Maturski, seminarski i diplomski radovi iz informatike.
1.1 Analogna televizija
Koreni televizije sezu cak do 1923. godine kada su u SAD i Engleskoj ostvareni prvi prenosi crno-belih silueta. Prvi redovni televizijski program zapoceo je s emitovanjem 1936. godine u Velikoj Britaniji, ali je tokom ratnih godina prekinut. Posle rata, televizija ponovo ozivljava u savrsenijem obliku, zahvaljujuci televizijskoj tehnici koja je razvijana u ratne svrhe. Znacajnu prekretnicu predstavlja 1954. godina kada u SAD pocinje emitovanje prvog programa kompatibilne televizije u boji. Kompatibilnost se ogleda u tome sto crno-beli prijemnik moze da primi program u boji kao crno-belu informaciju, a prijemnik u boji moze da primi i reprodukuje crno-beli program. To je moguce zahvaljujuci nacinu razlaganja slike u televizijskom signalu. Slika u boji se razlaze na informaciju o sjajnosti svakog elementa slike (luminansa) i informaciju o boji (hrominansa). Crno-beli televizor obraduje i prikazuje samo luminansu (komponenta Y), dok hrominansu ignorise.
Hrominansa se dobija razlaganjem boja na tri osnovne boje – crvenu, plavu i zelenu (RGB). Bilo koju boju je moguce dobiti kombinacijom crvene, plave i zelene u odredenim procentima. Medutim, dovoljno je emitovati informaciju o samo dve komponente, Cr i Cb, posto je kolicinu preostale komponente moguce izracunati. Na primer, kada tacku odredene boje cini 50 odsto crvene i 40 odsto plave, zelena komponenta je ostatak do 100 odsto odnosno 10 odsto. Zelena komponenta se izostavlja zato sto je najosetljivija na smetnje u prenosnim sistemima, a na taj nacin se i smanjuje kolicina informacije koja se prenosi. Cr i Cb signali se u predajniku mesaju u jedan signal i tako se odasilju. U prijemniku ih je neophodno demodulisati, a u razlicitim zemljama je to reseno na razlicite nacine, pa tako danas postoje tri medusobno nekompatibilna standarda – NTSC, PAL i SECAM.
NTSC (National Television System Committee) je razvijen 1950. godine kao prvi televizijski standard. Zasnovan je na 525 linija i frekvenciji osvezavanja slike od 60 Hz. U upotrebi je u SAD, Kanadi i Japanu. PAL (Phase Alternating Line) je 15 godina mladi od NTSC-a. Njegove odlike su 625 linija i 50 Hz. Detaljniji je od NTSC-a jer ima 100 linija vise i nije podlozan greskama u boji. Medutim, zbog osvezavanja slike od 50 Hz, podlozniji je treptanju (flicker). U upotrebi je u najvecem delu Evrope (kao i kod nas). SECAM (Sequence Couleur a Memoire) je vrsnjak PAL standarda. Eliminisanje gresaka u boji izvedeno je na drukciji nacin od PAL-a, ali je u svakom drugom pogledu deli s njim prednosti i nedostatke. U upotrebi je u Francuskoj, Grckoj, Rusiji, nekim zemljama istocne Evrope i u Africi.
Kao sto vidimo, standardi na kojima se zasniva danasnja televizija postavljeni su pre skoro pola veka. Od tada se skoro nista nije promenilo. Ako pogledamo rezoluciju televizijske slike koja u PAL standardu iznosi 768 x 576 piksela, vidimo da je daleko ispod standarda koji postavljaju danasnji kompjuterski monitori. To je postalo narocito izrazeno povecanjem dijagonale televizijskih ekrana, pri cemu rezolucija slike ostaje nepromenjena. Program na takvim televizorima moguce je gledati samo iz daljine jer se iz blizine uocavaju tacke od kojih je sacinjena slika. Zbog toga postoje brojni novi standardi koji se trude da prevazidu ogranicenja danasnje televizije i da dozivljaj gledanja dignu na visi nivo. Svi se oni krecu u pravcu digitalnog procesiranja slike.
2 TV visoke definicije
Televizija poboljsane definicije IDTV ( Improvement Definition ) kao i televizija prosirene definicije EDTV ( Extended ) predstavljaju povecanje kvaliteta tona i slike uz, koristenje postojecih standarda prenosa, predstavlja prelazno rjesenje ka HDTV. HDTV se u osnovi odnosi na poboljsanje slike, promjenom dimezija, povecanjem broja linija (rezolucija), uklajaje treperenja, sumova i interferentnih smetnji kao i dobija zvuka CD kvaliteta.
Televizija poboljsane definicije IDTV ( Improvement Definition ) kao i televizija prosirene definicije EDTV ( Extended ) predstavljaju povecanje kvaliteta tona i slike uz, koristenje postojecih standarda prenosa, predstavlja prelazno rjesenje ka HDTV.
Omogucavanjem memorisanje signala u TV prijemnik moze se ostvariti progresivna sinteza bez proreda. Informacioni sadrzaj se ne mijenja kroz RF kanal vec sa samo ponavlja prenijeta informacija. Slican efekat poboljsanja reprodukcije slike je sa 2x vecom frekvencijom polu-slika, tj. vertikalnom frekvencijom 100Hz. Ovim se smanjuje treperenje.
HDTV se u osnovi odnosi na poboljsanje slike, promjenom dimezija, povecanjem broja linija (rezolucija), uklanjaje treperenja, sumova i interferentnih smetnji kao i dobija zvuka CD kvaliteta
2.1 Prednosti
Prva velika prednost je mogucnost produciranja homogenih, perfektnih boja sto ce dozvoljavati tocno mjesanje boja. Sa poboljsanjem prikaza boja pomocu lasera, ovi displeji ce biti u mogucnosti prikazati do 90% boja vidljivog spektra.
Drugim rijecima laser tehnologija ce prikazivati bogatije, zasicenije boje bolje od plasma, LCD ili CRT displeja.
1 Uvod 3
1.1 Analogna televizija 3
2 TV visoke definicije 4
2.1 Prednosti 4
3 TV visoke rezolucije u praksi 6
4 Karakteristike 8
5 Kvalitet signala 8
6 Svetlina i kontrast 9
7 HDTV u poredenju sa standardnim TV formatima 10
8 Zakljucak 11
9 Literatura 12