Osnove interneta

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.

Kako bi približili filozofiju i osnovne tehničke postavke "globalne mreže", ovim putem predstavljati ćemo vam osnovne pojmove i podatke o kojima treba voditi računa pri dolasku na Internet. Na kraju naše male "škole Interneta" voditi ćemo računa i o detaljnim temama kao što su zaštita na Mreži. Od , "tiha" pravila ponašanja u komunikaciji (chat, ICQ, poWoWow, NetMeeting, USENet i slično). Nadamo se da će vam informacije koje vam pružamo na ovim stranicama omogućiti ugodno i sigurno jedrenje Mrežom.

UVOD

Brzina kojom se Internet prihvaća od strane korisnika, nadmašuje sve prognoze svjetske "informatičke zajednice" i njenih stručnjaka. Glavni uzrok tome je upravo WWW (World Wide Web). Do njegove pojave glavni servisi na Internetu bili su elektronska pošta i transfer podataka, a glavni korisnici akademska zajednica i informatički profesionalci.

World Wide Web, WWW nastao je, u računalskim terminima, davne 1989. godine. Njegovim idejnim ocem smatra se Tim Berners-Lee, informatički stručnjak koji je radio u švicarskom fizikalnom laboratoriju CERN. Ovaj servis je prvobitno razvijen da bi se internacionalnoj grupi fizičara omogućio zajednički rad na istim istraživanjima . WWW je poprimio današnji oblik tek 1993. kada je prvobitno UNIX zasnovani NCSA Mosaic browser prilagođen korištenju na Windows i Mac platformama na Internet računalima.
U manje od dvije godine WWW tehnologija je ušla u
komercijalnu primjenu i dala ogroman zamah ukupnoj Internet industriji. WWW, sa svojim jednostavnim korisničkim sučeljem, omogućio je informatički manje obrazovanim ljudima pristup do velike količine informacija, brzo i jeftino. Danas se broj novih korisnika Internet usluga godišnje udvostručuje, dok je gotovo nemoguće kvantificirati nove usluge i servise koji se dnevno pojavljuju.
Tehnologija WWW-a je u stalnom razvoju, od poboljšanja postojećih mogućnosti do dodavanja novih. Trenutno se najviše radi na poboljšanju sigurnosti informacija radi elektroničke trgovine, ekstenzijama HTML jezika i JAVA programskom okruženju. Završno, Internet tehnologija današnjice se može podijeliti u dvije osnovne grupe: NT rješenja i Unix rješenja.

WWW je kratica za World-Wide Web, svjetsku mrežu računala/poslužitelja. WWW je usluga na Internet mreži koju zajedno čine svi Web poslužitelji na mreži nad kojima nema jedinstvene koordinacije niti administracije. Svaki Web poslužitelj je definiran sa DNS imenom računala, a svaki HTML dokument na Web poslužitelju sa URL zapisom.
WWW je "client-server" bazirana usluga na računalskoj mreži. Osnovni elementi WWW -a su:
•TCP/IP - Web je nastao kao UNIX aplikacija na Internetu koja koristi komunikacijske mrežne protokole TCP/IP porodice, i dalje nastavlja koristiti te protokole.
•HTML, Hypertext Markup Language - jednostavan jezik za pisanje Web aplikacija baziran na ASCII tekstu. HTML programi za Web se pišu koristeći jednostavne tekstualne komande.
•Web browser je aplikacija dostupna krajnjem korisniku, jednostavno, grafičko sučelje za kretanje Internetom i pregledavanje informacija.
•Web poslužitelj - serverska aplikacija, HTTP ili HyperText Transfer Protocol daemon koji implementira obogaćenu verziju Internet FTP (File Transfer Protocol), koji se koristi za prijenos datot eka mrežom.

TCP/IP

Transmission Control Protocol / Internet Protocol, TCP/IP je porodica paketski orijentiranih komunikacijskih protokola koje koristi Internet mreža. Ova porodica protokola danas se može implementirati na bilo kojoj sklopovskoj platformi i u bilo kojem operacijskom sustavu. Često je već ugrađena u operacijski sustav kao što je to slučaj za UNIX. Internet protokoli kao što su terminalske emulacije, prijenos datoteka, elekronička pošta i slično zasnivaju se na TCP/IP protokolima.
•TCP/IP porodica komunikacijskih protokola
TCP/IP grupa protokola razvijena je s ciljem omogućivanja komuniciranja sistema različitih proizvođača, tj. da se omogući međusobno povezivanje računala preko različitih transmisijskih medija i metoda prijenosa podataka. Ova grupacija protokola potpuno konformira sa principom otvorenosti povezivanja različitih mreža. TCP/IP porodica definira aplikacije, kontrolu prijenosa, usmjeravanje podataka, umrežavanje i slično.

Ova grupa protokola kao i OSI model ima slojevitu arhitekturu:
Aplikacije
Sloj aplikacija (Aplication Layer)
TELNET, FTP, SNMP, SMTP
Transporni sloj (Transport Layer)
TCP, UDP
Mrežni sloj (Network Layer)
IP
Sloj pristupa fizičkom mediju (Physical Interface Layer)
802.3, 802.5, FDDI
Fizički prijenosni medij
•Sloj pristupa fizičkom (prijenosnom) mediju
Physical Interface Layer je sloj koji se bavi pristupom komunikacijskom mediju kao što su Token-ring (IEEE 802.5), Ethernet (IEEE 802.3, Ethernet Version 2), FDDI (ANSI XT3.9) – to su ili standardi l okalnih mreža ili uz prisustvo routera prijenos TCP/IP paketa X.25 ili Frame Relay (EIA TIA standard) javnom paketskom mrežom. Alternativno, TCP/IP paketi se mogu prenositi i serijskom linijom od točke do točke korištenjem Point-to-Point protokola ili PPP, (RFC 1171/1172) ili Serial Line Internet Protokola (SLIP) koji unutar svojih paketa enkapsuliraju IP datagrame.
•Mrežni sloj
Mrežni sloj (Networking Layer) je sloj koji uključuje dva osnovna protokola:
•Internet Protocol (IP) (RFC 791) - koji kreira pakete za prijenos od izvorišnog računala do sljedećeg čvora u mreži, a isto tako usmjerava pakete od čvora do čvora ovisno o destinaciji.
•Internet Control Message Protocol (ICMP) - (RFC 792), generira poruke koje pomažu upravljanju mrežom.
•Transportni sloj
Transport Layer se sastoji se od dva glavna transportna protokola:
•Transmission Control Protocol (TCP) - koristi se za održavanje pouzdane komunikacijske sesije otporne na greške, primjerice za prijenos datoteka.
•User Datagram Protocol (UDP) - (RFC 768), koristi se za datagrame, nije konekcijski orijentiran i informacijski tok je manji u odnosu na TCP.
•Aplikacijski sloj
U sklopu TCP/IP kolekcije protokola definiran je niz aplikacija koje za komunikaciju koriste TCP/IP protokole, a neke od njih su:
•TELNET (RFC 854) - aplikacija koja pru ža uslugu virtualnog terminala na nekom hostu u mreži, •File Transfer Protokol ili FTP (RFC 959) -aplikacija za prijenos datoteka od hosta do hosta,
•Simple Mail Transfer Protocol ili SMTP - sustav elektroničke pošte i druge.
IP protokol
Internet protokol ili IP protokol (RFC 791) beskonekcijski je protokol koji osigurava uslugu datagram sevisa za komunikacijske protokole viših slojeva kao što su TCP, UDP, ICMP ili IGMP. Datagrami su paketi koji sadrže informacije i adresu jednog ili više odredišnih čvorova. Routeri ili usmjerivači usmjeravaju te pakete na temelju adrese koju datagrami nose i usmjerivačkih tablica u routeru. Datagrami putuju do odredišta različitim putevima, neovisno jedan o drugom i zato na odredište ne dolaze u poretku kojim su slani. Prij emna stanica je odgovorna za poredak paketa i ustanovljavanje koji su paketi izgubljeni.
IP nema kontrole toka paketa, potvrde prijema paketa, provjere grešaka i sekvenciranja paketa. Zagušenje se rješava jednostavno odbacivanjem suvišnih paketa. Sekvenciranjem i upravljanjem greškama bave se komunikacijski protokoli viših slojeva, u našem slu čaju TCP i UDP. Stoga je IP protokol efikasan i brz, ali ne i pouzdan.
•TCP i UDP protokoli
TCP protokol razvijen da bi se mogle povezivati mreže korištenjem različitih transmisijskih metoda. Stvoren je koncept gateway-a (kasnije nazvanog i router) u kojem su se paketi podataka jedne mreže enkapsulirali u pakete koji sadrže adresu drugog gateway-a . Na taj način podaci koji idu od jedne mreže do druge mogu se nekoliko puta slati od gateway-a do gateway-a dok ne stignu do odredišne mreže. TCP protokol je konekcijski orijentiran, što znači da TCP sesija zahtijeva fazu uspostavljanja komunikacije, izmjenu podataka i raskidanje veze uz neprekidno monitoriranje veze, što sve uzrokuje i znatno veći intenzitet prometa na mreži.
Karakteristike TCP protokola:
•Kontrola toka podataka (Flow Control) - omogućuje da dva komunicirajuća sustava prate transmisiju paketa i na taj način spriječe gubljenje paketa i tzv. overflow, što znači da stanica koja emitira pakete pošalje više paketa nego što ih prijemna stanica može primiti.
•Potvrđivanje primitka paketa (Acknowledgement) - stanica koja emitira podatke od prijemne stanice dobiva povratnu informaciju o prispjeću paketa.
•Sekvenciranje s kraja na kraj (End-to-end sequencing) - omogućuje da paketi dolaze u ispravnom poretku je dan iza drugog tako da ih odredišna stanica ne mora svrstavati.
•Checksumming - metoda kojom se provjerava i osigurava integritet paketa.
•Retransmisija - ponovo se šalju paketi koji su izgubljeni ili neispravni.
Kao alternativna varijanta u sklopa TCP/IP porodice komunikacijskih protokola razvijen je UDP ili User Datagram Protocol (RFC 768) koji nije konekcijski orijentiran, ve ć mu je osnovna funkcija pružiti usluge datagrama – toka podataka. Za razliku od TCP protokola neme uspostavljanja stabilne komunikacijske veze kojom paketi putuju, već se osiguravanje integriteta podataka prepušta višim slojevima komunikacije.

Aplikacijski protokoli

Grupa aplikacijskih protokola koristi se funkcijama nižih slojeva komunikacijskog modela skupinom TCP/IP protokola. Većina TCP/IP instalacija uključuje neke od sljedećih aplikacijskih protokola:
•TELNET
TELNET - (RFC 854) omogućuje povezivanje - logiranje na udaljenu stanicu i terminalski pristup tom računalu preko mreže. TELNET je klient-server proces kod kojeg korisnik poziva TELNET aplikaciju na lokalnom računalu i uspostavlja komunikacijsku vezu sa poslužiteljskim procesom na udaljenom računa lu. Korisnik šalje zahtjeve udaljenom računalu preko tipkovnice i dobiva odziv lokalno na monitoru svog računala. Na taj način korisnik može pokretati procese na udaljenom računalu preko mreže kao da je lokalno vezan na njega kao terminal.
•FTP
File Transfer Protocol , FTP - (RFC 959) protokol za prijenos datoteka sa jednog računala na drugo u mreži korištenjem TCP/IP protokola. Pojednostavljena verzija FTP protokola naziva se Trivial FTP kod koje nema autorizacije korisnika kod pristupanja udaljenom serveru (TFTP).
•SMTP
Simple Mail Transfer Protocol, SMTP - koristi se za prijenos elektroničke pošte na UNIX sustavima i TCP/IP baziranim mrežama.
SMTP radi u korelaciji sa korisničkim mail programom i odgovoran je za:
•Slanje korisničkih poruka (pošte) na drugo računalo u mreži
•Primanje pošte od drugih i predavanje pošte lokalnom korisničkom mail programu.
SMTP pruža usluge klienta i servera za uslugu elektroničke pošte. Ovaj protokol definira kontrolne poruke koje koriste dvije stanice u mreži za izmjenu elektroničke pošte. Ta kontrola uključuje verifikaciju konekcije, identifikaciju pošiljaoca pošte, dogovaranje o transmisijskim parametrima i prijenos poruka. Lokalni korisnički mail programi koriste SMTP za primanje i slanje pošte i osiguravaju funkcije za pregledavanje, ispis, pohranjivanje poruka, uslugu adresara i slično.
•SNMP
Simple Network Management Protokol SNMP - (RFC 1157/1158) je standardni i vrlo raširen protokol za upravljanje i administriranje mreže koji služi za prikupljanje informacija o subjektima na mreži i šalje ih administratoru. SNMP se naslanja na User Datagram Protocol , UDP. Svaki uređaj u mreži implementira SNMP agenta, točnije programski modul koji prikuplja informacije o tom uređaju u mreži, njegovim karakteristikama, o prometnom opterećenju, grešakama, protoku podataka i slično.
Upravljačka konzola prikuplja podatke od SNMP agenata na svakom pojedinom upravljivom uređaju i pohranjuje ih na organizirani način u bazu podataka koja se naziva Management Information Base (MIB). Zapisi u MI B bazi su jedinstvenog formata tako da SNMP upravljačke jedinice mogu te informacije o upravljivim uređajima u mreži prezentirati sistem administratoru na upravljačkoj konzoli.
Neki mrežni uređaji ne raspolažu resursima za odvijanje SNMP agentskog programa pa zbog toga postoje tzv. Proxy agenti tj. uređaji koji obavljaju monitoriranje uređaja i opskrbljuju ga s SNMP funkcijama.
•NFS
Network File System NFS - originalno razvijen od strane Sun Microsystems,