Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
Kompjuterski virusi kao i biološki virusi žive da bi se razmnožavali. Virusi inficiraju najčešće fajlove koje imaju ekstenzije .com, .exe, .sys, .bin, .dll, .drv, .ovl, .vxd, .scr. Najviše .com i .exe. Ovi fajlovi su veoma atraktivni za autore virusa, jer su u širokoj upotrebi i imaju relativno jednostavan format za koji se virusi mogu veoma lako prikačiti.
Kompjuterski virusi su izvršni kompjuterski programi. Kao i biološki virusi oni pronalaze i vezuju se na domaćina. Baš kao i kad virus gripa pronalazi i vezuje se za čoveka tako i kompjuterski virus pronalazi i vezuje se za računar.
Većina virusa ostaje aktivna u memoriji računara sve dok je računar uključen. Kada isključite računar vi uklanjate virus iz memorije, ali ne iz fajlova ili sa diska ako je i to već zaraženo. Tako da sledeći put kada se računar uključi virusni program se ponovo aktivira i širi se.
Od kad su se pojavili, virusi se razmnožavaju velikom brzinom. Samo jedan računarski virus je bio poznat 1986 godine. Tri godine kasnije taj broj se povećao na šest, da bi 1990 dostigao ukupno 80. Od početka 1991 svake nedelje se otkrivalo jedan virus. Prema Nortonovom antivirusnom istraživačkom centru, ukupan broj virusa je između decembra 1998 i oktobra 1999 skočio sa 20.000 na 42.000, sada ih ima preko 65.000. Većina novih virusa su varijante starih, ali to ih ne čini manje opasnim.
Tipovi virusa:.
Boot virusi Svaki hard i floppy disk ima boot sektor koji uglavnom sadrži fajlove OS. Diskovi ne moraju biti bootabilni da bi bili zaraženi boot virusima, svaki disk sa podacima može da ima boot viruse. Tipičan način da se zarazi sa ovim virusom je da se računar pokrene sa zaraženim floppy diskom koji je zaboravljen u floppy drajvu. Čak iako disketa nije bootabilna, virus će se aktivirati i početi da se širi. Mnogi boot virusi pretpostavljaju da hard disk koristi normalan DOS sistem skladištenja datoteka. Što ne mora da bude tako. Kod Windows NT može se koristiti NTFS umesto FAT32. Virus će i ovaj računar zaraziti, ali će možda slučajno oštetiti datoteke koje se nalaze u boot sektoru. Kad se ovo desi NT neće moći da se pokrene i OS će morati da se reinstalira.
Windows NT će da onesposobi svaki boot virus kada se startuje pod pretpostavkom da još OS može da se startuje. Ovo znači da boot virusi mogu zaraziti računar koji ima za OS Windows NT, ali se ne mogu širiti na drugi računar dok je Windows NT aktivan. Ali svaki put kad se startuje računar virus ima novu šansu da aktivira svoje skrivene namere. Npr. ako se neki zaraženi računar sa STONED.MICHELANGELO startuje 6. marta, ovaj virus će da uzme nasumične podatke iz memorije i prepisati ih preko podataka koji se nalaze na u prvih 17 sektora na prvih 256 cilindara hard diska. I tako će da nastavi sve dok se ne uništi sve podatke na hard disku. Ovakav napad je praktično nemoguće zaustaviti kada je već ova procedura pokrenuta.
Makro virusi Mnoge starije aplikacije imale su veoma jednostavan makro sistem koji je dozvoljavao snimanje niza operacija unutar aplikacija, koji se zatim mogu pozvati jednostavnim pritiskom na neki taster.
Novije aplikacije nude mnogo složenije makro sisteme. Sada je moguće napisati ceo makro program koji radi u okviru editora teksta ili programa za rad sa tabelama. Zatim je potrebno samo spojiti na fajlove koje obrađuju editori teksta i programi za rad sa tabelama. Mogućnost spajanja jednog ili više makroa za datoteke podataka je veoma moćna osobina. Nažalost, ova osobina predstavlja mogućnost za kreiranje makro virusa.
Sve počinje kada je učitana neka datoteka kojoj je prethodno prikačen makro virus. Prilikom učitavanja datoteke biće učitani i makroi koji dolaze prikačeni na datoteci. Ukoliko neki makro zadovoljava neki određeni kriterijum on će biti odmah izvršen od strane aplikacije. Makro virusi se oslanjaju na ovu automatsku izvršnu osobinu prilikom preuzimanja kontrole nad makro sistemom date aplikacije.
Kada je već jednom makro virus učitan i pokrenut on čeka da korisnik počne da obrađuje neki novi dokument, i onda kreće u akciju. Vezuje svoj virusni program u novi dokument i obezbeđuje normalno snimanje od strane aplikacije. Na ovaj način se širi od jednog fajla do drugog na potpuno diskretan način, tako da korisnik ne primećuje nikakve sumnjive operacije u toku rada. Ukoliko je ovaj novi fajl otvoren na nekom drugom računaru virus će se ponovo aktivirati i ceo proces počinje iz početka.
Jedan jedini makro virus se može proširiti na svaku platformu na kojoj je instalirana i pokrenuta odgovarajuća aplikacija. Npr. jedan macro virus koji je vezan za Word dokument može se proširiti na Windows 3.x, Windows 95/98/XP/NT i Macintosh.
Melissa je napadala dokumente Microsoftovod Worda 97 i Worda 2000. Kada bi se zaraženi dokument otvorio, virus je tražio korisnikov adresar u Microsoftovom Outlooku i ako bi ga našao, elektronskom poštom bi slao kopiju zaraženog dokumenta na najviše 50 novih adresa. Microsoft je u Word 2000 ugradio zaštitu od makro virusa, ali je već Melissa bila dovoljno pametna da onemogući te dijaloge, kako korisnici ne bi bili svesni da je dokument koji pokušavaju da otvore zaražen.
Melissa nije samo makro virus, ova je istovremeno i crv. Iako nije bio zamišljen kao DoS napad, ali je usput jasno pokazao kako lavina poruka može trenutno da zaguši servere elektronske pošte. Toliko se uspešno razmnožavao, da su serveri elektronske pošte prestajali da rade usled nedostataka sistemskih resursa, tako da kopije Melisse nisu mogle da se prosleđuju brzinom kojom ih je zapisivao. Njen autor David L. Smith je uhvaćen i osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu i novčanu kaznu od 150.000 dolara zbog računarske krađe.
Nevidljivi virusi Nevidljivi virusi prikrivaju svoje prisustvo prilikom pokušaja njihovog detektovanja i brisanja. Koriste tehniku čuvanja kopija onih delova diska koje su zaraženi, napravljene pre zaraze. Kada virus otkrije da ga neki antivirusni program traži, on mu servira kopiju koja nije zaražena.
Ovo je tehnika nevidljiva od čitanja. Ima i tehnike nevidljiva veličina.
Whale virus koristi ovu drugu tehniku. On inficira fajlove sa ekstenzijom .exe, tako što dodaje 9216 bajtova na inficirani fajl. Pošto je promena veličine fajla obično znak da je neki virus prisutan, da ne bi bio razotkriven, virus oduzima isti broj bajtova od veličine fajla i sa ovim postupkom je sakrio svoje delovanje nad inficiranim fajlom.
Polimorfni virusi Većina jednostavnih virusa upisuje svoje identične kopije u fajlove koje inficira. Antivirusni programi veoma lako otkrivaju ovakve viruse ako je prepoznat virusni kod ili potpis. A pošto je jednom otkriven, treba samo pronaći ostale sa istim virusnim kodom ili potpisom i jednostavno ih otkloniti. Da bi izbegli ovakvu sudbinu polimorfni virusi rade nešto drugačije. Za razliku od običnih virusa, kada polimorfni virus zarazi neki program, on menja ili mutira svoj virusni kod. Ova modifikacija znači da ne postoji dve identične zaraze, što predstavlja veliku prepreku prilikom detektovanja virusa.
Virusi koji koriste više tehnika istovremeno. Neki virusi su još komplikovaniji. Oni imaju deo za sektor za podizanje i deo za datoteke. Npr. ako pokrenete program za obradu teksta koji je zaražen sa Tequila virusom, on će se aktivirati i zaraziti boot sektor hard diska. Onda, sledeći put kad startujete računar, on se ponovo aktivira i počinje da širi svoju zarazu na svaki program koji pokrenete bez obzira da li se program nalazi na hard disku ili na floppy disku. Ovo je jedan od najjednostavnijih virusa koji korisiti više tehnika istovremeno.
Trojanci Trojanci su svoje ime dobili prema čuvenom epu o opsadi Troje, koju su Grci bezuspešno napadali 10 godina i na kraju se povukli ostavljajući pred njenim ulazom ogromnog konja kao znak priznavanja poraza. Trojanski ratnici su oduševljeni pobedom, uvukli su konja unutar grada i posvetili su se proslavljanju svoje velike pobede. Međutim, kada su svi zaspali pijani, na konju su se otvorila dobro skrivena vratanca i iz njega je izašao odred grčkih ratnika koji je otvorio vrata tvrđave puštajući unutra ostale Grke, koji su povlačenje iscenirali i čekali na taj trenutak. Nakon toga Troju su veoma lako zauzeli.
Kompjuterski "trojanski konji" na sličan način pod maskom nekog poklon programa sa zanimljivim nazivom, stižu putem e-maila, news grupa ili popularnih chat programa do lakovernih i nedovoljno informisanih korisnika mreže, i instaliraju se na računar. Pored izvršavanja korisnog dela programa izvršava se i deo za koji korisnik nije svestan. Za razliku od virusa, trojanci su kompleksne klijent-server aplikacije za pristup udaljenom računaru u mreži. Server je trojanac koji se instalira na računaru neopreznog korisnika i po uspostavljanju veze sa Internetom, otvara određeni port za uspostavljanje veze sa klijent aplikacijom preko koje autor trojanca sa svog računara stupa u vezu sa trojancem i na taj način dolazi do poverljivih podataka. Kako će se razorno dejstvo manifestovati, razlikuje se od trojanca do trojanca. Trojanci mogu poslati korisničko ime i lozinku (koji se nalaze u pwl fajlovima na računaru) na odredjene e-mail adrese, iskoristiti e-mail klijent da sami sebe pošalju na sve adrese iz address book-a, poslati svoju kopiju preko IRC-a, preuzeti celokupnu kontrolu nad Vašim računarom, ili obrisati ceo hard disk. Jedina dobra stvar kod trojanca koji obriše ceo hard disk, je da je time obrisao i sebe. Danas, trojanci se u svetu virusa pojavljuju kao početni izvor zaraze za neke viruse.
Jedan od danas najpoznatijeg trojanca za hakerisanje Windowsa 9x je Back Orifice. Njeni autori su je objavili kao alatku za daljinsko administriranje sistema Win 9x. Objavljen je u leto 1998, na skupu o bezbednosti Black Hat, i još uvek se može besplatno preuzeti sa adrese
http://www.cultdeadcow.com/tools . Za samo mesec dana preuzelo je i koristilo skoro 100.000 ljudi na Internetu. On izgleda kao obična klijent-server aplikacija za rad na udaljenom računaru sa izuzetkom što se server, tj. sam trojanac, instalira bez pitanja, kao virus, kada startujete zaraženu aplikaciju i omogućava svakome ko dodje do vašeg IP adrese da preuzme potpunu kontrolu nad vašim računarom dok ste na Internetu.