Pripovijetke 2 - ( Ivo Andrić )

Nova tema  Odgovori 
Podelite temu sa drugarima: ZARADITE PRODAJOM SVOJIH RADOVA
 
Ocena teme:
  • 0 Glasova - 0 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
 
Autor Poruka
Jovica
Unregistered

 
Poruka: #1
Pripovijetke 2 - ( Ivo Andrić )
IVO ANDRIĆ:
PRIPOVIJETKE



Bilješke o piscu:
Ivo Andrić, istaknuti romanopisac, pripovjedač, pjesnik i esejist.
Rođen je 9. 10. 1892. godine u siromašnoj obrtničkoj porodici u Travniku.
Rano je ostao bez roditelja. Djetinstvo je proveo u Višegradu gdje je
završio i osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Sarajevu gdje je i
maturirao. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna; sa mnogo napora i uz
dosta teškoća i prepreka Andrić je stekao sveučilišno obrazovanje.
Studirao je filozofiju, odsjek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu,
Beču, Krakovu i Grazu, gdje je 1923. godine i doktorirao sa disertacijom
„O duhovnom životu Bosne pod turcima“. Kao srednjoškolac i student
Andrić sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine – Mlada
Bosna - koja se bori za nacionalno oslobođenje. Za vrijeme drugog
svjetskog rata živi povučeno u okupiranom Beogradu, ne dozvoljavajući
nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. Prve književne
radove, stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u časopisu
Bosanska vila, a nešto kasnije i svoje prijevode O. Župančića,
M. Aleksandra, V. Levstika… Godine 1918. objavljuje knjigu lirske proze
Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovjedačku knjigu
Put Alije Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri.
Između dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje
romane Na Drini ćuprija, Travnička kronika, Gospođica, Prokleta avlija,
a od pripovijedaka Nove pripovijetke, Priča o vezirovom slonu, Lica…
Od rane mladosti bavi se publicistikom i esejistikom.
Među njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se: esej o Goji,
Razgovor s Gojom, esej o Njegošu, Vuku, Kočiću…
Godine 1956. dobio je povelju za životno djelo, najvišu književnu nagradu
u zemlji, a 26. 10. 1961. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za
književnost.


Priča o kmetu Simanu

Mjesto radnje: Kraj oko Sarajeva

Vrijeme radnje: Kraj 19. stoljeća

Kratki sadržaj:
Godine 1876. bosanski narod digao se na ustanak protiv turaka u malome
gradiću Nevesinju. Tu je poražena turska vojska, i time slabi čitavo
tursko carstvo. Usporedo s tim austrijska vojska jača i postaje najveća
politička i vojna sila u tom dijelu Europe. Godine 1878. Austrija je
okupirala Bosnu i Hercegovinu. Kmetovi su mislili da će austrijska vlast
donijeti nove uvjete života, međutim za njih nije bilo nikakve promjene,
kmet je i dalje ostao kmet, a age su ostali age. Promijenilo se samo ime
države i vlasti a sve ostalo, naročito društveni položaj kmeta, nije se ni u
čemu poboljšao. Nastala su teška i nesigurna vremena za bosanski narod.

O djelu:
U djelu Ive Andrića prikazuje se vjekovna borba između kmetova i turskih
feudalaca. Kada je u Bosni austrijska okupacija zamijenila tursku, kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja.

U djelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovića i age Ibraga
Kološa. Kad su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi
i nije više htio da mu daje trećinu uroda. Mislio je da je s promjenom
vlasti donešena i promjena o daćama kmetova. Ali Siman se grdno
prevario, vlast je još uvijek bila na strani age. Siman je tako iz dana u dan
provodio vrijeme na raznim suđenjima, misleći da je u pravu.
Simanu su umrla dijeca, žena otišla kod rodbine, a on se odao pijanstvu.
Tvrdoglavo se pridržavao svog stava i tako je upropastio svoj život.

Analiza likova:
Siman Vasković:
Kmet koji je živio svojim mirnim, uobučajenim životom. Siman je tražio
svoje pravo, ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da običan
kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao. Siman se prerano digao u
borbu za pravdu, jer da je još malo pričekao uz njega bi bilo još mnogo
bosanskih kmetova kojima se kasnije počela buditi svijest. Siman se nije
imao na koga osloniti, a pratile su ga same teškoće. Smirenje je nalazio u
alkoholu, a zapao je u najlošije društvo, među pijance i propalice.

Ibraga Kološ:
Turski feudalac. Razlikovao se od drugih aga. Nije bio loš čovjek, naprotiv,
u mnogočemu je popuštao Simanu. Kao ni jedan aga, Ibraga je sam
dolazio po urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati
daće, aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio.
Od Simana je stvorio propalicu.

Veletovci

Mjesto radnje: Na granici Bosne i Srbije

Vrijeme radnje: Početak 19. stoljeća

Tema:
Ova kratka Andrićeva pripovijetka prikazuje nam junaštvo, veliku hrabrost
i borbenost hajduka.

Kratki sadržaj:
Turci su odlučili da potpuno očiste planine i oslobode putove u tom kraju.
Otpor su im davala dva hajduka koja su već pet godina bili klica bune na
tom području. Jedan od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela
Veletovci nedaleko od granice. Turci su opkolili tu dvojicu koji su se
nalazili u kuli koja je pripadali porodici Crnojevića. Stojan je sa svojim
drugom pružao veliki otpor i turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli
uhvatiti hajduke. Jedan od turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti
Stojana, pošto su ubili Stojanovog prijatelja. Varka se sastojala u tome
što su trebali dovesti Stojanova strica kojeg je ovaj jako volio.
Tako su i učinili. Stojanov stria čiča Miloje trebao je na nagovor turaka
pozvati Stojana na predaju. Ali čiča Miloje, iako u smrtnoj opasnosti,
nije to učinio već je savjetovao sinovca da se ne preda turcima,
a pogotovo ne živ. Turci ubiše čiču Miloja. Bila je oluja koju je Stojan
iskoristio i tu je noć pobjegao. Turci su se morali vratiti u Užice i umjesto
Stojanove glave poslali su čiča Milojevu glavu i glavu Stojanova prijatelja
u Beograd. Tako se čičina glava ni kriva ni dužna našla na beogradskom
bedemu, kao i glave mnogih drugih vojnika, hajduka.

Analiza djela:
Ivo Andrić u svojima djelima najčešće piše o događajima u našim
krajevima u vremenskom razmaku od dolaska turaka pa do danas.
Piše o samovolji, tvrdoglavosti i o patnjama naroda. Na poseban način
opisuje likove u svojim odlukama, zaključcima, mišljenjima, doživljajima.
On to opisivanje prikazuje na početku pripovijetke kako bi u daljnem
pisanju još više obradio njihove postupke, i to na takav način da izazove
čitateljevo razmišljanje i zaključke.

Zaključak:
U svojim pripovijetkama Ivo Andrić slika život Bosne,
njene ljude i pejzaže, kao i posebnu atmosferu njenih sela i gradova.
Kroz njegove pripovietke prodire osjećaj o praznini ljudskog života,
o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu, te osjećaj o
njegovom vječnom i neizbježnom padanju u siromaštvo i smrt.
U njegovim pripovijetkama dolazi do izražaja društvena problematika koja
je savršeno iskazana u stilu i ljepoti njegovih rečenica.
Sa uzbudljivom radnjom Ivo Andrić je stvorio poseban stil kojem nema
premca u našoj književnosti.
03:18 PM
Citiraj ovu poruku u odgovoru
Nova tema  Odgovori 


Verovatno povezane teme...
Tema: Autor Odgovora: Pregleda: zadnja poruka
  PROKLETA AVLIJA - IVO ANDRIĆ apatonac 0 4,124 01-08-2012 11:59 AM
zadnja poruka: apatonac
  PRIPOVIJETKE - IVO ANDRIĆ apatonac 0 2,244 01-08-2012 11:58 AM
zadnja poruka: apatonac
  Dubrovačka trilogija - Ivo Vojnović apatonac 0 1,843 01-08-2012 11:57 AM
zadnja poruka: apatonac
  Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja - Ivo Brešan apatonac 0 2,612 01-08-2012 11:44 AM
zadnja poruka: apatonac
  Pravda i druge pripovijetke - Vladan Desnica apatonac 0 1,196 01-08-2012 11:42 AM
zadnja poruka: apatonac

Skoči na forum: