Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.
Uvod
Zagovornici individualističkih socioloških teorija individualno-psiholoških, biheviorističkih, fenomenoloških i delom formalističkih, smatraju da društvo ne postoji izvan pojedinca. Ono je tek puki naziv, ime za različite privremene skupove pojedinaca, koji nastaju na bazi njihovog povezanog delovanja (ponašanja) koje proizilazi iz psihološke osnove pojedinca, ili pak iz dejstva spoljašnjih stimulanasa, nadražaja na njihovu psihu. Nasuprot njima, zagovornici kolektivističkih teorija - klasičnih, a delom i savremenih funkcionalističkih teorija, smatraju da je ljudsko društvo samostalan deo objektivne stvarnosti, potpuno nezavisan od pojedinaca koji funkcioniše po posebnim, njemu imanentnim zakonitostima. Društvo je za njih realna celina, svojevrstan "kolektivan organizam" sastavljen iz harmonično povezanih nadličnih tvorevina - grupa, institucija, zajedničkih ideja, vrednosti i norme. Kao objektivna realnost višega reda, društvo različitim mehanizmima socijalizacije i društvene kontrole oblikuje mišljenje, volju i ponašanje pojedinaca. Bez društva i njegovog delovanja pojedinac bi, ističu zagovornici sociološkog kolektivizma, bio samo biološka jedinka.
Dijalektičko shvatanje
Celovito sociološko razumevanje društva svakako mora poći od dijalektičkog teorijskog pristupa, ali se taj pristup mora stvaralački dalje razvijati i konkretizovati. To je neophodno, jer dijalektička koncepcija društva, čiji je začetnik bio Marks, nije od strane njegovih sledbenika teorijski adekvatno domišljena i razvijena. Većina njegovih sledbenika je u objašnjenju društvenih pojava i ljudskog društva gubila iz vida Marksovo dijalektičko polazište i priklanjala se u uprošćenoj shemi "baza i nadgradnja". To je rezultiralo "kvazidijalektičkom" koncepcijom društva, zasnovanom na ekonomskom determinizmu, koja gotovo u celosti potire ulogu subjekta, čoveka i ljudsku subjektivnost uopšte.
Društveni odnosi
Pojam i karakteristike društvenih odnosa
Društveni odnosi su, uz društveno delovanje osnova društvenog života ljudi. čovek, kao pojedinac, ne samo što ne može da dela, nego ne može ni da opstane kao živo biće. Stoga je prinuđen da stupa u raznovrsne kontakte i veze sa drugim ljudima. Ukupnost tih veza u koje ljudi međusobno stupaju, radi obavljanja zajedničke delatnosti i održavanja individualnog i društvenog života, jesu društveni odnosi. Suštinska karakteristika društvenih odnosa jeste ta da su veze koje se uspostavljaju između ljudi svesne veze. Za razliku od životinja koje uspostavljaju instinktivne veze, ljudi u međusobne odnose stupaju uglavnom svesno. Imajući u vidu ovu fundamentalnu činjenicu, Veber je društveni odnos definisao kao "ponašanja većeg broja osoba koja su po svom smisaonom sadržaju uzajamno podešena i time orijentisana". Društveni odnos se, dakle, sastoji u povezivanju ljudskih radnji, odnosno postupaka na bazi uzajamnog razumevanja, smisla i značenja tih radnji. Bez verovatnoće da će ljudi kao pojedinci međusobno shvatiti smisao i značenje svojih radnji i postupaka nemoguć je bilo kakav društveni odnos. Društveni odnos sastoji se "potpuno i isključivo, smatra Veber, u izgledima (verovatnoći - podvukao M.P.) da se društveno dela na neki (smisaono moguć način, bez obzira na čemu se zasnivaju ti izgledi)"
Sadržaj:
Sadržaj 1.
Uvod 2.
Dijalektičko shvatanje 3.
Društveni odnosi
Pojam i karakteristike društvenih odnosa 3.
Društvene grupe
Pojam i uloga društvenih grupa 4.
Funkcionalni podsistemi društvenog sistema 5.
DRUŠTVENE ZAJEDNICE
Globalne društvene zajednice 6.
Srodničke društvene zajednice 6.
Lokalne društvene zajednice 7.
POLITIKA I DRUŠTVO
Pojam, nastanak i uloga politike u društvu 8.
Društveni pokreti 9.
Pojam kulture i njena uloga u društvu 10.
Tipovi kulture 11.
Tvorevine kulture 13.
Zaključak 14.
Literatura 15.