Rukovođenje i promjene kulture

U literaturi se sve češće govori o organizacijskoj kulturi i ispituju osobenosti njenog utjecaja na uspješnost preduzeća. Autori koji se bave ovim problemom, uglavnom su suglasni s tim da je riječ o pojmu koji se teško može precizno definirati, ali ističu da se u središtu tog pojma nalazi osoben sustav vrijednosti i normi, koji potiče ili inhibira uspješno poslovanje preduzeća. Kako preduzeća funkcioniraju u okvirima konkretnih društava, postaje posebno značajno ispitivanje međuuticaja organizacijske kulture i nacionalnih kultura. Kada je riječ o organizacijskoj kulturi, često se, kao i kod drugih koncepata i teorija iz oblasti organizacije i menadžmenta, navodi da je riječ o pojmu koji implicitno odražava nacionalne vrijednosti, imajući u vidu kulturni kontekst iz kojeg potječe.

Osnovu ovog koncepta čini uvjerenje da top menadžment može stvarati, održavati i mijenjati kulturu organizacije, što je zasnovano na pretpostavci o slobodnoj volji. Pojedinci u organizaciji (najčešće najviše rukovodstvo) smatraju se sposobnim da utječu na načine na koji ljudi misle, osjećaju i ponašaju se na poslu. Mada pojam kulture organizacije podrazumijeva i određeni udio determinizma (nametanje pojedincu vjerovanja i normi organizacijske kulture), u njegovoj osnovi je pretpostavka slobodne volje, pošto navedene vrijednosti i norme moraju uvažiti i pretpostavke šire (nacionalne) kulture, internalizovana na pojedinačnoj razini.

1 UVOD 3
2 Rukovođenje i organizaciona kultura 4
3 Promjene kulture 9
3.1 Organizaciona socijalizacija 9
3.2 Adaptacija novozaposlenih u odnosu na model kulture dominantne grupe 10
4 ZAKLJUČAK 14
LITERATURA 15