Specijalni poslovi speditera - hr

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz medjunarodne špedicije.

Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojega nalogodavca (izvoznika, uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i tranzita robe u međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pozornost usmjeriti na svoju osnovnu djelatnost. U izvršavanju toga zadatka međunarodni se špediter susreće s raznovrsnim, kompleksnim i brojnim poslovima bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati suvremeni vanjskotrgovinski i prometni sustavi.

Prvu skupinu poslova čine osnovni poslovi u koje se ubrajaju: instradacija, doziv robe, zaključivanje ugovora o prijevozu robe, prihvat robe radi otpreme, otpremu robe u užem smislu, dopremu robe u užem smislu, ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe, ispostavljanje ili nabavljanje prijevoznih isprava, sklapanje ugovora o transportnom osiguranju, uskladištenje robe, izvršenje radnji u vezi s carinjenjem robe, kontrolu i reklamacije vozarine, carine i drugih dadžbina, obavještavanje komitenata.


Drugu skupinu čine specijalni poslovi u koje se ubrajaju:
1) Zaključivanje ugovora o pakiranju i signiranju i obavljanje tih poslova,
2) Zaključivanje ugovora o vaganju i sortiranju i obavljanje tih poslova,
3) Izdavanje jamčevnih pisama,
4) Izdavanje špediterskih potvrda, i drugih FIATA-isprava,
5) Uzorkovanje robe,
6) Zastupanje nalogodavaca u regresnom postupku prema trećim osobama,
7) Zastupanje nalogodavca u slučaju zajedničke (generalne havarije),
8) Ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete robe u međunarodnom prometu,
9) Hranjenje i pojenje živih životinja,
10) Doleđivanje robe,
11) Sajamski poslovi,
12) Lizing (Leasing) poslovi,
13) Konsignacijski poslovi,
14) Međunarodni pomorski prometno-agencijski poslovi,
15) Kreditiranje nalogodavca,
16) Otprema, doprema i provoz zbirnog prometa,
17) Drugi propisani ili uobičajeni poslovi u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe.

Specijalni poslovi međunarodnog špeditera

Zaključivanje ugovora o pakiranju i signiranju i obavljanje tih poslova

Iako pakiranje robe nije primarno špediterov zadatak, već posao proizvođača, odnosno specijaliziranih poduzeća koje se bave pakiranjem, njegova dužnost je da poznaje propise i običaje o pakiranju koji vrijede u pojedinim zemljama. Zato on mora i bez izričitog naloga provjeriti ispravnost pakiranja i upozoriti svog nalogodavca na eventualne nedostatke. Špediter se stoga pojavljuje u dvije moguće radnje: da zaključuje ugovor o pakiranju i da sam obavi pakiranje.

Pod pojmom pakiranja podrazumijevamo opremu robe potrebnom ambalažom. Ciljevi pakiranja su slijedeći: da omogući uporabu određenih proizvoda, da zaštiti robu od kvarenja, onečišćenja, oštećenja ili rasipanja u tijeku njezine otpreme od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje, da omogući i olakša rukovanje i prijevoz robe i da svojom ukusnošću stimulira prodaju robe.

Kod izbora načina pakiranja treba imati na umu brojne činitelje kojima je roba izložena za vrijeme prijevoza, a naročito ove činitelje: prijevozni put, prijevozno sredstvo, prirodu same robe, način na koji se robom rukuje za vrijeme prijevoza, klimatske uvjete predjela kroz koje se roba prevozi i propise države odredišta. Stoga je za svaku robu i za svaki prijevoz potrebna odgovarajuća ambalaža.
Postoje standardizirana pakiranja, što znači određene dimenzije i uvjeti moraju biti zadovoljeni, u suprotnom potrebno je poseban način pakiranja (namještaj, umjetnički predmeti).

Također postoje robe koje se ne pakiraju već se prijevoze u rasutom stanju ili komadima prirodne veličine (pšenica, kameni ugljen itd.). To su bitna tri načela prijevozno-trgovačkih transakcija: brzine otpreme, sigurnosti otpreme i ekonomičnosti otpreme.

Pod pojmom signiranje pošiljaka podrazumijevamo stavljanje određenih obilježja i oznaka na robne pošiljke koje se otpremaju u unutarnjem ili u međunarodnom prometu. Signiranje vrijedi isključivo za komadne pošiljke (svaki komad robe se signira– koleto), dok se za terete u rasutom stanju ne koristi.