Trziste novca i kapitala u SAD

Maturski, seminarski i diplomski radovi iz menadžmenta.

Tržište novca i kapitala predstavljaju segment finansijskih tržišta koja su izuzetno značajna za razvoj jedne privrede. Tržište novca kao tržište na kome se trguje finansijskim instrumentima čiji je rok dospjeća do jedne godine i tržište kapitala na kome se trguje dugoročnim hartijama od vrijednosti jesu mjesta na kojima se vrši transfer novca, kapitala, omogućava nesmetano obavljanje društvene i privredne aktivnosti svih učesnika, preko obezbeđivanja sredstava za kratkoročno i dugoročno finansiranje poslovanja.
Značaj tržišta novca i tržišta kapitala može se posmatrati kod visokorazvijenih zemalja: SAD, Velike Britanije, Njemačke i Japana u kojima egzistiraju najpoznatije berze i na kojima kotiraju akcije najpoznatijih svjetskih kompanija. Taj značaj se naročito ogleda u tome da većina poslovnog svijeta u tim zemljama svoj višak sredstava nastoji da zamjeni za akcije renomiranih kompanija (kao dobar izvor prihoda) i koliko su oni zainteresovani za sva dešavanja u realnom sektoru koja imaju uticaj na finansijski sektor, naročito tržište kapitala i “skok” ili “pad” cijena akcija. Kao najpoznatiji primjer te povezanosti možemo navesti teroristički napad u SAD-u 11. septembra 2001 (Njujork i Vašington) kada je njujorška berza bila zatvorena desetak dana, a cijene akcija mnogih kompanija su počele rapidno da padaju. Suština je u tome da funkcionisanje jedne privrede ili države ne može se zamisliti bez finansijskih tržišta, a naročito tržišta novca i kapitala, jer su svi sektori uključeni u njihov rad.
Ovaj seminarski rad se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu se obrađuje tržište novca, karakteristike, značaj i svrha tržišta novca, učesnici i instrumenti tržišta novca sa osvrtom na SAD. Drugi dio se odnosi na tržište kapitala SAD-a, svrhu i instrumente tržišta kapitala, s posebnim osvrtom na obveznice, akcije i indekse tržišnih akcija.

Tržište novca u SAD-u

Tržište novca predstavlja jedan od najvažnijih segmenata finansijskog tržišta svake zemlje. Ono se najjednostavnije može definisati kao “mjesto sustetanja ponude i tražnje kratkoročnih finansijskih instrumenata (aktive)”. Kratkoročni finansijski instrumenti, ili kako se još nazivaju, instrumenti tržišta novca su oni finansijski instrumenti čiji je rok dosjeća kraći od jedne godine. Postoje shvatanja po kojima se pravi razlika između pojmova novčano tržište i tržište novca. Pojam novčano tržište se vezuje za ukupne novčane transakcije jedne zemlje. U sklopou novčanog tržišta prisutno je šest specijalizovanih tržišta koja međusobno povezana u jedinstvenu integralnu cjelinu, a odnose se na:
-tržište novca (gotovinsko tržište žiralnog novca)
-eskontno tržište
-lombardno tržište kreditno – depozitno tržište
-bezgotovinsko primarno i sekundarno tržište
-gotovinsko tržište monetarnog zlata i drugih plemenitih metala
Transakcije tržišta novca se ne odvijaju na nekoj određenoj lokaciji ili mjestu. Najčešće se kupovine i prodaje između učesnika obavljaju putem telefona i izvršavaju elektronski. Ovo nam omogućava da izvedemo još jednu karakteristiku tržišta novca. Hartije od vrijednosti tržišta novca imaju najčešće aktivna sekundarna tržišta.
Tržište novca ima veliki značaj na funkcionisanje nacionalne privrede i ostvarivanja mjera ekonomske politike. Na njemu se formira kratkoročna kamatna stopa, koja predstavlja indikator cijene koštanja novca, kredita pa i kapitala. Od njene visine zavise odnosi ponude i tražnje za novcem i tokovi sredstava između pojedinih privrednih učesnika i sektora.
Druga karakteristika tržišta novca, posebno u SAD-u, jeste da su to tržišta gdje se prodaja vrši na veliko i gdje je većina transakcija veoma velika, često preko milion dolara. Veličina ovih transakcija sprečava učestvovanje većine individualnih učesnika. Umjesto toga najčešće brokeri i dileri velikih banaka i brokerskih kuća spajaju učesnike.
Poslovanje na tržištima novca ima određene specifičnosti koje ga karakterišu, a to su:
-jasna i jednoobrazna pravila
-jedinstven način poslovanja
-internacionalnost, koja se ogleda u pridržavanju pravila koja su međunarodno prihvaćena