Specijalni poslovi speditera

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz medjunarodne spedicije.

Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojega nalogodavca (izvoznika, uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i tranzita robe u međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pozornost usmjeriti na svoju osnovnu djelatnost. U izvršavanju toga zadatka međunarodni se špediter susreće s raznovrsnim, kompleksnim i brojnim poslovima bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati suvremeni vanjskotrgovinski i prometni sustavi.

Prvu skupinu poslova čine osnovni poslovi u koje se ubrajaju: instradacija, doziv robe, zaključivanje ugovora o prijevozu robe, prihvat robe radi otpreme, otpremu robe u užem smislu, dopremu robe u užem smislu, ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe, ispostavljanje ili nabavljanje prijevoznih isprava, sklapanje ugovora o transportnom osiguranju, uskladištenje robe, izvršenje radnji u vezi s carinjenjem robe, kontrolu i reklamacije vozarine, carine i drugih dadžbina, obavještavanje komitenata.

Drugu skupinu čine specijalni poslovi u koje se ubrajaju:
1) Zaključivanje ugovora o pakiranju i signiranju i obavljanje tih poslova,
2) Zaključivanje ugovora o vaganju i sortiranju i obavljanje tih poslova,
3) Izdavanje jamčevnih pisama,
4) Izdavanje špediterskih potvrda, i drugih FIATA-isprava,
5) Uzorkovanje robe,
6) Zastupanje nalogodavaca u regresnom postupku prema trećim osobama,
7) Zastupanje nalogodavca u slučaju zajedničke (generalne havarije),
8) Ugovorna kontrola kvalitete i kvantitete robe u međunarodnom prometu,
9) Hranjenje i pojenje živih životinja,
10) Doleđivanje robe,
11) Sajamski poslovi,
12) Lizing (Leasing) poslovi,
13) Konsignacijski poslovi,
14) Međunarodni pomorski prometno-agencijski poslovi,
15) Kreditiranje nalogodavca,
16) Otprema, doprema i provoz zbirnog prometa,
17) Drugi propisani ili uobičajeni poslovi u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe.

2. Specijalni poslovi međunarodnog špeditera

2.1. Zaključivanje ugovora o pakiranju i signiranju i obavljanje tih poslova

Iako pakiranje robe nije primarno špediterov zadatak, već posao proizvođača, odnosno specijaliziranih poduzeća koje se bave pakiranjem, njegova dužnost je da poznaje propise i običaje o pakiranju koji vrijede u pojedinim zemljama. Zato on mora i bez izričitog naloga provjeriti ispravnost pakiranja i upozoriti svog nalogodavca na eventualne nedostatke. Špediter se stoga pojavljuje u dvije moguće radnje: da zaključuje ugovor o pakiranju i da sam obavi pakiranje.

Pod pojmom pakiranja podrazumijevamo opremu robe potrebnom ambalažom. Ciljevi pakiranja su slijedeći: da omogući uporabu određenih proizvoda, da zaštiti robu od kvarenja, onečišćenja, oštećenja ili rasipanja u tijeku njezine otpreme od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje, da omogući i olakša rukovanje i prijevoz robe i da svojom ukusnošću stimulira prodaju robe.

Kod izbora načina pakiranja treba imati na umu brojne činitelje kojima je roba izložena za vrijeme prijevoza, a naročito ove činitelje: prijevozni put, prijevozno sredstvo, prirodu same robe, način na koji se robom rukuje za vrijeme prijevoza, klimatske uvjete predjela kroz koje se roba prevozi i propise države odredišta. Stoga je za svaku robu i za svaki prijevoz potrebna odgovarajuća ambalaža.
Postoje standardizirana pakiranja, što znači određene dimenzije i uvjeti moraju biti zadovoljeni, u suprotnom potrebno je poseban način pakiranja (namještaj, umjetnički predmeti).

Također postoje robe koje se ne pakiraju već se prijevoze u rasutom stanju ili komadima prirodne veličine (pšenica, kameni ugljen itd.). To su bitna tri načela prijevozno-trgovačkih transakcija: brzine otpreme, sigurnosti otpreme i ekonomičnosti otpreme.

Pod pojmom signiranje pošiljaka podrazumijevamo stavljanje određenih obilježja i oznaka na robne pošiljke koje se otpremaju u unutarnjem ili u međunarodnom prometu. Signiranje vrijedi isključivo za komadne pošiljke (svaki komad robe se signira– koleto), dok se za terete u rasutom stanju ne koristi.
Svrha signiranja pošiljaka je:
- da služi identificiranju pošiljke,
- da pruži upute za rukovanje pošiljkom.
Svaki koleto mora sadržavati:
- adresu primatelja,
- odredišni kolodvor,
- oznaku primatelja,
- oznaku u vezi s narudžbom,
- tekući broj koleta,
- mjesto odredišta,
- naziv zemlje porijekla robe,
- bruto masa, a može i neto masa,
- dimenzije koleta,
- oznake za oprez,
- oznaka pošiljatelja
Tehnike signiranja: oznake se stavljaju na samo pakiranje, signiranje se obavlja na više načina (utiskivanje u boji, utiskivanje užarenim željezom, lijepljenjem naljepnica i dr.), sve oznake moraju biti trajne i jasne te da se signiranje vrši, u pravilu na jeziku zemlje primatelja.
Međunarodni špediter se može naći u dvostrukoj ulozi da zaključuje ugovor o signiranju i da sam obavi signiranje.

2.2. Zaključivanje ugovora o vaganju i sortiranju i obavljanju tih poslova

Međunarodni špediteri redovito preuzimaju robu po broju komada, a robu u rasutom stanju prema navodima nalogodavca ili prema prijevoznim ispravama. Oni ne odgovaraju za težinu, sadržaj i druga svojstva robe. Vaganje, mjerenje, brojenje špediter je dužan obaviti samo na zahtjev nalogodavca i u slučaju očitog oštećenja ili manjka robe, uz naplatu troškova i dodatne naknade.

Sa stajališta međunarodne špedicije pod sortiranjem robe razumijeva se razvrstavanje robe po vrstama i podvrstama u vezi s njenom otpremom, dopremom i provozom. Može se obavljati nakon prihvata, za vrijeme skladištenja ili prije daljnje otpreme. Roba se može sortirati ne samo po vrstama nego i po veličini, broju, oznakama itd. Ono se često kombinira s vaganjem, pakiranjem, signiranjem i drugim manipulacijama.

2.3. Izdavanje jamčevnih pisama

Pod jamčevinom ili garantnim pismom razumijeva se svaka isprava koja sadrži obvezu jamca i uvjete uz koje se jamstvo pruža. Jamac jamči samo u okviru sadržaja jamčevnog pisma. Zbog toga jamčevno pismo mora sadržavati: predmet jamstva, ime pravne ili fizičke osobe za koju se jamči, uvjete uz koje se