Romski novac

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Autor Poruka
sta_je_rec Nije na vezi
Junior Member
**

Poruka: 1
Pridružen: Aug 2009
Poruka: #1
Romski novac
SADRŽAJ

Uvod............................................................................................................................................2
Historija rimskog novca..............................................................................................................3
Rimske kovnice...........................................................................................................................8
Rimski carski novac..................................................................................................................12
Carski portreti na novcu............................................................................................................15
Carske brade na novcu..............................................................................................................18
Nalazi rimskog novca u Podrinju..............................................................................................19
Zaključak...................................................................................................................................20
Literatura...................................................................................................................................21

















UVOD

Historija Rima svakako je jedna od najvažnijih epoha svjetske historije. Ovo posebno važi za Evropu, jer je ona jedna od baza na kojoj se temelji njena kultura. Uz ostatke rimskih monumentalnih spomenika, svakako da je najveću slavu Rima svijetom donio lijep novac koji je u njemu kovan. Na njemu je najbolje došla do izražaja rimska sistematicnost u mnogobrojnim tipovima likova kao i lapidarnost u natpisima. Zahvaljujući ovim svojim karakteristikama, ovaj novac je poslužio kao uzor za mnogobrojne vrste novca koji je emitovan u bližim i daljim područijima od renesanse do danas. Svojom solidnom izradom i kvalitetom metala, ovaj novac je vjekovima odoljevao zubu vremena, došavši do naših dana. U vrijeme kada je emitovan, on je bio najbolje propagandno sredstvo države, dok nam danas pomaže pri proučavanju hstorije, a nije rijedak slučaj i da je jedini izvor preko kojeg saznajemo kako je neki spomenik ili objekat izgledao.



HISTORIJA RIMSKOG NOVCA


Početkom VI vijeka prije naše ere region srednje Italije bio je u velikom zaostatku u pogledu na politički i ekonomski život mediteranskog svijeta. Tim svijetom dominirale su brojne helenske države. Primitivni nivo ekonomskog života u srednjoj Italiji bio je u suštoj suprotnosti u odnosu na onaj u grčkim kolonijama na jugu Italije u kome je bio u upotrebi monetarni sistem zasnovan na srebrenom novcu. Za razliku od njih, rimska ekonomija je funkcionisala po sistemu trampe, u kojoj je stoka korištena kao sredstvo razmjene. Oko V vijeka prije n.e. ili čak ranije, grumeni bronze, nazvani AES RUDE (lat. Grubi bakar), počeli su da se koriste kao novac, pošto su mogli da budu koršteni za proizvodnju alata i oružja. Bakar je bilo lakše nabaviti nego zlato i srebro i on je Rim načinio monetarno nezavisnim. Kasnije, krajem IV i početkom III vijeka prije n.e., usljed kontakata Rimljana sa susjedima, grčkim kolonijama na italijanskoj obali, ovi grumeni bronze su prerađivani u livene ploče, poznate kao AES SIGNATUM (lat. žigosani bakar). Na ovim livenim pločama prikazani su različiti likovi ili predmeti. Otprilike oko 300. godine prije n.e. u upotrebu ulazi okrugli liveni novac, nazvan zbog svoje težine AES GRAVE (lat. Teški bakar). Ovaj as nazivan je još i libralni as, jer je za osnovu imao težinsku jedinicu od jedne rimske libre težine 327,45 g. Na aversu ovog novca nalazile su se glave božanstava, dok je na reversu bio prikazan pramac broda (prora) i oznaka vrijednosti. Osim asa emitovane su i sljedeće, manje, nominale:

Osim manjih vrijednosti, za krupnije poslovne transakcije korištene su i veće nominale. Poslije novčane reforme, koja je sprovedena 205. godine prije n.e., težina bakarnog novca je znatno redukovana, što je doprinjelo da se počne sa njegovim kovanjem, a izgled mu postaje znatno ljepši. Usljed kompleksnosti rastuće ekonomije i inflatornih djelovanja, težina asa je tokom vremena više puta smanjivana:
235 prije n.e. = 1 as = 236 g
201 prije n.e. = 1 as = 81,9 g
146 prije n.e. = 1 as = 34,9 g
89 prije n.e. = 1 as = 13,64 g
Kako Rim sve više postaje značajna vojna i ekonomska snaga, ukazuje se potreba za emitovanjem srebrenog novca koji bi bio prihvaćen i u gradovima Velike Grčke na jugu Italije. Ovo je dovelo do pojave srebrenog novca, koji je svojom težinom od 7,5 g. odgovarao didrahmama i na kojem je natpis ROMANO. Ubrzo dolazi do opadanja težine ovog srebrenog novca na 6,6 g. i sada je na njemu natpis ROMA. Oko 225. godine prije n.e. u upotrebu ulazi srebreni novac na čijoj jednoj strani je prikazan Jupiter u četvoropregu ( lat. quadriga) i koji je po toj predstavi nazvan kvadrigat (lat. quadrigatus). Oko 211. godine prije n.e. uvedena je u upotrebu nova vrsta novca od srebra, koji je nazvan viktorijat ( lat. viktoriatus), po predstavi Viktorije, boginje pobjede, na reversu, dok je na aversu glava Jupitera. U početku je imao težinu 3,4 grama, a javlja se u nominalama: dvostruki viktorijat, viktorijat i pola viktorijata. Kovanje ovog novca je prestalo oko 170. godine prije n.e. Novac od zlata u rimskoj republici pojavio se u vreme rata sa Hanibalom 211-209. godine i kovan je rijetko. Kovane su dvije





serije u tri nominale. Kod prve serije zlatnika, na aversu je glava Marsa i oznaka vrijednosti : LX, XXXX, XX (60,40, 20 asa). Na reversu je orao sa munjama, dok je ispod natpis ROMA. Na aversu druge serije je glava Janusa, bez oznake vrednosti. Na reversu su prikazana dva ratnika koji vrhovima mačeva dodiruju svinju koju sveštenik prinosi na žrtvovanje.
Ove prve serije zlatnog novca nisu korištene mnogo u svakodnevnom prometu. Završetkom rata u Rimu je sprovodena monetarna reforma. U opticaj su uvedene tri nove srebrene nominale: denar, kvinar i sestercij. Denar, čiji naziv dolazi od lat. Deni ( po deset, desetak) na aversu ima glavu božanstva, dok je na reversu prikazan gornji dio konja, a kasnije vučica kako doji blizance Romula i Rema, mitske osnivače grada Rima. Vrijednost denara je bila 10 bronzanih asa. Manja nominala kvinar je vrijedila 5 asa, dok je sestercij vrijedio 2,5 asa. Osim što su se razlikovali po veličini, odnosno težini, na novcu je i oznaka vrijednosti: na denarima 10 asa, kvinaru 5 asa i sesterciju 2,5 asa.

U prvo vrijeme denar je bio 1/72 libre i imao je težinu od 4,55 g.
Kvinar = 5 asa = 1/2 denara
Sestercij = 2,5 asa = 1/4 denara

Kasna pojava srebrenog novca objašnjava se i činjenicom da u Italiji nema većih nalazišta srebra. Tek poslije osvajanja Španije od strane Rima došlo je do značajnijeg priliva srebra, što je omogućilo da bude obezbjeđena srebrena podloga novčanog sistema. Od ovog vremena as igra ulogu sitnog novca. Sredinom II vijeka prije n.e. težina denara se smanjuje na 4 g . Poslije reforme braće Grah 123. godine prije n.e., vrijednost denara je utvrđena na 16 asa, što je i označavano na novcu brojem XVI, iza glave boginje Rome, na aversu. Jednom uspostavljen, ova srebrna novčana jedinica ostaće u upotrebi i u rimskom carstvu sve do oko 248. godine. Koliko je ovaj novac bio popularan govori i činjenica da su njegov naziv preuzeli za svoj srebrni novac, ne samo brojne srednjovjekovne evropske nego i pojedine arapske države a zadržao se do danas u pojedinim državama. Tokom II vijeka pre n.e. Rimska republika postaje vodeća politička i vojna sila antičkog svijeta. Vlast Rima se prostire od Grčke,




Trakije i Makedonije, velikog dijela Galije i Hispanije. Uspješno vođeni vojni pohodi doveli su do velike koncentracije plemenitih metala. Zahvaljujući ovome, srebro se nalazi u velikim količinama u opticaju. Otprilike u ovo vrijeme za upotrebu van Italije, prvenstveno u Galiji i Španiji, ulazi u upotrebu jedan novi tip denara. Ovaj novi denar sa nazubljenim ivicama nazvan je serat (lat. Serrati numi, od serra - testera).




Po jednom tumačenju, ovaj novac je tako izrađivan da bi bilo spriječeno struganje metala, čime bi bila umanjena vrijednost novca, drugi iznose mišljenje kako je ovo rađeno da bi se označilo da je on za upotrebu van Italije, dok treći tvrde da je nazubljena ivica novca dokaz čistoće metala. Prava cirkulacija zlatnog novca započinje tek u I. vijeku prije n.e., kada Sula (87.g.), Pompej (81.g.) i naročito Cezar (46.g.) emituju, radi finansiranja vojnih potreba, velike serije zlatnog novca. Zlato, do kojeg je došao ratnim plijenom u Galiji, je omogućilo Cezaru da kuje zlatne aureuse (lat. aureus, od Aurum-zlato) težine 8,19 g. Finansije Rimske republike, koje su uključivale i kovanje novca, bile su pod nadzorom Senata. U vrijeme kasne Republike, tokom građanskog rata (39-40. god. pre n.e.), iscrpljena su ovlaštenja koja je Senat imao kod izdavanja novca. Vojskovođe kao što su: Julije Cezar, Pompej Veliki, Marko Antonije i Oktavijan dobili su ovlaštenja da kuju novac koji je korišten za plaćanje trupa. Tako kovnice u Rimu kuju novac za Oktavijana, Antonije izdaje svoj novac u Galiji, dok se kovnice koje rade za Bruta i Kasija nalaze uglavnom u Maloj Aziji i Grčkoj.




Novac Rimske Republike odlikuje se ljepotom, jasnoćom i detaljima svoje izrade. Scene koje su prikazane na maloj površini metala su mnogobrojne. Krajem II vijeka prije n.e. triumviri koji su vršili nadzor nad kovanjem novca počinju da kuju novac na kojem se pojavljuju simboli, slova ili monogrami koji spominju njihova imena, zatim bivaju ispisivana cijela imena, a likovi na novcu su tjesno povezani za porodicu triumvira. U poslednjem vijeku Republike na novcu se počinju javljati scene savremenih događaja, pobjede, trijumfi. Ovi novčići jasno ilustruju upotrebu novca u propagandne svrhe. Novac je poprimio ulogu masovnih medija koji je informisao nepismene mase o važnim političkim događajima. Jedan od najljepših primjera ove nove uloge novca je moneta koja je kovana poslije ubistva Cezara. Na jednoj strani ovog novca je lik Bruta, dok je na drugoj kapa slobode izmedu dva bodeža i natpisa EID MAR (Eidibus martiis), čime se aludiralo na način i vrijeme Cezarove smrti.
Od 44. godine prije n.e. zakonom je dozvoljeno da na novcu može da bude prikazivan i portret živog čovjeka. Prvi kome je ovo pravo dodeljeno od strane Senata bio je Julije Cezar. Njegov primjer su zatim sljedili: M. Antonije, Lepid, Pompej, Labien i na kraju Avgust. Pored novca koji je kovan u rimskoj kovnici, kovano je u razdoblju od smrti Cezara pa do početka rimskog carstva mnogo novca i u raznim pokrajinskim kovnicama. Ovaj novac se ne razlikuje od onoga koji je kovan u Rimu, jer su ih izradili rimski rezbari za svoje vojskovođe i pokrajinske namjesnike. Zlatni i srebreni novac ovog perioda, zbog svog kvaliteta metala od kojeg je izrađen, bio je omiljen i u upotrebi dugo i daleko van granica Rima.






RIMSKE KOVNICE


Radom kovice od početka II vijeka prije n.e. rukovodio je kolegij magistrata sastavljen od tri člana, tzv. Tresviri (ili Triumviri) monetales. Njihov pun naziv je bio Tresviri aere, argendo, auro, flando feriundo - Tri čovjeka (odgovorna) za livenje i kovanje (novca od) bakra, srebra i zlata. Ove dužnosti pripadale su broju mladih magistara, od kojih su predstavnici vladajuće klase u Rumu otpočinjali svoju društveno-političku karijeru. Osim što su vršili nadzor nad kovanjem novca oni su određivali i izgled novca koji je veličao dijela njihovih predaka ili njih samih, što nije samo isticalo prestiž države, već je doprinosilo i ugledu familije kojoj je monetar pripadao. Takođe se vjeruje da je stavljanje imena monetara na novac omogućavalo lakšu kontrolu kvaliteta novca, jer je bilo lako utvrditi koji je monetar emitovao lošiji novac. Godišnje su određivana tri monetara. Služba Tresvira zadržana je i u carskom periodu, pa se tako na pojedinim primjercima bakarnog novca iz Avgustovog doba pojavljuje ime pojedinih tresvira iza kojeg slijedi natpis: III. VIR A.A.A.F.F u značenju (Jedan od trojice za livenje i kovanje zlata, srebra i bakra).
Prva kovnica novca nalazila se na Kapitolu, pored hrama boginje Junone Monete - Junona koja opominje. Kako se kovnica nalazila pored njenog hrama, tokom kasnijih vijekova počeo se naziv Moneta upotrebljavati i u značenju kovanje, kovani novac da bi na kraju postao opšteprihvaćeni sinonim za sav kovani novac. U ovoj kovnici kovan je carski (zlatni i srebrni) i senatski (bronzani) novac koji je distribuiran po cijelom carstvu. Pojedini carevi poslije Avgusta, manje količine zlatnog novca kovali su van Rima u Lionu. Lokalne potrebe u novcu, pojedini gradovi, sa statusom kolonije ili municipija, podmirivali su emitujući sopstveni novac od bakra male vrijednosti. Sa porastom nestabilnosti, usljed ratova na granici protiv neprijatelja ili građanskih, dolazi do otvaranja privremenih pokretnih kovnica koje su nazivane Moneta Comitatensis. Ove kovnice su služile za podmirivanje vojnih troškova. Od 260. godine, kada je car Galijen izvršio novčanu reformu i kada je, osim u Rimu, otvorena i prva kovnica u jednom pokrajinskom centru, dolazi do uvođenja kovničke oznake kao načina kontrolisanja postupaka zvaničnika kovnica.U prvo vrijeme na novac su stavljane samo oznake radionice. Od Aurelijanove novčane reforme stavljani su i skraćeni nazivi mjesta gdje se nalazila kovnica (R za Rim, M za Milano, T za Ticinum ili S za Sisciju). Postepeno je ovaj sistem oznaka razvijan sve do velike reforme cara Dioklecijana oko 294. godine, od kada je, ne samo obavezno označavanje kovnice, nego i početna slova radionica. Ukupan broj kovnica koje su radile na kraju Dioklecijanove vladavine (305 g). bio je 15. Do otvaranja posljednje zapadnorimske kovnice u Raveni (400.g). otvoreno je još pet kovnica, među kojima i kovnica u Sirmiumu. Kovnički znak se nalazio na reversu novca na dnu u dijelu nazvan egzakt. Odsečak je linijom vidno odvojen od ostatka slike na reversu. U pojedinim slučajevima dio kovničke oznake (kao što je oznaka radionice - oficine) može da se nađe u polju gdje je slika ili čak na aversu. Kovnički znak je bio (u većini slučajeva) sastavljen od tri elementa: 1. Slova P - (pecunia = novac), M - (moneta) ili SM (sacra moneta = sveti novac). 2. Od jednog do četiri slova koja su označavala kovnicu (u nekim slučajevima može biti i do sedam slova). 3. Jednog slova koje označava radionicu. Radionice su označavane slovima: A prva ( prima ), B druga (secunda), C treća (terca). Pored ovih naprijed navedenih oznaka, stavljane su i oznake emisija koje mogu biti godišnje. Ove oznake su omogucavale lakšu kontrolu iskovanog novca. U početku se ove oznake razlikuju prema tipologiji ili legendama koje su iz emisije u emisiju kraće. U kasnijem periodu stavljane se različite oznake, od jednostavnih do sve složenijih, što je omogućavalo bolji nadzor. Već smo naprijed napomenuli da su pojedina mjesta, kolonije ili municipiji imali svoje kovnice. U ovim kovnicama kovan je novac koji je korišten u lokalnom opticaju, na teritoriji jednog grada ili provincije mada, ima slučajeva da je područje cirkulacije novca neke provincijske kovnice bilo veoma široko. Na prednjoj strani provincijskog novca bio je lik cara ili nekog od članova njegove porodice, dok je na reversu prikazano lokalno božanstvo, personifikacije ili arhitektonski spomenici. Emitovane su nominale različitih vrijednosti, ali su to najčešće male vrijednosti. Rad provincijskih kovnica zamro je do 296. godine. Na području naše zemlje, u vreme cara Gordijana III, 239., odnosno 240. godine, sa radom otpočinje provincijska kovnica u Viminacijumu (danas Kostolac) . Kovan je bakartni novac u tri nominale i medaljoni. Na prednjoj strani ovog novca je lik vladara ili nekog od članova njegove porodice. Na drugoj strani novca najčešće je prikazana personifikacija Provincije, u liku djevojke kako stoji između simbola legija, koje su bile stacionirane u provinciji, lava (Legio VII Claudia) i bika (Legio IV Flavia). Natpis na ovoj strani novca označavao je vlasnika prava kovanja novca P(rovincia) M(oesia) S(uperior) COL(onia) VIM(inacium). U otsječku je oznaka lokalne godine kada je novac kovan (AN I-XVI). Kovnica lokalnog novca sa radom je prestala 255. godine u vrijeme cara Valerijana (253-259). Brojni nalazi ovog lokalnog novca u Podrinju govore o njegovoj cirkulaciji i širokoj prihvaćenosti u novčanim tokovima provincije Panonije (Pannonia).



Jedno vrijeme, usljed potreba za novcem kojim bi se plačala vojska, radila je u Viminacijumu i carska kovnica u kojoj su kovani antoninijani. Ova kovnica je otpočela sa radom u vrijeme cara Filipa I ( 244-248 ). Osim Filipa I u njoj je svoj novac kovao i uzurpator Pakacijan kao i svi ostali rimski carevi do polovine 257. godine kada je Galijen (253-268) zatvara.
Osim ove kovnice u provinciji Gornja Panonija radila je i kovnica u Sremskoj Mitrovici Colonia Flavia Sirmium skraceno Sirmium. Sa svojim djelovanjem otpočela je 265. godine za vrijeme vladavine cara Galijena (253-268) kada u njoj radi jedno odjeljenje rimske kovnice koje na novac stavlja oznaku SP. Zvaničan rad kovnice otpočeo je 320. godine za cara Konstantina I (306-337) da bi poslije šest godina bila zatvorena. Ponovno otvaranje kovnice bilo je za cara Konstancija II (337-361) prilikom njegovog pohoda 351. g. protiv uzurpatora Magnencija (351-353). Sa radom kovnica je prestala vjerovatno 365. godine u vrijeme vladavine careva Valentinijana I (364-378) I Valensa (364-375).
Za potrebe novčanog opticaja u rudnim područjima Panonije, Gornje Mezije, Dalmacije i Ilirika kovan je takozvani rudnički novac kao lokalno platežno sredstvo. Ovaj mali bronzani novac koji je imao vrijednost kvadransa kovan je u vrijeme vladavina careva Trajana, Hadrijana i vjerovatno Marka Aurelija. Na prednjoj strani novca bio je lik cara, boginje Rome ili pretstava božanstva koje je simbolizovalo jedan od metala: zlato-Apolon, srebro-Dijana, bakar-Venera i gvožđe-Mars. Na drugoj strani je prikazan lik božanstva Ekvitas ili Junone, oklop ili vijenac i natpis koji pobliže određuje kojem rudniku ili rudnom području novac pripada. Tako, između ostalog, da navedemo samo neke, nalazimo primjerke novca emitovanog za rudnike koji su se nalazili na području današnjeg Kopaonika (metalli Dardanici), Velikog Gradišta (Pincum), provincije Panonije ( Pannonici ) ili na području Bora (metal(lis) Aurelianis). Za sada su evidentirana dva primjerka rudničkog novca na području Podrinja, oba su nađena u mjestu Drenovac. Svaka kovnica novca u Rimskom carstvu imala je svoju unutrašnju organizaciju. Na čelu je bio upravnik koji je nosio titulu Procurator monetaes a potom je dolazilo brojno osoblje koje je bilo zaduženo za pojedine radnje pri izradi pločica i kovanje novca kao i za kontrolu kvaliteta i težine gotovog novca. Ukoliko je novac odgovarao propisima, predavan je raspodeljivačima, koji su novac predavali državnoj blagajni, koja ga je potom davala u opticaj. Celokupan personal jedne kovnice nazivan je Familia monetalis. Sam proces kovanja novca bio je nepromjenjen tokom čitavog carstva. Najprije je livenjem ili rezanjem iz metalnog lima izrađivana okrugla pločica. Ove pločice su zagrjevane i postavljane na kalup koji je utvrđen u nakovnju. Na ovom, stabilnom kalupu, bila je ugravirana prednja strana novca (avers). Na pločicu sa gornje strane suppostor se postavljao drugi kalup. Ovaj kalup je bio u obliku piramide, konusa ili cilindra i sa njegove donje strane je bila ugravirana slika druge strane novca (reversa). Po obavljanju ovih radnji melleator je udarao čekićem po kalupu usljed čega je još meka pločica dobijala na aversu i reversu lik ugraviran na kalupima. Kombinacije kalupa bile su tačno propisane, a kalupi su dobro čuvani kako ne bi došlo do njihove zloupotrebe za neovlašteno kovanje novca. Prema nekim proračunima, sa svakim kalupom je moglo biti iskovano prosječno 10.000 do 23.000 primjeraka novca. Kalup sa kojim je iskivan revers novca brže je propadao, usljed udaranja čekićem, pa je on češće morao da bude mijenjan. Usljed ovoga, posebno kada je u pitanju kasnorimski novac, postoje brojne sitne stilske razlike i pored toga što je u pitanju novac istog tipa. Ovakav osnovni sistem rada zadržan je, u suštini u toku čitave antičke epohe, a i u srednjem vijeku, tako reći, sve do uvođenja mašinske izrade novca.



RIMSKI CARSKI NOVAC

Na rimskim carskim novcima nalaze se (uz vrlo rijetke iznimke) natpisi i likovi glava vladara ili članova njihovih obitelji. Natpis na aversu novca često objašnjava lik, odnosno glavu osobe na njemu prikazane. Ako je novac većeg formata obično je i natpis duži. Natpisi su redovno duži i na početku vladanja pojedinog vladara, a tokom daljnjih godina redovno se skraćuju. To pravilo vrijedi za rimski carski novac u načelu sve do polovice III. st.n.e. Otada natpisi postaju sve kraći tako da se u IV st.n.e. (poslije smrti cara Konstantina I. Velikog) svode na kratku tipiziranu formulu. Kad ličnost jednog cara postane dovoljno poznata podanicima skraćuje se njegovo ime, ali se zato tokom njegovog vladanja povećavaju njegovi atributi i broj počasnih službi. Takvim povećanjem odnosno promjenom u titulaturi na novcima pojedinog vladara mogu se utvrditi i važni historijski podaci o događajima u vrijeme njegovog vladanja. Kao primjer - natpis na aversu jednog novca cara Domicijana (81.-96.) s razriješenim kraticama carskog naslova: IMP(erator) CAES(ar) DOMIT (ianus) AUG(ustus) GERM(anicus) P(ontifex) M(aximus) TR(ibunicia) P(otestate) XI(undecimum) IMP(erator) XXI (vigesimoprimo) C0(n)S(ul) XVI (undecimosexto) CEN(sor) P(erpetuus) P(ater) P (atriae).
Od Augusta do Dioklecijana (31- 305.n.e.) na čelu natpisa nalazi se redovno titula IMP(erator) vladar. To je najtipičniji naziv za cara, a nastao je još za vrijeme republike iz naziva, koji je podjeljivan onom vojskovođi koji je izvojevao pobjedu nad vanjskim neprijateljem, i nakon "aklamacije" (izvikivanja) na bojnom polju, taj bi mu naziv potvrdio Senat. Ovu povremenu podjelu naziva "imperator" pojedinim vojskovođama podijelio je rimski senat nakon bitke kod Munde (45 pr.n.e.). kao doživotni počasni naslov Juliju Cezaru s time, da ga može prenijeti i na svoje nasljednike. Od Cezarovog posinka Oktavijana pa do Nerona, nose taj naslov svi članovi carske Julijevsko-Klaudijevske dinastije. Nakon Nerona nose ga i svi daljnji carevi kao "predime" (praenomen). Samo pojedini od njih navode u svom naslovu taj naziv dva puta, i u tom slučaju onaj drugi označuje starinsku "aklamaciju" vojske na bojnom polju. CAES(ar) izvorno je to bio pridjevak ("prezime") obitelji (gens) Julia, kojoj je pripadao i veliki Cezar, a koji ga je adopcijom prenio na svog posinka Oktavija (Oktavijana), s kojega je prešao na sve članove Julijevsko-Klaudijevske dinastije. Kod Julijevaca ono nadomješta ime Julius, a kod Klaudijevaca dodano je nakon obiteljskog imena Claudius kao prezime. Nakon Nerona dolazi na novcima redovno iza naziva imperator, a od Hadrijana pored redovnog naslova u titulaturi cara daje se kao jedini naslov prijestolonasljedniku (u tom slučaju uvijek na kraju naslova). Na novcima se taj naziv u tom smislu javlja prvi put s Elijem (138) Hadrijanovim prijestolonasljednikom, a završava sa Julijanom Apostatom (363) nasljednikom cara Konstancija II. Od Gete (211.n.e.) na dalje javlja se pred njim i oznaka "nobilissimus" (najplemenitiji, najugledniji). Dok je do Dioklecijana uz cara postojao samo jedan cezar, on je uz svog suvladara cara Maksimijana postavio dva cezara i tako formirao "tetrarhiju" (vlada četvorice). Najveći broj cezara imenovao je Konstantin I. Veliki, i to četiri svoja sina i nećaka Delmacija. Iz imena cezar nastala je slavenska riječ car (kod Rusa i Bugara ona ujedno znači i kralj), a kod Nijemaca riječ Kaiser. P(ontifex) M(aximus) doslovno znači vrhovni graditelj mostova. u Rimu naziv predsjednika vrhovnog kolegija svećenika, dakle vrhovni svećenik. Augustu je povjerena ta služba nakon smrti njegovog suvladara trijumvira Lepida (1O.pr.n.e.). Od Nerve (96-98.n.e.) javlja se taj naziv odmah nakon carevog imena u natpisu na novcu. Taj naslov nosi normalno samo jedan car, pa je zato slučaj imenovanja dvojice vrhovnih svećenika u isto vrijeme (238. godine za careva Pupijena i Balbina) potpuno besmislen. Na novcima taj naslov nestaje potpuno za Konstantina I. Velikog (nakon pobjede kršćanstva), a Gracijan (368—383) ga potpuno uklanja iz carskog naslova. TR(ibunicia) P ili POT(estate) znači: tribunskom vlašću. Vlast pučkog tribuna podijelio je Senat Augustu 23.pr.n.e. Obnavlja se svake godine, a na novcima se to naznačuje dodavanjem jednog broja početnom broju (I.). Taj broj godina tribunata vrlo je važan u rimskoj carskoj numizmatici radi utvrđivanja godina kovanja novca, kao i trajanje vladanja pojedinog cara uračunavajući i one tribunate koji su neki od njih stekli još kao cezari. Tako je tribunska vlast Marka Aurelija počela teći još u eri njegove cezarske vlasti, a nastavila se kada je postao carem.
Tribunska vlast započinjala je svake godine najčešće 10. prosinca i trajala je do 9. prosinca slijedeće godine. Precizno označivanje tribunske vlasti svake godine javlja se na novcima tek od g. 148. n.e. COS - kratica za Consul. Konzuli (dvojica) su bili najviši državni službenici rimske republike. Glavna karakteristika konzulata bila je upravo kolegijat (uvijek dvojica) i anuitet (promjena osoba svake godine). Konzulsku čast i službu vršili su dosta često i carevi, osobito oni koji su dugo vladali. Hadrijan je za svoga dugog vladanja bio tri puta konzul, pa oznake njegovih konzulata nisu mjerodavne u datiranju novca, jer su njegovi novci s oznakom COS III. mogli biti kovani u raznim godinama. Pored cara u konzulatu je vršio dužnost i drugi konzul iz redova senatora. U ovom dvojstvu lijepo je simbolizirana povezanost vladara i senata. Novoimenovani konzuli nastupili su konzulsku vlast 1. siječnja u godini. Tokom godine moglo je doći i do promjene nastale uslijed smrti ili uklanjanja već imenovanih konzula. Ponavljanje nastupa konzulata istih osoba (careva ili cezara) označivalo se na novcu rimskim brojevima: COS II., COS III itd. Poslije Dioklecijanovog nastupa oznake konzulata na novcima postaju sve rjeđe, a od smrti Konstantina I. Velikog one praktički nestaju s novca, s iznimkom kod Teodozija II. (408-450). CEN(sor) P(erpetuus). Cenzor je u rimskoj republici izvorno bio glavar općinskog proračuna i procjenitelj imetka rimskih građana. Kasnije se je ta služba pretvorila u nadzor nad moralnom disciplinom rimskog naroda. Od Augusta dalje preuzeli su carevi tu funkciju, no osim Flavijevaca (Vespazijan i njegovi sinovi, osobito Domicijan, koji si je dao podijeliti doživotno cenzorstvo "perpetuus") nisu je mnogo isticali. Poslije Domicijanove smrti (96 n.e.) taj se naslov više ne pojavljuje na novcu, iako je tu službu pokušao obnoviti Panonac Decije (249 n.e.).
P(ater) P(atriae) - otac domovine. Počasni naslov podjeljivan rimskim građanima za izvanredne zasluge prema domovini. Caru Augustu podijeljen je g. 2.pr.n.e. Od tada pa do Dioklecijana (284 n.e.) nosili su ga redovito svi rimski carevi. Od Dioklecijanova vladanja dalje javlja se vrlo rijetko. Pored ovdje nabrojenih redovitih naslova rimskih careva iz razdoblja od 31 pr.n.e. do 284.n.e. javljaju se nakon druge polovice III st.n.e. najprije rijetko a zatim sve češće novi naslovi, koji će nakon smrti Konstantina I. Velikog zamijeniti na rimskim novcima sve nabrojene titule osim "augustusa" koji ostaje stalno u titulaturi rimskog carstva na svakom carskom novcu do propasti Zapadnog, a na bizantinskim do potpune helenizacije bizantinskog novca. Najznačajnije titulature na novcima iz razdoblja od 337-476. n.e. (za zapadno carstvo) jesu: D(ominus) N(oster) - "gospodar naš". Ova titula, tako strana mentalitetu starog Rima, javlja se pod utjecajem Istoka u formulaciji DEUS ET DOMINUS na rijetkim novcima careva Aurelijana, Proba i Kara. Kao DN javlja se tek nakon Dioklecijanove abdikacije (305.n.e.) najprije sporadično, a nakon smrti Konstantina I. Velikog stalno. Njom je najbolje označeno razdoblje "dominata", koje je u povijesti rimskog carstva zamijenilo razdoblje "principata". Na svim novcima kasnorimskih careva ovu kraticu (DN) slijedi carevo ime, a za njim redovito dolazi kratica P.P. ili P.P. AUG F(elix), pius-pobožni, felix-sretni, odnosno sretno vladajući car. Titula PIUS javlja se na rimskom novcu prvi put za cara Antonina Pija (138-161), kome je Senat podijelio taj naslov, a FELIX za Komoda (180-192). Karakala (na novcu "Antoninus") nosi ga prvi put ovu titulaturu povezano. Kasnije se sve češće javlja u tora redoslijedu, te postaje ekskluzivnom titulaturom za sinove cara Konstantina I. Velikog. U neskraćenom obliku javlja se na novcu vrlo rijetko.
CARSKI PORTRTETI NA NOVCU

Na aversu rimskih carskih novaca nalaze se, skoro bez iznimke glave odnosno poprsja vladara ili članova njegove obitelji, ponajviše žena, a zatim sinova i kćeri te ostalih bližih rođaka. Umjetnost izrade portreta na novcima razvila se u carsko doba do savršenstva, pa se rimski novci po kvaliteti izrade mogu usporediti s najboljim radovima portretistike na grčkim novcima iz helenističkog razdoblja kao i s novcima renesanse. Izražajna vjernost ovih portreta najviše se ističe, kad ih usporedimo s portretnim bistama careva i članova carskih obitelji. S druge strane treba istaknuti da je upravo prema portretima na novcima u mnogo slučajeva utvrđena pripadnost pojedinih skulptura carskih glava. Kod mnogih careva može se lijepo pratiti razvoj fizionomije od djetinjstva do zrele muške dobi već od Nerona pa kasnijih Antonina (Marko Aurelije, Komod) pa sve do zadnjih izdanaka dinastije Septimija Severa (Elagabal, Aleksandar Sever). Kod kasnijih careva to naravno nije slučaj, jer su skoro bez iznimke vladali kratko.

Dioklecian ( 236-316)
U razdoblju I i II tetrarhije (293-314) portreti careva začudno se šabloniziraju tako, da se neupućenom početniku čini da su svi jednaki. Ta čudna pojava izjednačivanja fizionomija i tvrdoća izražaja nije toliko rezultat propadanja portretne umjetnosti nego, prema tvrdnjama nekih stručnjaka, programom određene stilizacije, kojom je trebalo simbolizirati jednodušnost članova tetrarhije! Od samovlade Konstantina I. Velikog (224 n.e.) nadalje portreti na novcima careva dobivaju ponovno individualne karakteristike, koji će s propadanjem portretne umjetnosti već u doba njegovih sinova nasljednika doživljavati polaganu ali stalnu dalju dekadansu. No uza sve to uvježbano oko iskusnijeg numizmatičara lako će po portretu cara na novcu i ne čitajući njegovo ime u natpisu utvrditi pripadnost novca pojedinom caru sve do smrti Teodozija I. (395. n.e.). Uslijed barbariziranja likovnog prikazivanja portretna vjernost na pojedinim zapadnorimskim novcima sve se više šablonizira, što se osobito odražava i na novcima istočnorimskih careva (ponajviše solidima i triensima) od Teodozija II. (4O8-450) do Anastazija I. (481-518).
Dvije ili više glava javljaju se vrlo rijetko na aversu rimskih carskih novaca. Postavljene su uvijek jedna pored druge tako, da je glava cara potpuno vidljiva, dok druga glava (obično je to glava nekog božanstva koje je car naročito štovao) viri iza careve. Tu seriju otvaraju medaljoni cara Komoda uz glavu kojega se vidi ženska glava u kacigi. Stariji istraživači su smatrali da je na tom novcu prikazana glava Marcije, Komodove ljubavnice. Danas se u numizmatici jednodušno smatra da je to glava Minerve, careve zaštitnice. U III st. prikazane je na isti način uz glavu galskog cara Postuma glava [Heraklo|Herakla]] kojega je osobito obožavao. U tom prikazivanju slijede ga i ostali galski carevi. Krajem III st. pojavljuje se kao unikum u rimskoj numizmatici novac s glavama triju careva na aversu. To je znameniti antoninijan cara Karauzija (287-293) na kojem su pored njegove glave prikazane i glave zakonitih careva Dioklecijana i Maksimijana s propagandnim natpisom: CARAVSIVS ET FRATRES SVI. (Karauzije i njegova braća!). Porad takvih novaca javljaju se osobito u III st. još na aversima poprsja cara, carice i sinova prikazana redovito sučelice jedno drugom i to ponajčešće na medaljonima. Od Augusta đo Konatantina Velikog carske glave ovjenčane su lovor vijencem ili zrakastom krunom, a od Konstantina do Romula Augustula, odnosno Anastazija nose diadem ili kacigu. Lovor-vijenac naslijeđen kao znak pobjedničkog imperatora iz republikanskog vremena, bio je stalni atribut svakog cara do u prvu četvrt III st. n.e. Cezari ne nose na glavama nikakvih znakova vlasti na redovitim novčanim jadinicama. No na dvostrukim novcima i carevi i cezari nose na glavama zrakastu krunu, izvorno znak božanstva sunca. Od Augusta ova kruna je bila simbol uvrštenja među bogove (deifikacije) dok od Nerona pa đo uključivo Konstantina I. Velikog ona na novcu označuje da dotični komad predstavlja dvostruku vrijednost jedinice. Tako je vidimo na svim binionima (dvostrukim aureima), antoninijanima (dvostrukim denarima, dvostrukom sesterciju i dupondiju (dvostrukom asu). Sa lovor vijenca vise trake vrpca i to redovito jednosmjerno. U razdoblju od Konstantina I. Velikog kao samovladara do kraja carstva na najvećem broju novaca vide se na glavama careva diademi, koji se sastoje od niza bisera skopčanih na vrhu kopčom od dragulja, Rjeđi je diadem na kojem se biseri izmjenjuju aa pločicama od dragulja. Kao kod lovor vijenca i s diadema vise vrpce na kraju kojih su pričvršćene kuglice. Kaciga na vladarskoj glavi javlja se na rimskom carskom novcu od vremena kada su započele obrambene borbe Rima protiv nasrtaja barbara na granice carstva. Najstariji do sada poznat prikaz careve glave s kacigom poznat je na novcu cara Galijena (253-268). Za vladanja ovog cara javljaju se na antoninijanima i carske krune pričvršćene na kacigu. Ta naobična kombinacija nestaje ukinućem bakrenog antoninijana. Glave careva prikazane su na novcima do linije na kraju vrata ili do prsiju. Poprsja su u najvećem broju slučajeva odjevena. Neodjevena poprsja dosta su rijetka, te se u herojskoj golotinji javljaju skoro isključivo samo na novcima prvih careva. Na njima koji put visi na ramenu pričvršćen plašt. Odjevena poprsja dolaze u najrazličitijim kombinacijama. Najčešće su u kožnatom ili ljuskavom oklopu, kojega pokriva plašt (paludamentum) na ramenu pričvršćen kopčom u obliku dugmeta. Rjeđi su prikazi oklopa bez plašta. Oni su osobito česti na novcima velikih ratničkih careva iz Ilirika. Neka poprsja imaju oklope od ljuske na kojima se u sredini nalazi sitna glava Gorgone. Takav oklop naziva se i egidom (aegis), a izvorno se nalazio samo na poprsjima Jupitera i Minerve. Poprsja cezara (prijestolonasljednika) prikazana su na novcima samo ogrnuta plaštom (paludamentum). Rjeđa su poprsja na kojima je vladar prikazan u ruhu Herkula. Ono se je sastojalo od lavlje kože koja je pokrivala poprsje, a bila je spojena lavljim nogama. Na glavi se u takvom slučaju nalazila lavlja kukuljica, tako da je carevo lice bilo orubljeno lavljim raljama. Lavlje ruho popularizirao je na carskom novcu "rimski Herkul" Komod. Ono se javlja na pojedinim novcima do u vrijeme cara Maksimijana Herkula (286-305). U III st. n.e. pojavljuje se osobito na medaljonima poprsje cara odjeveno u raskošno vezeno ruho zvano trabea, kakvo su nosili konzuli prigodom nastupa konzulata. U ovom ruhu car drži u ruci tzv. mapu (svitak) ili žezlo s orlom na vrhu. Poprsju vladara u oklopu s kacigoa na glavi pridružuje se već od Galijena, a osobito od Proba (276-282) i koplje koje vladar drži koso položeno na ramenu, dok drugom rukom drži štit od kojega se na novcu vidi gornja polovica. Od Konstantina I. Velikog ovo poprsje je okrenuto prema gledaocu. Kaciga je obložena diademom, a vladar koji put mjesto koplja drži kuglu na kojoj se nalazi orao ili križ. Za Konstantinovog sina Konstancija II (337-361) ovo poprsje dobiva definitivnu stilizaciju u ponovnoj pojavi koplja koje vladar drži koso položeno iza glava dok mu desnu stranu prsiju pokriva dio štita. Ovakvo poprsje pojavit će se ponovno na solidima Honorija i Teodozija II (408-45o) (kod drugog isključivo samo ovog tipa), te će takvo ostati stalno na svim solidima istočnorimskih careva sve do uključivo Justinijana I. (527-565 n.e.) kao i na solidima zapadnorimskih careva Antemija, Julija Nepota i Romula Augustula (267-272, odnosno 274-276).
CARSKE BRADE NA NOVCU

Do Hadrijana (117-138) svi su carevi i članovi carske kuće prikazani na novcima golobradi. Ovaj veliki prijatelj helenstva nosi kraću bradu koja se kod njegovih nasljednika postepeno produljuje dostigavši sa Septimijem Severom najveću duljinu. U III st.n.e. ona se kod nekih careva smanjuje, a neki je uopće ne nose. S ratnikom Klaudijem II. ulazi u modu na novcu kratka vojnička brada koju nose svi daljnji carevi do Licinija (307-324). Od Konstantina I. Velikog (306-337) koji na novcima druge tetrarhije nosi koji put kratku bradicu nestaje s njegova lica brada na početku njegove samovlade (324). Od tada pa do pada Zapadnog rimskog carstva (476 n.e.) na novcima i zapadnih i istočnorimskih careva nema bradatih lica kod zakonitih vladara, izuzevši karakteristične filozofske brade cara Julijana Apostate (361-363) Čudna je činjenica da bradu u tom razdoblju nose još samo protucarevi, najvećim dijelom utvrđeni pogani: Vetranio, Prokopije, Eugenije, Maksim i Ivan. Kao kuriozum treba napomenuti kratku bradicu koju vidimo na licu cara Honorija, a koju je pustio u znak žalosti sa svojim umrlim bratom Arkadijem (408).
Frizure carica daju radi svoje različitosti poseban čar i individualnost portretima na novcu. Od starorimski stroge fizionomije Augustove žene Livije pa preko čitavog niza portreta carica na novcu kroz skoro četiri stoljeća javlja se na kraju IV st. n.e. posljednji još djelomično individualni portret Flacile, žene Teođozija I. Poslije nje nižu se na novcima zapadnih i istočnorimskih carica šablonizirani portreti sa standardiziranim frizurama do kraja V st.











NALAZI RIMSKOG NOVCA U PODRINJU






ZAKLJUČAK


Historija carskog Rima spada još i danas u najvažnije epohe svjetske historije. Za Evropu ona je još i sada baza one kulture u koju su se slile tekovine antičnog svijeta i na kojoj se temelji zapadno-evropska kultura. Uz ostatke rimskih građevina koji se i danas pružaju gledaocu u svim krajevima nad kojima je vladao Rim, veliku ulogu u cijeloj historiji Rima ima razvoj i samo kovanje novca. Rimski novac je predstavljao primjer novca u državama koje su nastale mnogo poslije. Taj novac je imao veliku vrijednost jer je kovan od plemenitih metala i nije ih mogao posjedovati svako.Mnogi ratovi su vođeni oko novca Rimski novac je predstavljao velik značaj u tom periodu i sve do danas predstavlja osnovu svakog čovjeka.






















LITERATURA

katalog izložbe u izdanju narodnog muzeja, Zagreb
Dr. Marijan Horvat, Rimsko pravo, Zagreb 1974.
http://www.google.com
http://www.rimskapovijest.net



rad je dobar, ali mu nedostaju slike, nisam vjest sa ovim forumima Smile

citav rad (sa slikama) u .doc formatu mozete naci na
http://rapidshare.com/files/273479616/Ri...c.doc.html

ako mozete da mi posaljete jedan od ovih radova : Budzet, Budzet u finansijskoj teoriji i politici, Budzetska nacela, na mail xxxxxxxx@yahoo.com
P.S. treba mi rad na temu Funkcije i načela budžeta, pa nisam siguran koji rad da vam tražim... ako mozete da mi posaljete jedan od ovih radova koji je najbliži mojoj temi

hvala
30-08-2009 05:14 PM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
derrick Nije na vezi
Posting Freak
*****

Poruka: 3,085
Pridružen: Jul 2009
Poruka: #2
RE: Romski novac
Poslat rad budzet na mejl.

poz


PORUČITE RAD NA OVOM LINKU >>> SEMINARSKI
maturski radovi seminarski radovi maturski seminarski maturski rad diplomski seminarski rad diplomski rad lektire maturalna radnja maturalni radovi skripte maturski radovi diplomski radovi izrada radova vesti studenti magistarski maturanti tutorijali referati lektire download citaonica master masteri master rad master radovi radovi seminarske seminarski seminarski rad seminarski radovi kvalitet kvalitetni fakultet fakulteti skola skole skolovanje titula univerzitet magistarski radovi

LAJKUJTE, POZOVITE 5 PRIJATELJA I OSTVARITE POPUST
01-09-2009 12:02 AM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Verovatno povezane teme...
Tema: Autor Odgovora: Pregleda: zadnja poruka
  Novac i savremeni problemi novcanog opticaja Vesnica 0 1,762 11-05-2010 09:33 PM
zadnja poruka: Vesnica
  Novac kao specificna roba banaka Vesnica 0 1,640 10-05-2010 10:16 PM
zadnja poruka: Vesnica
  Novac - ekonomija Vesnica 0 1,754 10-05-2010 12:33 AM
zadnja poruka: Vesnica
  Novac i inflacija Vesnica 0 2,206 09-05-2010 04:41 PM
zadnja poruka: Vesnica
  Novac i poslovno bankarstvo Vesnica 0 1,705 08-05-2010 04:39 PM
zadnja poruka: Vesnica

Skoči na forum: