Nuklearni akcidenti - zdravstene i ekološke posljedice

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz biologije i ekologije.

Počeci nuklearnih akcidenata obično se vezuju za Röntgenovo otkriće X zraka 1895. godine, odnosno za Becquerelovo otkriće radioaktivnosti 1986. godine. Već 1887. godine upravo Becquerel prvi opisuje djelovanje zračenja na temelju vlastitog iskustva s pojavom eritema na abdomenu prouzrokovanog radiokativnim materijalom koji je držao u džepu. Da je pojava eritema zaista posljedica djelovanja zračenja potvrdio je prebacivanjem radiokativnog materijala u drugi džep i pojavom istog fenomena na toj strani tijela. Godinu dana ranije bio je dat prikaz đeteta kome je opala kosa poslije izlaganja visokim dozama X zraka. Porter 1909. godine daje prikaz 49 bolesnika podvrgnutih kirurškom tretmanu zbog lezija na koži izazvanih X zračenjem.

Period poslije Drugog svjetskog rata, čiji je početak označen uporabom prve atomske bombe, karakterizira nagli procvat nuklearne tehnike. Uz razvoj nuklearnog oružja dolazi do razvoja i sve šire uporabe radiokativnog materijala i nuklearne energije u mirnodopske svrhe: u industriji, energetici, medicini, istraživačkim i razvojnim laboratorijima. Iako su ove aktivnosti uvijek bile popraćene i odgovarajućim mjerama zaštite, u skladu sa stupnjem znanstveno-tehnološkog razvoja u datom momentu, nuklearni akcidenti postali su njihov gotovo neizostavan pratilac. Prema podacima organizacije Greenpeace gotovo da nije bilo dana u godini u proteklih 55 godina da nije bilo nekog nuklearnog akcidenta 2 od kojih, na sreću, većina nije imala značajniji utjecaj na zdravlje stanovništva i stanje okoliša. Međunarodna agencija za atomsku energiju (Interantional Atomic Energy Agency - IAEA) u svom izvještaju iz 1999. godine dala je pregled većih nuklearnih akcidenata koji su se dogodili u svijetu od 1945. do 1999. godine. Iz tog izvješća proizlazi da su se u tom razdoblju svake godine u prosjeku desila 2-3 veća nuklearna akcidenta u kojima je došlo do prekomjernog ozračenja jedne ili više osoba 3. Od 2000. do 2005. godine u svijetu je zabilježeno još devet takvih akcidenata (osam u civilnom i jedan u vojnom sektoru) 4, 5. Ovi podaci nedvojbeno potvrđuju upozorenja mnogih stručnjaka da još uvijek prisutni tehničko-tehnološki nedostaci pojedinih nuklearnih postrojenja, udruženi sa ljudskim faktorom (neznanje, nemar, greške, nepridržavanje mjera zaštite), predstavljaju stalnu opasnost od nuklearnih akcidenata. Mogućnost uporabe radioaktivnog materijala u terorističke svrhe dodatno usložnjava problem.

U cilju omogućavanja brze i točne informacije o težini nuklearnog akcidenta IAEA je donijela kriterije za njihovo razvrstavanje u sedam sigurnosnih kategorija ili razine, poznatih kao Internacionalna ljestvica nuklearnih događaja (International Nuclear Event Scale - INES):

- Razina 0 - devijacija (bez značaja za sigurnost),
- Nivo 1 - anomalija (funkcioniranje nuklearnog postrojenja izvan propisanog režima rada, ali bez sigurnosnih posljedica),
- Nivo 2 - incident bez utjecaja na vanjsku sredinu (odnosi se na značajno širenje kontaminacije u zoni rada uz ekspozicijuju zaposlenih),
- Nivo 3 - manji utjecaj na vanjsku sredinu iako postoji značajna kontaminacija u zoni rada (pojava akutnih učinaka kod jednog ili više radnika),
- Razinu 4 - odnosi se na oštećenje jezgre reaktora / radioloških barijera i / ili fatalno izlaganje zračenju jedne ili više osoba, ali bez većeg utjecaja na vanjsku sredinu (izloženost stanovništva zračenju je u propisanim granicama),
- Razinu 5 - ograničeno oslobađanje radioaktivnosti u spoljašnju sredinu što zahtijeva djelomičnu implementaciju planiranih protumjeru,
- Razinu 6 - značajno oslobađanje radiokativnosti u spoljašnju sredinu; zahtijeva punu implementaciju predviđenih protumjeru,
- Razinu 7 - veliki utjecaj na vanjsku sredinu (izvan zone rada) sa široko rasprostranjenim posljedicama po zdravlje stanovništva i okoliš (primjer: Černobilski akcident).

Razine od 5 do 7 odnose se na teško oštećenje jezgre reaktora i radioloških barijera. Postoje i događaji označeni kao "izvan skale" za koje je karakteristično da nemaju nikakav sigurnosni značaj.

RADNI DIO

Definicija i podela nuklearnih akcidenata

Nuklearni akcident se može definirati kao iznenadno, nepredvidivo i nekontrolirano oslobađanje i djelovanje radioakativnog materijala, odnosno ionizirajućeg zračenja što za posljedicu ima, ili bi moglo imati, oštećenje ljudskog zdravlja. Ovom definicijom obuhvaćen je širok dijapazon doza ionizirajućeg zračenja: od onih koje tek prelaze gornju granicu dozvoljenih vrijednosti, pa do onih koje izazivaju patološke znakove i simptome zbog kojih je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere liječenja.

Postoji više podjela nuklearnih akcidenata: prema uzroku koji je do njih doveo (ljudska pogreška, kvar na uređaju, zastarjela tehnologija), porijeklu (kritični nuklearni sustavi, reaktor, radiokativni izvor), broju osoba izloženih djelovanju zračenja, prema tome da li su se desili u civilnim ili vojnim ustanovama, itd..

Nadalje, nuklearni akcidenti se mogu podijeliti i na one koji su bili ili koji se mogu prepoznati odmah, odnosno na one koji se prepoznaju tek kasnije. Ovo je velikim dijelom uvjetovano karakterističnim tijekom akutnog radijacionog sindroma (ARS) koji, zbog razdoblja latencije, može dovesti do pogrešnog zaključivanja o postojanju akcidenta budući da se po definiciji nuklearni akcidenti oslanja uglavnom na vidljive štete po zdravlje.

S medicinske točke gledišta svakako je najvažnija podjela nuklearnih akcidenata s obzirom na broj eksponiranih osoba, kao i vrijeme prepoznavanja akcidenta jer to, svakako, može utjecati na kvalitetu poduzimanja odgovarajućih mjera skrbi i liječenja žrtava akcidenta.

Karakteristike nuklearnih udesa

Prije svega, treba istaći da su razmjere nuklearnih udesa i posljedice koje on uzrokuje daleko veće i teže u odnosu na kemijske, s očekivano dužim trajanjem. Opasniji, teoretski, mogu biti samo teški oblici bioloških udesa. U vojne svrhe prije svega, nuklearna energija se koristi u velikom obimu i u brojnim zemljama svijeta, za atomske bombe, projektile, pogonska goriva, istraživačke reaktore, satelite i sl.. Primjena u civilne svrhe zastupljena je u velikoj mjeri uz