Historijat šerijatskog prava - ij

Maturski, Seminarski , Maturalni i diplomski radovi iz ekonomije: menadzment, marketing, finansija, elektronskog poslovanja, internet tehnologija, biznis planovi, makroekonomija, mikroekonomija, preduzetnistvo, upravljanje ljudskim resursima, carine i porezi.


Dok je pravo u zapadnoj civilizaciji ljudska tvorevina, u Islamu, pravo je Božija kreacija. Iz tog, bitnog svojstva islamskog prava, proizilazi da je ono sastavni dio Božije Objave, element sveukupnog Kur'anskog mozaika. Zbog toga što je ljudska tvorevina, pravo u zapadnoj civilizaciji ima svoj početak i kraj. Nastaje stvaranjem organizirane ljudske zajednice (države), a prestaje njenim nestankom. „ U međuperiodu, sve mijene unutar te ljudske zajednice, humane i nehumane, demokratske i antidemokratske, evolutivne i revolucionarne, religiozne i antireligiozne i kakve još ne, oblikuju pravo. Radi toga se može ustvrditi da je pravo u zapadnoj civilizaciji ogledalo i izraz stanja i mijena ljudskih zajednica, koje joj pripadaju. Ponekad, pravo su im mirne rijeke, ponekad, pak, buktinje, sablje, maslinove grančice. Katkad opet, zapisi i knjige mudrosti. Nerijetko, zapisi i pohvale gluposti i grubosti“ (Hodžić, 1997).

OPŠTI POGLED NA PRAVO U ISLAMU

Šerijat ima izvor u Božijoj objavi izraženoj riječima i smislu (Kur'an), ili samo smislom (Sunnet) i čini vječni dio islamskog pravnog sistema (Karčić, 1997). Prvenstvena uloga teksta Kur'ana i Suneta jest da uputi pravoj vjeri i ispravnom načinu života, te u njima uz iskaze teološke prirode naporedo stoje moralne i pravne norme. Propisi islamskog prava sadržani u ova dva izvora i prvobitno su se nazivali ŠERIJAT (Karčić, 2009: 9).

Ljudski pokušaj tumačenja islamskog Zakona i nastojanje da iz njegovih općih propisa i načela izvedu pojedinačni i detaljni propisi uopćeno se naziva IDŽTIHAD ILI FIKH pojedinih pravnika (Karčić, 1997: 30-31). Idžtihad se definira, dakle kao naprezanje svim silama, nastojanje i teška patnja. To je nastojanje izvođenja pravila kojima se riješavaju problemi koji u Kur'anu i Hadisu nisu jasni i izričiti, povezujući ih sa stvarima koje su jasno i detaljno objašnjene. Dakle, idžtihad se definiše kao napor pravnika radi formulisanja pravnih propisa na osnovu dokaza sadržanih u izvorima (Karčić, 2009)...