Prolog - ek

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Prolog je programski jezik pogodan za simboličku (nenumeričku) obradu, a posebno za rješavanje problema koji se mogu opisati objektima i relacijama medu njima
Temelji se na predikatnoj logici prvog reda i koristi ograničenu verziju klauzalnog oblika poznatu kao Hornov klauzalni oblik. Prolog je posebno pogodan za rješavanje problema koji se mogu opisati objektima i relacijama u njima.
Dva osnovna koncepta u Prologu su činjenice kojima se opisuju pojedinačne elementarne relacije, te pravila koja definisu nove relacije na temelju postojećih. Činjenice i pravila se formalno opisuju temeljnim jedinicama programa, stavcima.
Prolog pripada programskim jezicima četvrte generacije. Utemeljen je na prepoznavanju uzoraka, strukturama podataka i automatic backtracking-u. Prikladan je za primenu u umetnoj inteligenciji.
Posebno je dobar za probleme koji se bave objektima i odnosima između objekata kao npr. prostorni odnosi i pretraživanje baza podataka.

LOGIČKO PROGRAMIRANJE

Logičko programiranje je upotreba matematičke logike u programiranju.

Prednosti logičkog programiranja su:

• jednostavnije razmišljanje i zaključivanje o problemu,
• jednostavan prikaz metodologije rješavanja problema,
• veće mogućnosti za iskorištavanje paralelizma,
• korištenje jednog uniformnog formalnog sustava može imati korisne posledice na programski inženjering.

Osnovna teza logičkog programiranja prema Kowalskom glasi: „algoritam se može korisno izraziti sa dvije komponente: logikom i kontrolom”. Logička komponenta predstavlja izjavu o problemu, o osobinama problema i o rešenju („što” je problem). Kontrolna komponenta govori o načinu rješavanja problema („kako”). Idealni cilj logičkog programiranja je da programer specificira samo logičku komponentu algoritma, a o kontrolnoj se brine računalo. Taj ideal još do sada nije postignut, ali je zanimljivo istraživati do kojeg stupnja se može pisati uspješne programe isključivo korištenjem logike. Za postizanje ovog cilja treba rešiti dva problema: kontrolu izvođenja i problem negacije.

1) KONTROLA IZVOĐENJA
Za sada programer mora osigurati malu ali neprikladnu količinu kontrolnih informacija, djelomično pravilnim poretkom klauzula i ciljeva u programu, a djelomično korištenjem izvan logičkih osobina jezika. Iako iskusni Prolog programeri mogu pisati idiomatske, i stoga bolje programe sa vrlo malo ili bez kontrolnih informacija, neki kontrolni problemi još uvijek nisu rešeni na zadovoljavajući način.

2) PROBLEM NEGACIJE
Kako samo pozitivne informacije mogu biti logičke posljedice baze podataka, za dedukciju negativnih informacija treba koristiti posebna pravila. Postojeći interpreteri ne mogu implementirati negaciju, već samo problematične verzije pravila „negacija preko neuspeha”...