MAKROEKONOMSKA STABILNOST BiH

[align=justify]
Evropska unija je organizacija evropskih demokratskih država, koje se zalažu za mir i blagostanje. Države ostvaruju svoje interese kroz saradnju i zajedničko vođenje spoljne politike i bezbjednosne politike, uspostavljanjem ekonomske i monetarne unije, stvaranjem jedinstvenog ekonomskog prostora bez unutrašnjih granica i jačanjem privredne i društvene snage među državama članicama.

Pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji se smatra strateškim prioritetom.

BiH je jedna od pet zemalja sa jugoistoka Evrope koje sudjeluju u Procesu stabilizacije i pridruživanja. Proces podržava nacionalnu i regionalnu stabilizaciju kroz progresivno integrisanje u evropske strukture i podržava njihove mogućnosti za članstvo u EU. To je veoma značajan proces koji zahtijeva temeljne promjene u društvu i zato je neophodno uključivanje i puni angažman svih društvenih, a posebno ekonomskih subjekata.

U razmatranju ekonomskog razvoja u Bosni i Hercegovini, pristup Komisiji vodi se zaključcima Evropskog vijeća u Kopenhagenu u junu 1993. godine, koji navode da članstvo u Uniji zahtjeva postojanje funkcionalne tržišne ekonomije i sposobnost zemlje da se suoči sa konkurentskim pritiscima i tržišnim snagama unutar političke, ekonomske i monetarne Unije, kao i stabilnost institucija države kandidata, koje će osigurati demokratiju, pravnu državu, poštovanje prava i sloboda i na kraju sposobnost preuzimanja obaveza koje proizilaze iz članstva.

2. MAKROEKONOMSKA STABILNOST BiH

Bosna i Hercegovina, u planiranju vlastitog napretka, mora poći od socijalnog i ekonomskog razvoja. Bruto domaći proizvod, uslovi i pretpostavke za punu zaposlenost radne snage i korištenje proizvodnih kapaciteta, kretanje opšteg nivoa cijena, kao i trgovinska razmjena sa inostranstvom su osnovna pitanja kojima se bavi makroekonomija jedne zemlje. Ako tome dodamo pitanja stvaranja ukupne novčane mase, platni i trgovinski deficit, spoljni i unutrašnji dug, transfere kapitala, vidimo šta to predstavlja ekonomsko okruženje. Do sada su u makroekonomskom polju u BiH ostvareni značajni rezultati, prije svega u ostvarivanju visokih stopa rasta bruto domaćeg proizvoda i industrijske proizvodnje, znatno povećanje izvoza i smanjenje spoljnotrgovinskog deficita, privlačenje stranih investicija, aktivnostima na pokretanju infrastrukturnih projekata.

Ali sa druge strane, još uvijek visok spoljnotrgovinski deficit i deficit javnih nabavki, niska konkurentnost domaće privrede, visoka nezaposlenost uz veliki procenat rada na crno, visoka potraživanja po osnovi javnog duga i socijalna ugroženost značajnog dijela stanovništva, ugrožavaju makroekonomsku stabilnost i usporavaju integracione procese na evropskom planu. U tom smislu se podrazumijeva nastavak politike ekonomskih reformi, privredni razvoj u cilju podizanja opšteg standarda stanovništva, smanjenje siromaštva i rješavanja socijalnih neravnoteža, s jedne i obaveze u evropskim integracionim procesima s druge strane, u cilju uspostavljanja efikasnijeg sistema u BiH.

Bruto domaći proizvod GDP je najvažnija makroekonomska varijabla. Mjeri vrijednost roba i usluga proizvedenih u toku godine dana upotrebom faktora proizvodnje lociranih na teritoriji jedne zemlje, bez obzira ko im je vlasnik. Razlikujemo nominalni i realni GDP. Nominalni GDP je količina svih proizvedenih roba i usluga pomnoženih sa tekućim cijenama, dok realni GDP predstavlja množenje sa konstantnim ili stalnim cijenama.

Poslije rata, kada je GDP u BiH pao na oko 20% predratne vrijednosti, došlo je do značajnog ekonomskog oporavka. Između 1996. i 1999. godine stvarni rast GDP-a, podstican međunarodnom pomoći za obnovu, odnosno veliki priliv donatorskih sredstava, kretao se u prosjeku oko 30%. Međutim, BiH nije bila u stanju podići unutrašnje izvore rasta, tako da je nakon 2000. godine godišnji rast pao na oko 5%, zbog sporijeg nivoa napretka u provođenju ekonomskih reformi, političke nestabilnosi u regionu, a i ekonomske krize u svijetu. U 2003. godini se procjenjuje na 3.5%, dok je GDP još uvijek oko 60% od predratnog nivoa .

Realni Sektor 2006. 2007. 2008.*
Nominalni GDP u BiH (u mil.KM) 15.791 17.560 18.889
Nominalna stopa rasta (u %) 7,6% 11,2% 7,6%
Realni GDP u BiH (u mil.KM) 11.981 12.641 13.399
Realna stopa rasta (u %) 5,7% 5,7% 5,6%

Stanovništvo (u hiljadama) 3844 3844 3844
GDP per capita (u KM) 4108 4568 4913


BiH ekonomija je u 2007. godini ostvarila 17.560 miliona KM društvenog bruto proizvoda. Nominalno, to je značilo godišnji rast od 11,2%, odnosno realni rast od 5,7% što je neznatno brže u odnosu na zemlje iz okruženja. U tom rastu unutrašnja trgovina je učestvovala sa 17%, a slijede je nekretnine (12,5%), energetski sektor (9%), industrijska poroizvodnja (8,1), te finansijsko posredovanje (8,1%).

Pored toga, doprinos javnog sektora koji čine državna administracija i odbrana, obrazovanje, te zdravstveni i socijalni rad je iznosio 10,3%*.
Ekonomija se nastavlja snažno temeljiti na proizvodnji sirovina i sličnih proizvoda. Porast cijena sirovina, kao i povećanje njihovog obima, igralo je značajnu ulogu u podršci rastu. Privatizacija, uglavnom u RS, takođe je podstakla određeno povećanje proizvodnje u drugim sektorima.

U RS, ukupna industrijska proizvodnja porasla je za blizu 20% u 2006. godini, te je povećana na 25% u 2007. godini. Federacija BiH je doživjela umjereniju stopu rasta industrijske proizvodnje sa 5% u 2006. godini na 5,5% u 2007. godini. Dakle, ostvaren je relativno snažan ekonomski rast.

3. TRŽIŠTE RADA

Kod idealnih tržišta, ponuda i tražnja radne snage bi trebale biti izjednačene, tj.da nema nezaposlenosti. Kako smo mi daleko od idealnog tržišta, u našoj zemlji postoji veći broj nezaposlenih od onoga koji je normalan za jednu državu.

U 2006. godini, broj zaposlenih u BiH se stalno povećavao, što je nastavak trenda iz posljednje dvije godine. U septembru 2006. godine, broj zaposlenih u BiH iznosio je 662.475, što predstavlja povećanje od 2,8% u odnosu na isti mjesec prethodne godine.

Prepreka dobrom funkcioniranju tržišta rada u Bosni i Hercegovini je njegova velika iscjepkanost i kompleksna administrativna struktura. Odgovornosti u pogledu politika tržišta rada su podijeljene između Agencije za rad i zapošljavanje na državnom nivou i mnogih drugih organizacija na entitetskom i kantonalnom nivou. U tim okolnostima, definisanje politika je posebno komplikovano. Agencija ima tek ograničen uticaj na to. Ali nema ni jedinstvenog zakonodavstva o tržištu rada, beneficije za nezaposlenost se razlikuju unutar zemlje, a mobilnost i fleksibilnost tržišta rada je niska, jednako kao i otvaranje novih radnih mjesta.

S obzirom da je BiH jedinstven ekonomski prostor, ne bi trebala da postoji disproporcija u rastu nezaposlenosti između entiteta. Međutim, postoji više ekonomskih i neekonomskih faktora koji mogu da utiču na različite trendove unutar BiH. Prije svega, mora se uzeti u obzir činjenica da je BiH statistika tržišta rada još uvijek nedovoljno razvijena i ne pokriva zaposlenost u neregistrovanoj ekonomiji. Drugim riječima, u brojke registrovanih nezaposlenih osoba ulazi i dio osoba koji su zaposleni u neformalnoj ekonomiji, a u isto vrijeme se registruju na zavodima za zapošljavanje radi ostvarivanja socijalnih prava. Identifikacija spomenutih osoba koje bespravno koriste prava osigurana isključivo za nezaposlene osobe je veoma težak posao.

S obzirom da je u 2006.godini u BiH uspješno izvršeno uvođenje PDV-a, zabilježena su i povećanja proizvodnje, koja bi mogla biti rezultat smanjenja sive ekonomije na tržištu rada.

3.1. Nezaposlenost

Prema procjenama UNDP, stopa nezaposlenosti u BiH iznosi 47,9% u FBiH i 36,2% u RS, iako je Svjetska banka u nekoliko svojih studija objavila da stvarna stopa nezaposlenosti iznosi oko 16,4%. Prema istim istraživanjima u BiH se na posao čeka oko tri godine, dok starija populacija traži posao duže od pet godina.

Broj registrovanih nezaposlenih lica Prosjek u 2007.godini Prosjek u 2008
godini
BiH 512.657 534.663
Stopa rasta nezaposlenosti u % 3,3% 4,3%

Povećanje broja nezaposlenih zabilježeno je u oba entiteta, s tim da je u FBiH porast bio sporiji u odnosu na 2007. godinu, dok se u RS situacija potpuno promienila, jer je broj nezaposlenih ubrzano porastao u odnosu na 2007. godinu, gdje je stopa rasta imala negativnu vrijednost . Prisutna je zaposlenost, ali u nezvaničnom sektoru, koje za dalji razvoj BiH nije poželjno zbog nepovoljnog uticaja na efikasnost i jednakost i velikog broja radnika bez prava na socijalno i penziono osiguranje. Ovo je ipak mnogima u BiH omogućilo da ostanu iznad linije siromaštva.

BiH će u nastavku sporazuma o Stabilizaciji i pridruživanja EU morati ukloniti sve oblike diskriminacije u pogledu radnih uslova, plaćanja i otpuštanja radnika. Kod nas je prisutna etnička, starosna i polna diskriminacija, posebno žena koje trpe prilikom zapošljavanja.

3.2. Mobilnost radne snage

Tržište rada u BiH opterećeno je brojnim problemima, još uvijek je fragmentirano i ne osigurava mobilnost radne snage. Analize DEP-a su pokazale da regioni sa trivijalnim geografskim udaljenostima imaju značajne razlike u stopi nezaposlenosti. Postoji više razloga koji sprečavaju migracije unutar BiH, od onih političke prirode do nedostatka informacija o otvorenim radnim mjestima u drugim dijelovima BiH, kao i dodatnih troškova života u drugim gradovima. Sve relevante institucije u BiH bi trebale da obrate posebnu pažnju da podsticanje migratornih kretanja unutar zemlje, a na smanjenje migracije ka inostrantstvu.

Osim mikoroekonomskih efekata za same radnike i preduzeća koja ih zapošljavaju na obostranu korist, značajno je obratiti pažnju i na makroekonomske efekte. Migracije prije svega imaju deflatornu ulogu, jer ponuda radne snage utiče na inflaciju izazvanu nedostatkom radne snage određenih obrazovnih profila koja se manifestuje kroz povećanje kompenzacija za radnike deficitarnih profila. Takođe, spriječavanje migracija ka inostrantstvu osigurava da trošak neophodan za edukaciju jednog visoko-obrazovanog radnika u BiH, kroz poreze i doprinose bude vraćen u BiH ekonomski sistem. U slučaju migracije u inostranstvo, domaći visoko-kvalifikovani radnik se zapošljava u zemlji u koju je migrirao.

3.3. Mladi i nezaposlenost

U našoj zemlji mladi ljudi su potisnuti u drugi plan. U ispitivanju koje je provedeno među mladima između 18 i 30 godina , oko 70% mladih u BiH je nezaposleno. Otvaranje radnih mjesta i dalje ide sporo, a nezaposlenost je vrlo visoka. Razlog tome leži u činjenici da je postojeće radno zakonodavstvo prilagođeno zahtjevima tržišne ekonomije, ali je u praksi prisutna diskriminacija i minimalne plate. Nezaposlenost je najveći problem koji pogađa mladu generaciju, kako u urbanim, tako i u ruralnim dijelovima BiH, a u kombinaciji sa stambenim problemima, stalnom ekonomskom krizom, mladi ljudi zapadaju u stanje očaja i planiraju iseljenje kao jedinu mogućnost da osiguraju dostojnu budućnost.

4. NOVAC I NOVČANI AGREGATI

4.1. Monetarni Sektor

U 2007. godini zabilježeno je značajno ubrazanje stopa rasta svih monetarnih varijabli u odnosu na prethodnu godinu. Visok rast novčanih agregata treba posmatrati s jedne strane u kontekstu visokog priliva sredstava u bankarski sektor zbog povećanih prihoda nakon uvođenja PDV-a, kao i visoke stope rasta realnog GDP-a i inflacije koji su pojačali potražnju privrednih subjekata za novcem.

SADRŽAJ

1. UVOD .... 2
2. MAKROEKONOMSKA STABILNOST BiH ......3
3. TRŽIŠTE RADA .
3.1 Nezaposlenost ...
3.2 Mobilnost radne snage .....
3.3 Mladi i nezaposlenost ...5
4. NOVAC I NOVČANI AGREGATI .
4.1 Monetarni Sektor .......
4.2 Fiskalni Sektor .......
4.2.1 Prioriteti fiskalne reforme i javna potrošnja ....
4.2.2 Vanjski dug .
4.2.3 Unutrašnji dug ...7
5. VANJSKA TRGOVINA ...
5.1 Srednjoevropski sporazum o slobodnoj trgovini-CEFTA . 11
12
6. ZAKLJUČAK .. 13
7. LITERATURA .... 14