Neverbalna komunikacija u organizaciji

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz marketinga.

Htjeli mi to ili ne, svakodnevno komuniciramo na različite načine. Nemoguće je ne komunicirati. Svjesno ili nesvjesno šaljemo razne verbalne i neverbalne poruke slušatelju i takvo komuniciranje nazivamo interpersonalnom komunikacijom koja se događa u obitelji, školi, poduzeću, manjim ili većim sustavima.
Interpersonalnu komunikaciju treba razlikovati od masovne, medijske, javne, žurnalističke i političke komunikacije.
Interpersonalna je komunikacija namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno, planirano ili neplanirano slanje, primanje i djelovanje poruka unutar neposrednih "licem u lice" odnosa među ljudima (Brajša, 1994, 22).
Riječi su važan oblik međuljudskog komuniciranja.
Uz riječi u našoj komunikaciji s drugim ljudima, svjesno ili nesvjesno, kontrolirano ili spontano, koristimo mimiku, držanje tijela, geste, prostornu i vremensku situaciju u kojoj nešto priopćavamo, modulaciju glasa, stil odijevanja, itd., što sve ulazi u područje neverbalne komunikacije. Neverbalnu komunikaciju često nazivamo i govorom tijela.
Sve to prati naše riječi, određuje njihov smisao i služi kao osnova njihovog interpretiranja od strane naše okoline. Zbog toga je uvid u vlastitu neverbalnu komunikaciju i njeno kontrolirano korištenje jedan od preduvjeta kvalitetnog odnosa s drugima.
Svrha ovog poglavlja o kumunikaciji upravo je osvješćivanje važnosti komunikacije u stvaranju kvalitetnih odnosa sa sugovornicima.

Svaka komunikacija ima svoj sadržajni aspekt i odnosni aspekt. Sadržajni aspekt objašnjava prenošenje informacije o predmetu, osobi, događaju, dok odnosni aspekt objašnjava kako tijekom komunikacije prenosimo i odnos prema sadržaju i prema osobi s kojom komuniciramo. Naš odnos prema osobi i sadržaju komunikacije bitno utječe na prihvaćanje ili neprihvaćanje tog sadržaja od sugovornika.
Stav ili odnos prema sadržaju komunikacije možda nije toliko značajan kod prenošenja apstraktnih istina, ali je posebno značajan kod životnih i praktičnih istina, odnosno sadržaja koji imaju utjecaj na nečiji život, ponašanje i djelovanje.
Komunikacija teba biti dopunjavajuća. U njoj uvijek postoji netko tko nešto ne zna, a želi doznati, kao i netko tko nešto zna i želi drugom obznaniti. Bez spremnosti na to dopunjavanje, bez želje da nešto novo saznamo, što do sada nismo znali, bez prihvaćanja nepotpune vlastite informiranosti i znanja, naša komunikacija s drugima ostaje mrtvi kapital.