Odnos religije i prava - ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Kroz citavu historiju covjecanstva odnos religije i prava se mijenjao,prosao kroz mnogo faza da bi doslo do ovog danasnjeg odnosa,cemu smo i sami svjedoci.U pocetku odnos religije i prava je bio takav da se nisu u principu ni razlikovali,pravo je bila religija.Dalji razvoj odnosa bi se najbolje mogao objasniti da je religija inspirisala pravo,a pravo je nalazilo opravdanje u religiji.
Ovakav odnos religije I prava dugo dugo je kao takav djelovao sirom svijeta.Godina 1789 I Francuska burzoaska revolucija je promijenila sve.Dolazi,u principu do odvajanja religije od prava,a takav stav je ocit I u razmisljanjima velikoh mislioca tog perioda.Tako Kant kao jedan od najistaknutijih je govorio Prva i najvažnija novost novoga stoljeća ili njegov prvi veliki obrat jest obrat „teocentrizma“ u „antropocentrizam“. Bog dakako već dugo vremena nije gospodarom objektivnoga kozmosa. Taj je obrat načelan već u samoj srži humanizma (prisutan je i danas). No da bi se načinilo mjesta za čovjeka, iz svijeta je trebalo potisnuti Boga. Ovdje je riječ o procesu koji je trajao tijekom cijeloga novoga vijeka. Možemo ustvrditi kako je novi vijek uspon čovjeka i silazak Boga sa scene svjetske povijesti. Čovjek novoga vijeka, kakav je zamišljen u tome projektu, autonoman je, a ne heteronoman. To znači da iznad njega nema višega zakona u obliku Božjega zakona, već je on sam svoj zakonodavac. U moralnome smislu to je nastavak nečega što je započeto u srednjemu vijeku. Razvojem heliocentričnoga sustava postaje jasno da Bog više ne može biti doslovno transcendentan, gospodar kozmosa, jer kozmosom gospodare prirodni zakoni. To znači da Bog može biti ili Svemir sam ili pak samo pokretač Svemira. U oba slučaja čovjeku se otvara mogućnost autonomije. Ravnanje po prirodnim zakonima ravnanje je po božanskim zakonima, a s druge strane Bog kao Tvorac svijeta prepušta gospodarenje čovjeku koji je nakon stvaranja slobodni gospodar povijesti. . .