Konkuretska sposobnost preduzeca

Maturski. seminarski i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima.

Svijet u kojem živimo je postao gladijatorska arena u kojoj se pravila borbe iz dana u dan mijenjaju. Ono što je do jučer bilo tradicionalno, danas postaje samo popratna aktivnost. Zbog toga sredina u kojoj posluju preduzeća postaje sve nestabilnija i sve je teže preživjeti a pogotovu je postalo teško ostati na vrhu.
Promjene se dešavaju gotovo svakodnevno. Kupci postaju sve zahtjevniji i obrazovaniji, potražnja se mijenja, tržišta se liberalizuju, formiraju se mnogobrojni ugovori o slobodnoj trgovini između zemalja, mnoge firme se ujedinjuju radi zajedničkog tržišnog nastupa, povečanja tržišnog učešća itd. Mnogi zbog ovakvih promjena bivaju primorani na stećaj ili likvidaciju.
U eri globalizacije, na globalnom tržištu nisu prisutne samo globalne kompanije, nego sa širenjem globalnog tržišta, globalizacija stiže i na prag primarno domaćih kompanija. Sve su ovo razlozi zbog kojih se od menadžera a isto tako i od svih zaposlenih zahtjeva mnogo više, nego prije svega nekoliko godina. Nije dovoljno da smo prisutni na tržištu nego je potrebno da budemo najbolji ili među najboljim. Ovo nam govori da uvijek ili bar skoro uvijek trebamo da budemo bolji od konkurencije.
Suštinska pitanja na koja svi menadžeri pokušavaju dati odgovor je kako biti bolji od drugih preduzeća. Biti konkurentan, nije pitanje uspjeha nego pitanje opstanka. Opstanak i razvoj preduzeća zavisi od izgrađenosti njihovih globalnih konkurentskih prednosti. Preduzeća su primorana da počnu obraćati pažnju na svoje konkurente isto koliko posvećuju pažnju svojim kupcima.
Svako preduzeće treba da se aktivira na izgradnji vlastitih konkurentskih prednosti, da neprestano analizira vlastite konkurente i sve one koji ce to biti u dogledno vrijeme, da svoje proizvode, cijene, distribuciju i promociju poredi sa svojim konkurentima, a sve to sa ciljem da izgradi što precizniji napad na svoje konkurente a isto tako i da može pripremiti što bolju odbranu.
Sve su ovo razlozi, a postoje i mnogi drugi zbog kojih sam se opredijelila da kroz završni seminarski rad pokušam na što bolji način analizirati konkurentske prednosti preduzeća, načine njihovog formiranja, održavanja, itd.

Ekonomski pojam konkurencije

Izraz ˝konkurencija˝ je latinskog porijekla (concurrentia) i znači nadmetanje, suparništvo i takmičenje.¹ Ekonomski posmatrano, izraz konkurencija se odnosi na nadmetanje privrednih subjekata, radi postizanja istog ili sličnog poslovnog cilja.
U poslovnom svijetu, konkurencija je usko povezana sa postojanjem robne proizvodnje, relativno slobodnog tržišta i nezavisnih subjekata koji djeluju na tržištu.
U ekonomskoj teoriji konstruisano je više vrsta konkurencije, ali se
najviše spominju tri modela:
1) potpuna ili perfektna konkurencija koju obilježavaju: atomizirana struktura privrednih subjekata, potpuni automatizam u kretanju ponude i potražnje, težnja da se princip racionalnosti u privredivanju maximalizira, nemogućnost pojedinih subjekata da utiću na nivo cijena i nepostojanja bilo prirodnih bilo pravnih prepreka za slobodno kretanje svih faktora privredivanja.
2) nepotpuna ili imperfektna konkurencija egzistira onda kada ne postoji neki od bitnih elemenata potpune konkurencije.
3) monopolska konkurencija koju obilježava nepostojanje više takmičara ili nepostojanje večeg broja konkurenata koji bi između sebe bili nezavisni.²
Promatrajući današnje tržišne uslove, možemo zaključiti da se najviše pažnje posvečuje nepotpunoj i monopolskoj konkurenciji. Ova tri oblika susrećemo kada vršimo posmatranje na makroekonomskom nivou.
S druge strane, kada vršimo posmatranje industrije, tada imamo pet oblika:
1) čisti monopol koji postoji onda kada na tržištu imamo samo jednu firmu koja jedina može da ponudi određeni proizvod ili uslugu. Ovakav oblik monopola je rezultat patenta, licence, nekog pravnog akta itd.
2) čisti oligopol. U ovom slučaju na tržištu imamo nekoliko kompanija koje proizvode uglavnom istu robu. Oligopol je oblik uređenja tržišta koji najčešce susrećemo u naftnoj industriji, proizvodnji čelika, itd.
3) diferencirani oligopol. Njega čini nekoliko kompanija koje proizvode takve proizvode koji se samo djelomično razlikuju. Ovaj oblik je karakterističan za automobilsku industriju.
4) monopolistička konkurencija, ovdje imamo takve konkurente koji su u stanju,
u cjelini ili djelomično, diferencirati svoje ponude.
5) čista konkurencija- ovu djelatnost predstavlja više konkurenata koji nude isti proizvod ili uslugu ( tržište kapitala, tržište roba)³

Kada konkurenciju posmatramo među preduzećima, onda nas interesuju preduzeća koja nude iste proizvode za iste tržišne segmente. Takva preduzeća su u velikoj međuzavisnosti i aktivnosti jednog snažno utiću na aktivnosti drugog.
Preduzeća u Bosni i Hercegovini su nenaviknuta na konkurenciju, tako da bi se svako pojavljivanje sličnog proizvođača, tj., sličnog učesnika na tržištu, najradije ukinulo kakvom pravnom odlukom, jer je najlakše onemogučiti ulazak novim sudionicima na tržište nekim pravnim propisima. Na ovaj način, naša preduzeća se isključivo ograničavaju na tržište BiH.
Pored ovih dosad navedenih pogleda na konkurenciju, u teoriji se još spominje makroekonomski i mikroekonomski pogled na konkurenciju. 4

Kada konkurenciju posmatramo makroekonomski, mi zapravo govorimo o sposobnosti neke zemlje da svojim proizvodima u troškovnom i cjenovnom pogledu konkurira na inozemnom tržištu, odnosno uvoznim proizvodima na domaćem tržištu.
S druge strane, mikroekonomski pogled predstavlja sposobnost preduzeća da svojim proizvodima konkurira istim ili sličnim proizvodima drugih proizvođača, bez obzira odakle su.
Tako možemo da zaključimo da se posmatranje konkurencije može vršiti sa aspekta ekonomije, industrije i preduzeća.