Paretov zakon tražnje 11
2.3. Slutski – Hiks – Alenov zakon tražnje 12
2.4. Mur – Šulcov zakon tražnje 12
ZAKLJUČAK 13
LITERATURA 14